Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja

Brandi Campbell je 2018. godine radila kao striptizeta u Centerfold Clubu, mjestu koje nudi zabavu za odrasle u Columbusu, u saveznoj državi Ohio, kada je napisala pismo vlasniku kluba o propisanim klupskim pravilima za plesačice. Inzistiranje na visokim petama osobito ju je nerviralo.

„Već sam dovoljno visoka i mrzim nositi visoke pete,“ kaže Campbell, „ali su nošenje visokih peta učinili obveznim, i vlasnik mi je jednom podmetnuo biljarski štap pod noge jer sam nosila balerinke.“

Bilo je i drugih neopravdanih pravila. U Centerfoldu je uvedeno pravilo da je svakih dvadeset minuta „aktivno vrijeme“, tijekom kojega se plesačice moraju popeti na pozornicu i njome paradirati. Postojala su pravila o tome koliko Campbell može naplatiti ples mušterijama, kao i o tome kako bi se trebala ponašati. Upravitelj ju je jednom ukorio zato što je sjedila s nogama na stolcu, poručivši joj da izgleda „kao K“ (kasnije je bilo rasprava oko toga što je mislio pod ovim komentarom; Campbell tvrdi da je bilo jasno kako je mislio reći „kao kuja“).

Nedugo nakon što je napisala pismo, Centerfold je otkrio da Campbell vodi blog posvećen radničkim pravima striptizeti, i da ima povijest tužbi protiv klubova zbog kršenja tih prava (pleše već dvanaest godina, a počela je bilježiti optužbe i pritužbe za nepravedne radne prakse oko 2015. godine, i naglašava tu kronologiju kako netko ne bi pomislio da se pridružila toj industriji s aktivističkim namjerama). Sluteći da bi mogli biti sljedeća meta Campbelline tužbe, klub ju je otpustio, konkretno zbog kršenja zakona koji zabranjuje dodirivanje – a taj se otkaz kasnije pokazao diskriminatornim.

Campbell je na to odgovorila tužbom protiv Centerfolda, a u srpnju 2019. godine, Državni odbor za radne odnose (National Labor Relations Board, NLRB) podržao je raniju odluku, presudivši da je ona zaposlenica koju štiti federalni zakon o radu, a ne nezavisna izvođačica, kao što je tvrdio klub, te da je otpuštena zbog bavljenja aktivnostima koje se nalaze pod zaštitom NLRB-a.

Odluka naglašava da odbor razmatra Centerfoldova pravila za striptizete kao zahtjeve zapošljavatelja, a ne manje stroga očekivanja koja karakteriziraju odnos s nezavisnim izvođačicama. Drugim riječima, Centerfold ne može imati i jedno i drugo: ili Campbell nema obvezu pridržavati se nametnutih pravila, i nezavisna je izvođačica, ili ih se mora pridržavati, i u tom slučaju ima status zaposlenice.

Implikacija ove presude je da, kao zaposlenice, striptizete imaju pravo na sindikalno udruživanje. Međutim, ovo nije prvi put da su pravne vlasti došle do ovakvog zaključka. Vrhovni sud u Nevadi donio je 2014. godine sličnu odluku, presudom da su striptizete u Sapphire Gentlemen’s Clubu u Las Vegasu, iako su klasificirane kao nezavisne izvođačice, zapravo zaposlenice. Kao zaposlenicama, njihovo pravo na kolektivno organiziranje na radnom mjestu zaštićeno je zakonom – požele li to učiniti, imaju pravo na sindikalno udruživanje. Slična odluka u pogledu krivog klasificiranja donesena je u nekoliko saveznih država, dodjeljujući striptizetama milijune dolara u zaostalim plaćama.

Drugim riječima, u Campbellinu je slučaju NLRB podržao ono što je već znala da stoji – ona je zaposlenica. Da su se striptizete u njezinu klubu sindikalno organizirale, dobile bi svoju tužbu, neovisno o inzistiranju Centerfolda da su plesačice nezavisne izvođačice.

„Plesačice su oduvijek imale ovu moć“, kaže Campbell. „U ovom slučaju zapravo nisam dovela do promjene nikakvih zakona, nego sam samo ustrajala na postojećim pravima, s čime se Centerfold nije htio pomiriti.“

Premda se Campbellin slučaj primjenjuje samo na ovaj konkretni striptiz klub, pogrešno klasificiranje je problem koji nadilazi tu industriju. Od Ubera i Lyfta do instruktorica joge, veliki broj radnica i radnika u različitim industrijama pogrešno se klasificira kao nezavisne izvođače umjesto kao zaposlenice i zaposlenike, što omogućava zapošljavateljima da se izvuku s time što im uskraćuju beneficije – zdravstveno osiguranje, plaćene prekovremene sate, plaćeno bolovanje – kao i prava koja im pripadaju po zakonu. Borba protiv pogrešne klasifikacije odnedavno je ušla u kalifornijski mejnstrim, a kompanije za dijeljenje vožnje potrošile su preko 100 milijuna dolara na glasačku inicijativu koja im omogućuje izuzimanje iz nedavno izglasanog zakona AB 5 (Assembly Bill 5), koji nalaže da reklasificiraju svoje vozačice i vozače kao zaposlenice i zaposlenike.

Campbell naglašava da se ni po čemu ne razlikuje od bilo koga drugog, i da želi da više radnica i radnika ostvari svoja prava.

„Jedna osoba mi se javila e-mailom i nazvala me superjunakinjom. Ne osjećam se kao superjunakinja, nego jednostavno kao netko tko je ostvario svoja prava, za koja su se drugi u prošlosti već izborili,“ kaže ona. „Ne bismo trebali idolizirati nikoga, bitni smo svi mi. Valjda nam je u cilju da ogroman broj ljudi nešto poduzme; nikada se ne radi samo o jednoj osobi.“