Nafta, prosvjedi i masovna solidarnost na Mauricijusu

"Za otočke države poput Mauricijusa, more i ocean isprepleteni su s identitetom ondašnjih ljudi, kao i ključna odrednica njihove egzistencije. Nedjelovanje na državnoj razini, tajnost koja okružuje izljev, kao i pogrešno postupanje s takvom ogromnom krizom poslužili su kao katalizator gnjeva javnosti i potaknuli povijesne antidržavne prosvjede koje vrijedi pomno pratiti u nadolazećim mjesecima."

Nasukani brod MK Wakashio iz kojeg se izlila nafta pored Pointe d'Esnyja u Mauricijusu, te djelatnici Međunarodne pomorske organizacije koja savjetuje mauricijsku vladu o nošenju s krizom, 13. kolovoza 2020. godine (izvor: International Maritime Organization @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Kako je okolišna katastrofa katalizirala ogromne protudržavne mobilizacije na Mauricijusu



Mauricijus prati reputacija stabilnosti i kvalitete njegove demokratske politike. Do masovnog prosvjednog djelovanja u ovoj zemlji dolazi relativno rijetko. Međutim, zbog načina na koji se vlada nosi s ogromnim izljevom nafte – čije su posljedice razorne po bioraznolikost, zdravstveno stanje i ekonomiju na otoku – došlo je do prosvjeda koji prijete narušiti nekadašnji konsenzus. U najznačajnijem od ovih marševa, u glavnom gradu Port Luisu 29. kolovoza sudjelovalo je više od 100 000 ljudi. Na drugom maršu, 12. rujna u Mahebourgu, mjestu koje je izravno pogođeno izljevom, prema policijskim procjenama sudjelovalo je 25 000 ljudi; organizatori marša tvrde da je brojka barem dvostruko veća. Prosvjednici zahtijevaju promjene i ostavku vlade, osobito premijera Pravinda Jugnautha.
 
Što je potaknulo ovakvu masovnu mobilizaciju? Brod MV Wakashio, koji je plovio pod panamskom zastavom od Kine prema Brazilu, i prenosio 200 tona dizela i 3 800 tone teške nafte, nasukao se 25. srpnja na koraljne grebene Pointe d’Esnyja, uz jugoistočnu obalu Mauricijusa. Laguna ove obale nalazi se blizu dva okolišno zaštićena morska ekosistema i pomorskog parka Blue Bay, močvare svjetskog značaja. Cijela zemlja čekala je 12 dana da vlada nešto poduzme kako bi spriječila okolišnu katastrofu. Da bi umirila zabrinuto stanovništvo, policija je 5. kolovoza obznanila da se poduzimaju napori kako bi se stabiliziralo brod te da isti ne tone, već počiva na pješćanom sprudu. Međutim, zbog loših vremenskih uvjeta, o prvim pukotinama na trupu broda izviješteno je već istoga dana. Idućeg dana, iz broda je počelo curiti, i procjenjuje se da je 1 200 tona nafte izliveno u netaknutu lagunu. Izljev izlaže riziku nebrojene vrste oko laguna Blue Bayja, Pointe d’Esnyja i Mahebourga, uz kobne posljedice po ekonomiju, prehrambenu sigurnost i zdravlje na Mauricijusu.
 
Vlada je na udaru kritika zbog svoje prespore reakcije: tek je 7. kolovoza proglasila incident hitnom ekološkom situacijom. Prizori naftne mrlje – zagađenih plaža, rijeka i mangrova – došli su do svjetskih naslovnica. U intervjuu za BBC, premijer Jugnauth uživo je upitan o zakašnjeloj reakciji te smatra li da duguje ispriku narodu Mauricijusa. Odgovorio je da su se vlasti oslanjale na savjete međunarodnih stručnjaka, te da su loši vremenski uvjeti kočili operaciju ispumpavanja nafte iz broda. Ovo objašnjenje naširoko su kritizirali lokalni borci za zaštitu okoliša, civilnodruštvene organizacije i opća javnost.
 
Iako je Jugnauth naložio da se provede formalna istraga, njegova je vlada optužena za nedovoljnu transparentnost u upravljanju operacijom čišćenja, što je razljutilo mnoge. Izgleda kako se vlada skriva iza savjeta odabranih međunarodnih savjetnika, odbijajući istovremeno pomoć koja se nudi iz drugih izvora. Ljutnja je usmjerena i na japanskog pomorskog prijevoznika Nagashiki Shipping, osiguravajuću industriju i međunarodnu zajednicu, koja se ne doima previše uznemirenom neprilikama u kojima su se našli obični ljudi s Mauricijusa, čiji je svakodnevni opstanak doveden u pitanje. Zasad su poduzete sljedeće mjere: mauricijska policija uhitila je kapetana broda i optužila ga za ugrožavanje sigurne plovidbe. Mauricijska vlada zabranila je prodaju i konzumaciju ribe i morskih plodova uhvaćenih u jugoistočnoj laguni nakon što je testiranje na uzorcima iz tog područja pokazalo pozitivne rezultate na tragove hidrokarbonata. Također, zabranjen je pristup u veliko područje (125 km2) na jugoistočnoj i istočnoj obali otoka. Ostaje nepoznato koliko je točno nafte proliveno u vode Mauricijusa, kolika je toksičnost nafte, te jesu li u operaciji čišćenja korištene kemikalije.
 
