Ramola Ramtohul
31. listopada 2020.
Nafta, prosvjedi i masovna solidarnost na Mauricijusu
Nakon ogromnog izljeva nafte u oceanske vode oko Mauricijusa, prikrivanja razmjera štete i nedjelovanja države radi sprečavanja ekološke katastrofe, volonterke i volonteri iz svih društvenih slojeva sâme_i su se angažirale_i ne bi li ublažile_i štetu. Postavljanje upijajućih barijera u ocean, poput lišća, tajica i kose, istovremeno je prkosilo vladi koja je zabranila samoorganizirano narodno čišćenje. Bunt se potom razbuktao u protudržavne marševe i prosvjede, a ostaje za vidjeti koji će biti njihov politički doseg.
Kako je okolišna katastrofa katalizirala ogromne protudržavne mobilizacije na Mauricijusu
Mauricijus prati reputacija stabilnosti i kvalitete njegove demokratske politike. Do masovnih prosvjednih događanja u ovoj zemlji dolazi relativno rijetko. Međutim, zbog načina na koji se vlada nosi s ogromnim izljevom nafte – čije su posljedice razorne po bioraznolikost, zdravstveno stanje i ekonomiju na otoku – došlo je do prosvjeda koji prijete narušiti nekadašnji konsenzus. U najznačajnijem od ovih marševa, u glavnom gradu Port Luisu, 29. kolovoza sudjelovalo je više od 100 000 ljudi. Na drugom maršu, 12. rujna u Mahebourgu, mjestu koje je izravno pogođeno izljevom, prema policijskim procjenama sudjelovalo je 25 000 ljudi; organizatori marša tvrde da je brojka barem dvostruko veća. Prosvjednici zahtijevaju promjene i ostavku vlade, osobito premijera Pravinda Jugnautha.
Što je potaklo ovakvu masovnu mobilizaciju? Brod MV Wakashio, koji je plovio pod panamskom zastavom od Kine prema Brazilu, i prenosio 200 tona dizela i 3800 tona teške nafte, nasukao se 25. srpnja na koraljne grebene Pointe d’Esnyja, uz jugoistočnu obalu Mauricijusa. Laguna ove obale nalazi se u blizini dva zaštićena morska ekosistema i morskog parka Blue Bay – močvare svjetskog značaja. Cijela zemlja čekala je 12 dana da vlada nešto poduzme kako bi spriječila okolišnu katastrofu. Policija je 5. kolovoza, pokušavajući umiriti zabrinuto stanovništvo, obznanila da se poduzimaju napori da bi se stabiliziralo brod koji navodno ne tone, već počiva na pješčanom sprudu. Međutim, već je istog dana izvješteno o prvim pukotinama na trupu broda, nastalima zbog loših vremenskih uvjeta. Idućeg dana iz broda je počelo curiti, i procjenjuje se da je 1200 tona nafte izliveno u netaknutu lagunu. Izljev izlaže riziku nebrojene vrste oko laguna Blue Bayja, Pointe d’Esnyja i Mahebourga, uz kobne posljedice po ekonomiju, prehrambenu sigurnost i zdravlje na Mauricijusu.
Vlada je na udaru kritika zbog svoje prespore reakcije: naime, tek je 7. kolovoza proglasila incident hitnom ekološkom situacijom. Prizori naftne mrlje – zagađenih plaža, rijeka i mangrova – došli su na svjetske naslovnice. U intervjuu za BBC premijer Jugnauth uživo je upitan o zakašnjeloj reakciji te smatra li da duguje ispriku narodu Mauricijusa. Odgovorio je da su se vlasti oslanjale na savjete međunarodnih stručnjaka, te da su loši vremenski uvjeti kočili operaciju ispumpavanja nafte iz broda. Ovo objašnjenje naširoko su kritizirali lokalni borci za zaštitu okoliša, organizacije civilnog društva i opća javnost
Iako je Jugnauth naložio da se provede formalna istraga, njegova je vlada optužena za nedovoljnu transparentnost u upravljanju operacijom čišćenja, što je mnoge razljutilo. Izgleda kako se vlada skriva iza savjeta odabranih međunarodnih savjetnika, istovremeno odbijajući pomoć koja se nudi iz drugih izvora. Ljutnja je usmjerena i na japanskog pomorskog prijevoznika Nagashiki Shipping, osiguravateljsku industriju i međunarodnu zajednicu, koja se ne doima previše uznemirenom neprilikama u kojima su se našli obični ljudi s Mauricijusa, čiji je svakodnevni opstanak doveden u pitanje. Zasad su poduzete sljedeće mjere: mauricijska policija uhitila je kapetana broda i optužila ga za ugrožavanje sigurne plovidbe. Mauricijska vlada zabranila je prodaju i konzumaciju ribe i morskih plodova uhvaćenih u jugoistočnoj laguni nakon što je testiranje na uzorcima iz tog područja pokazalo pozitivne rezultate na tragove hidrokarbonata. Također, zabranjen je pristup u veliko područje (125 km2) na jugoistočnoj i istočnoj obali otoka. Ostaje nepoznato koliko se točno nafte izlilo u vode Mauricijusa, kolika je toksičnost nafte, te jesu li u operaciji čišćenja korištene kemikalije.
U danima nakon naftnog izljeva, organizacije civilnog društva angažirale su se i neposredno djelovale kako bi ublažile štetu na bilo koji mogući način. Volonteri iz svih društvenih slojeva i dijelova zemlje pristigli su u pomoć. Iako nitko nije unaprijed očekivao da će doći do izljeva, svi su bili svjesni da je smjesta potrebno nešto poduzeti. Volonteri su izradili i postavili u ocean provizorne apsorbirajuće barijere od sušenih listova šećerne trske koje su natrpali u vreće od tkanine, kao i cijevi izrađene od tajica i kose. Imajući u vidu karakteristike kose da upija naftu, organizirana je narodna akcija prikupljanja kose u suradnji s frizerkama sa svih otoka koje su solidarno ponudile besplatna šišanja. Postupci stanovništva prkosili su odredbi kojom je vlada naložila ljudima da prepuste čišćenje vlastima. Jugnauth je otišao toliko daleko da proglasi volontere „smetalima“, implicirajući da njihovo djelovanje donosi više štete nego koristi, što je samo dodatno razljutilo javnost.
Marševe je predvodio društveni aktivist Bruno Laurette, i u njima su sudjelovali građani i građanske svih etničkih, religijskih i dobnih skupina, zajedno s djecom i osobama s invaliditetom. Podršku su im pružili akteri iz širokog spektra – ljevičarske skupine kao što su Rezistans ek Alternativ, grupe za zaštitu okoliša poput Aret Kokin Nou Laplage i Eco Sud, te sindikati. (Čelnici_ce i članovi_ice opozicijskih političkih stranaka sudjelovali su u prvom maršu, ali kao privatni građani). U oba marša uglavnom su sudjelovali građani i građanke koji nisu bili povezani s ijednom konkretnom organizacijom, ali su željeli izraziti svoje nezadovoljstvo načinom na koji se vlada nosila s krizom.
Za otočke države poput Mauricijusa, more i ocean isprepleteni su s identitetom ondašnjih ljudi, osim što su i ključna odrednica njihove egzistencije. Nedjelovanje na državnoj razini, tajnost koja okružuje izljev, kao i pogrešno postupanje s takvom ogromnom krizom poslužili su kao katalizator gnjeva javnosti, potaknuvši povijesne antidržavne prosvjede koje vrijedi pomno pratiti u nadolazećim mjesecima.
Ramola Ramtohul je viša predavačica sociologije i rodnih studija na Fakultetu društvenih znanosti i humanistike Sveučilišta u Mauricijusu.