U danima nakon naftnog izljeva, civilnodruštvene skupine angažirale su se i neposredno djelovale kako bi ublažile štetu na bilo koji mogući način. Volonteri iz svih društvenih slojeva i dijelova zemlje pristigli su u pomoć. Iako nitko nije unaprijed očekivao da će do izljeva doći, svi su bili svjesni da je potrebno nešto smjesta poduzeti. Volonteri su izradili i postavili u ocean provizorne apsorbirajuće barijere od sušenih listova šećerne trske koje su natrpali u vreće od tkanine, kao i cijevi izrađene od tajica i kose. Imajući u vidu karakteristike kose da upija naftu, organizirana je narodna akcija prikupljanja kose u suradnji s frizerkama sa svih otoka koje su solidarno ponudile besplatna šišanja. Postupci stanovništva prkosili su odredbi kojom je vlada naložila ljudima da prepuste čišćenje vlastima. Jugnauth je otišao toliko daleko da proglasi volontere „smetalima“, implicirajući da njihovo djelovanje donosi više štete nego koristi, što je samo dodatno razljutilo javnost.
 
Marševe je predvodio društveni aktivist Bruno Laurette, i u njima su sudjelovali građani i građanske svih etničkih, religijskih i dobnih skupina, zajedno s djecom i osobama s invaliditetom. Podršku su im pružili akteri iz širokog spektra – ljevičarske skupine kao što su Rezistans ek Alternativ, grupe za zaštitu okoliša poput Aret Kokin Nou Laplage i Eco Sud, kao i sindikati. (Čelnici i članovi opozicijskih političkih stranaka participirali su u prvom maršu, ali kao privatni građani). U oba marša uglavnom su sudjelovali građani koji nisu bili povezani s bilo kojom konkretnom organizacijom, ali su željeli izraziti svoje nezadovoljstvo načinom na koji se vlada nosila s krizom.
 
Za otočke države poput Mauricijusa, more i ocean isprepleteni su s identitetom ondašnjih ljudi, kao i ključna odrednica njihove egzistencije. Nedjelovanje na državnoj razini, tajnost koja okružuje izljev, kao i pogrešno postupanje s takvom ogromnom krizom poslužili su kao katalizator gnjeva javnosti i potaknuli povijesne antidržavne prosvjede koje vrijedi pomno pratiti u nadolazećim mjesecima.




Ramola Ramtohul je viša predavačica sociologije i rodnih studija na Fakultetu društvenih znanosti i humanistike Sveučilišta u Mauricijusu.




Vezani članci

  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."
  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 7. veljače 2021. Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
  • 7. veljače 2021. Sikhi strahuju od nasilnih napada zbog seljačkih prosvjeda u Indiji Ekstremno desna vlada Narendre Modija nastoji nasilno ugušiti prosvjede desetaka tisuća seljakinja i seljaka u Indiji: preko stotinu ih je nestalo, ograđeni su žicom, uskraćena im je voda, hrana i internet, dok su aktivisti i aktivistkinje te kritički orijentirani novinari i novinarke ocrnjeni kao politički pobunjenici. Međutim, ne radi se samo o otporu reformama koje dereguliraju agrarni sektor, već i o vjerskom sukobu koji ima svoje duboke povijesne korijene. Veliki postotak prosvjednika_ca čine Sikhi, demonizirana vjerska zajednica koja je kontinuirano izložena pogromaškim napadima. Ako se rastući autoritarijanizam ne zaustavi, strategije vlade će nastavljati podupirati preobražaj Indije u hinduističku teokraciju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. siječnja 2021. O porastu sindikalne gustoće u SAD-u tijekom pandemije "Sindikalna gustoća – udio zaposlenih radnika i radnica koji pripadaju sindikalnom članstvu – porastao je 2020. godine po prvi put od 2007. i 2008. godine. Za porast sindikalne gustoće prije toga, morali biste se vratiti do 1979. godine. (...) Međutim, ovaj porast nažalost nije bio rezultat kakvog pobjedonosnog organiziranja. Sindikalno članstvo prošle se godine smanjilo za 2,2 posto – no pandemija je još više smanjila zaposlenost, za 6,7 posto. Posljedično se sindikalna gustoća povećala s 10,3 na 10,8 posto, i vratila tamo gdje je bila 2016. godine."
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 22. siječnja 2021. Prema taksonomiji trolova "„Sreli smo još jednog Amerikanca u pubu. Mislim da je bio neki profesor, razvezao se o tome kako je Amerika ukradena od Indijanaca, i da je to strašno, i kako bi im je trebali vratiti. Na kraju je Brett rekao, ‘U redu, onda saznaj koje je indijansko pleme nekada živjelo tamo gdje ti sada živiš i predaj im vlasnički list od kuće.’ Siroti čovjek nije znao što reći.“ Kao što je jasno iz odlomka, Michelle ovo smatra nepobitnim argumentom. Čuo sam verzije ovog odgovora i prije – ako ste za imigraciju, otvorite svoj dom imigrantima, itd. – pri čemu se politička pozicija odnosno argument u vezi društva pretvara u individualni odgovor. Naravno, siroti čovjek trebao je uzvratiti da neki odgovori imaju smisla jedino ako su kolektivni. Ne postoji individualni odgovor na povijest genocida, ili na imigracijske politike, jednako kao što ne postoji individualni odgovor na klimatske promjene."
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve