„Budimo odgovorni_e“

Drugi val epidemije COVID-19 vladajuća garnitura u Sloveniji dočekala je uz prepune, neadekvatno opremljene bolnice i domove za starije, te istrage povezane uz indicije o korupciji pri nabavama maski i respiratora. Sve navedeno svjedoči o antisocijalnim politikama vlade i posljedica je višedesetljetne privatizacije zdravstvenog sustava, a nastavlja se kroz nove modele koncesija i privatizacija elemenata javne sfere. Autorica teksta, ujedno radnica visokoobrazovne ustanove, upozorava na licemjerni pristup ministarstva zdravstva, koje devet mjeseci nakon početka pandemije upućuje prosvjetnim radnicima i radnicama notu u kojoj se kroz opća mjesta objašnjava kako stati na kraj tobožnjoj neodgovornosti mladeži kao glavnom faktoru transmisije virusa.

Sebastian Kurz i Janez Janša, austrijski i slovenski premijeri s ekstremne desnice, koji koriste pandemiju COVID-19 kako bi u maniri doktrine šoka privatizirali elemente javne sfere, daju si fist-bump na sastanku Europske pučke stranke u Briselu, 15. listopada 2020. godine (izvor: European People's Party @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
U petak, 20. studenog, neke od zaposlenih na fakultetima u elektroničkim poštanskim pretincima dočekao je dopis ministra zdravstva s istim datumom, kojega je ministar naslovio na rektoricu i rektore te tajnike sveučilišta. Glavna poruka i uputa dopisa (kurziv dodala autorica) glasi: „Svakodnevno ste u doticaju sa studentima (i studenticama), zbog čega vas molim da ih za vrijeme predavanja i drugih pedagoških aktivnosti dodatno potaknete da poštuju ograničenja kretanja i socijalnih kontakata, kao i osnovne mjere zaštite za dobro njih samih, njihove rodbine i drugih.“
 
Dopisu su dodani prilozi s naslovima kao što su upotreba dezinficijensa (plakat, strip), pranje ruku (strip, plakat, video prilog) i higijena kašlja. Bilo bi razumljivo i prihvatljivo da je takav dopis u kontekstu osnovnih preventivnih mjera došao do nas početkom prvog vala epidemije, ali nije. Do nas dolazi devet mjeseci nakon početka pandemije i usred drugog vala, nad kojim vlada više nema kontrolu. Dolazi, dakle, u vrlo specifičnom i drugačijem kontekstu od onoga u prvom valu, jer sadašnji kontekst obilježava vladino ustrajno propagandno prebacivanje odgovornosti za nastalu situaciju na navodno neodgovorne pojedince i pojedinke, naročito mlade. Vladini predstavnici tvrde da je uzrok razbuktavanja epidemije neodgovorno ponašanje mladih, osobito privatna druženja i zanemarivanje međusobne fizičke udaljenosti. Zbog toga dopis ministra sa svim nama dosad dobro poznatim osnovnim uputama, a s posebnim naglaskom na podučavanje mladih o odgovornom ponašanju, ima posve drugačiji prizvuk. Sadržaj dopisa gospodina Gantara, ministra za narednu privatizaciju zdravstva, ustvari je višak licemjerstva i stvaranje dežurnog krivca, tamo gdje isti ne postoji. Ministrova ću se dopisa pridržavati na svojevrstan način: od svakog burnog zoom predavanja u tjednu otrgnut ću nekoliko tim više dragocjenih minuta koje predviđa dopis i posvetit ću se izobrazbi navodno neodgovornih studenata i studentica o COVID-19.
 
Prvo ću im zahvaliti što već pet tjedana u obiteljskoj izolaciji ili nekom drugom obliku društvene odvojenosti od svijeta strpljivo i požrtvovno sate i sate provode zgrbljeni nad ekranima kompjutera – bez ikakvog učinka, ali ne zbog njihovog neodgovornog ponašanja. Štoviše, epidemija se od potpunog zatvaranja škola razbuktala, a vlada institucijama Europske unije šalje lažirane, umanjene podatke o stvarnom broju umrlih od COVID-19. Drugom valu i trećem najvišem postotku smrtnosti u Europi s obzirom na broj stanovnika nisu doprinijeli neodgovorni pojedinci i pojedinke već sistemska politika banana republike Slovenije, što se u ministrovu dopisu perfidno prikriva prebacivanjem odgovornosti na navodno neosviještene i neodgovorne pojedince i pojedinke.
 
Još od famoznog lipanjskog preleta uglavnom američkih vojnih zrakoplova – pri čemu je u zrak isparilo 75 000 eura koji su mogli biti uloženi u domove za starije ili zdravstvene ustanove – ta je politika više mjeseci, umjesto ulaganja u javno zdravstvo i ublažavanja kadrovskih manjaka, tražila put za nastavak privatizacija. Prije svega putem novih oblika pretakanja ionako bijednih javnih proračunskih sredstava za temeljne programe zdravstvene skrbi preko javnih ustanova u koncesionarske džepove. Također, vlada je išla u prilog privatnim liječnicima koji su se školovali u besplatnom javnom sustavu i nije ih ničime obvezala na sudjelovanje u neposrednoj borbi protiv širenja bolesti COVID-19. Zdravstveni je sustav na koljenima, ali ne zbog neodgovornih studentica i studenata, kao ni mladih općenito.
 
Ova ista vladajuća garnitura zakinula je javni zdravstveni sektor za odgovarajuća sredstva, nužno potrebna za spašavanje života, dijelom i kroz nabave koje su pod istragom nadležnih službi zbog indicija o korupciji, od zaštitnih maski do nefunkcionalnih ili neadekvatnih respiratora. Upravo su njih bolnice bile prisiljene odbiti i zato su danas toliko manje operativne u usporedbi s potrebama, negoli su to bile na početku prvog vala. To da se zdravstveni sustav ne može nositi s drugim valom epidemije nije posljedica neodgovornog ponašanja navodno neodgovornih pojedinaca, već vladine politike te dva i pol desetljeća privatizacije, u čemu je posljednjih godina kao ministar ili kao utjecajni lobist van vlade sudjelovao i ministar Gantar. Između ostalog je prilikom pripreme prve reforme o dokidanju dopunskog osiguranja još 2013. godine zagovarao u prilog šačice privatnih vlasnika triju privatnih osiguravajućih kuća, koje na godišnjoj razini iz osiromašenog javnozdravstvenog sustava u svoje portfelje preusmjere barem 40 milijuna eura.
 
Slične neprilike pogađaju i domove za starije. Oni su pored radnih mjesta jedno od dva najveća žarišta zaraze u trenutnom valu epidemije. Vlada u vezi domova za starije nije poduzela ništa, jer bi to značilo osnaživanje javnog sustava. To bi pak bila „nelojalna konkurencija“ privatnicima i njihovim profitima, posebno u svjetlu transformiranja skrbi za starije u tržišnu djelatnost. S tim je u vezi i otvaranje područja skrbi o starijima privatnim stranim korporacijama, kao što su austrijska Heta Assets i Senecura. Ministarstvo za rad, obitelj, socijalna pitanja i jednake mogućnosti još je u lipnju, nakon preleta vojnih zrakoplova i proglašenja konca epidemije za potrebe turističke, prije svega hotelijerske industrije, objavilo natječaj za dodjelu koncesija privatnim poduzetnicima za izvođenje institucionalne skrbi u domovima za starije u opsegu od približno 1100 mjesta. Indikativno je da koncesije nisu privremene ili prijelazne naravi, već ih se dodjeljuje na razdoblje od 40 godina, a poduzetnik/korporacija s djelatnošću mora početi najkasnije 31. prosinca 2022. Radi se o novoj i posljednjoj etapi u procesu privatizacije, tj. potpune razgradnje javnog sustava domova za starije u korist prosperiteta cjenovno paprenog privatnog sektora, a time i o daljnjem urušavanju skrbi za starije koja je dostupnija u okviru javnog sektora, koji se na račun selektivnoga i ekskluzivnog koncesionarstva izopačuje u skrb samo za bogate. Osnovna cijena skrbi, kako su novinari utvrdili, u privatnim je domovima u prosjeku 200 eura skuplja, odnosno viša za barem petinu troškova u usporedbi s javnim domovima. Razlika u cijeni mjesečne skrbi između najjeftinijeg javnog i najskupljeg privatnog doma za starije u državi iznosi skoro 500 eura mjesečno. Za razliku od javnih domova, privatnici u cijenu „skrbi“ zaračunavaju i „troškove financiranja odnosno izgradnje objekta, troškove amortizacije i održavanja, što znači da kroz četrdeset godina više nego dvostruko povrate investiciju“.
 
Zbog toga vlada u javnom sustavu domova za starije uvijek održava zatečeno stanje, koje je posljedica kresanja socijalne države u korist kapitala. U domovima za starije to znači minimalnu skrb i kadrovsku potkapacitiranost i potplaćenost, kroničnu preopterećenost i pregorijevanje zaposlenih, koji se u takvim radnim uvjetima ne mogu nositi još i sa zdravstvenom krizom, dok su istovremeno ustanove od nastupanja epidemije prepuštene same sebi. Iako vlada na svojim novinarskim konferencijama poziva na „kolektivnu odgovornost u vrijeme zdravstvene krize“, sama značajno iznevjerava taj slogan kada je riječ o zaštiti zdravlja, dostojne starosti i naposljetku života starije populacije. Za vrijeme svoga mandata bitno će doprinijeti daljnjoj potkapacitiranosti i slomu javnog sustava domova, a starije će skrbnice i skrbnike prepustiti na milost i nemilost eugenikom nadahnute ideologije, tzv. „imuniteta krda“. Budući da prilikom dodjele privatnih koncesija na domove za starije vlada u proračunima za 2021. i 2022. godinu nije osigurala novac za nove javne domove za starije, iako postoji kronična potražnja – samo u gradu Ljubljani bilo bi potrebno još barem pet domova za starije. U okviru Nacrta za oporavak i otpornost, za koji se tvrdilo da cilja na povlačenje sredstava iz istoimenog europskog fonda, za socijalnu zaštitu predviđeno je tek 103 milijuna eura, raspoređenih kroz razdoblje od sedam godina, što je jedva dovoljno za dva „njegovateljska doma“, i tek 59 milijuna eura za obnovu dotrajale infrastrukture. Vlada u skladu s interesima privatnog sektora sistemski i planski narušava funkcionalnost javnog sektora, u kojeg ne ulaže i kojeg ne održava. Time čini privlačnijom i opravdanijom ideju navodne nužnosti otvaranja vrata korporacijama i ekskluzivnim, cjenovno paprenim privatnim domovima za starije. Tako se postavlja i u vrijeme epidemije, a to znači igranje sa životima skrbnica i skrbnika u javnim domovima za starije. Vlada nije povećala broj zaposlenih i time sistemsku kvalitetu skrbi za sve, već radije računa na dobrotvorne organizacije te volontere i volonterke.
 
Kada je riječ o zaštiti zdravlja, vlada je jednako neodgovorno pristupila cjelokupnoj radnoj populaciji. Zbog toga što ministarstvo nije izdavalo odluke o karantenama, a vlada u drugom valu epidemije nije osigurala naknadu za prekid dohotka zaposlenima, neki su zaposleni u nuždi bili prisiljeni odlaziti na posao (kako bi osigurali opstanak ili izbjegli otkaz zbog skrivljenog ponašanja), ne znajući pritom jesu li zaraženi ili ne, jer sustavnog testiranja nije bilo. Da bi prikrila stvarni uzrok širenja zaraze, koji je, dakle, sistemske naravi, vlada je na službenim novinarskim konferencijama preko svojih dužnosnika širila mit o „štedljivim Gorenjcima“, i na taj način krivicu ponovno svalila na navodno neodgovorne pojedince i pojedinke, a ljude ustvari ostavila na cjedilu i ugrozila zdravlje cjelokupne populacije.
 
Tome valja pribrojiti nesankcionirane pritiske i zahtjeve zapošljavatelja, uključujući javne ustanove pod upravom države kao zapošljavateljke – recimo upravo u domovima za starije – da na radna mjesta moraju nastaviti dolaziti i zaraženi zaposlenici, zbog čega se epidemija u još većoj mjeri eksponencijalno širila; iako je njihov rad bio povezan upravo sa skrbi o najrizičnijim skupinama. Nije na odmet napomenuti kako su se među takvim zapošljavateljima našla i poduzeća kojima je vlada dodijelila izdašne nepovratne subvencije bez udjela države u vlasništvu, unatoč tome što i u vremenu krize bilježe profite, kao i subvencije u obliku isplate plaća zaposlenih na čekanju, unatoč činjenici da sjede na višemilijunskoj godišnjoj dobiti u obliku dividendi. Primjerice, Revoz je dobio 3,5 milijuna eura državne pomoći za slanje zaposlenih na privremeno kućno čekanje, iako je poduzeće lani zabilježilo profit u visini od 24 milijuna eura. Ista ta poduzeća preko Gospodarske komore Slovenije vrše pritisak zahtijevajući smrzavanje i poništavanje uredbe o minimalnoj plaći. Dakle, zaposleni od javnih subvencija nemaju ništa, osim što su prema nalogu nadređenih prisiljeni biti na radnom mjestu iako su zaraženi, na što sve više upozorava i medicina rada. Nedavno je to nedvosmisleno objasnila dr. Metoda Dodič Fikfak: „Poznajem brojne organizacije koje svojim radnicima, iako su neki od njih pozitivni, ne dopuštaju rad od kuće. Uvjerena sam da se radi o nepovjerenju prema radnicima.“
 
Vlada prešućuje da „zbog nepoštivanja zaštitnih mjera i zapošljavatelja koji onemogućavaju rad od kuće raste i broj zaraženih unutar poduzeća“. Štoviše: neizvršavanjem svoje zadaće kada je riječ o izdavanju odluka u karanteni, takvu je praksu zapošljavatelja prešutno podržala u ključnom trenutku drugog vala epidemije. Istovremeno je subvencioniranjem bogatih korporacija, koje bilježe višemilijunske profite, javnom zdravstvu u borbi protiv COVID-19 posredno ponovno oduzela novac poreznih obveznika, krajnje nužan za spašavanje i zaštitu života. Bolnice je prepustila dobrovoljnoj pomoći okoline. Dok se i dalje utapaju u materijalnoj nestašici, neke od njih na krajnjem istoku u stisci su se počele obraćati čak i civilnom stanovništvu za neposrednu pomoć u obliku vode, napitaka, pa čak i toplih obroka za svoje zdravstveno osoblje koje se bavi COVID-19, kao što smo mogli vidjeti u Ptuju. Je li to odgovorno upravljanje?
 
Na dan kada je nas zaposlene na fakultetima dočekao ministrov dopis da je potrebno studentice i studente koji sjede kod kuće upozoriti na odgovorno ponašanje u vrijeme epidemije, vladajuća je koalicija u državnom parlamentu odobrila 780 milijuna eura za nabavu novog i nepotrebnog oružja. Oružja kojim se nije moguće odgovorno suprotstaviti virusu, već jedino ulizivački postaviti u podizvođačku službu imperijalističkih interesa američkog i zapadnoeuropskog aparata na područjima bogatima naftom i drugim sirovinama. Ministar zdravstva stoga bi svoju pozornost trebao usmjeriti na djelovanje neizabrane vladine garniture, a ne da – u skladu s njezinim zastrašivalačkim javnim izjavama koje preusmjeravaju pozornost – demagoški prebacuje odgovornost na navodno neodgovorne studentice i studente, odnosno mlade općenito. Naposljetku, vladini predstavnici su ti koji hodaju okolo bez maske, bilo da se radi o protokolarnim susretima u inozemstvu ili tek o posjeti benzinskim crpkama. Međutim, u tim se slučajevima radi tek o vječno ponavljajućim i oprostivim pogreškama. Prekarni radnik, dostavljač hrane, pak dobije kaznu od 400 eura jer si je tijekom cjelodnevnog radnog vremena, u kojem je radno okružje ulica, priuštio gablec, inače nužno potrebno gorivo za pokretanje pedala prekarnog radnika. Kada nam vladini glasnogovornici i drugi dužnosnici prijete i drže propovijedi s govornice na kojoj stoji natpis „budimo odgovorni“, posrijedi je neka vrsta travestije i izvrtanja. Mi, sve i svi, već smo odavno odgovorni_e. Pitanje je kada će i vladina garnitura postati odgovorna prema zajednici i ljudima?
 
Studenticama i studentima ću s neizmjernim veseljem podastrijeti sadržaj ministrova dopisa, ali mimo implicitnih pravila i očekivanja. Umjesto da prihvatim ulogu vladinog produžetka i institucionalnog zupčanika, radije ću se postaviti u ulogu osviještene društvene radnice, pedagoginje, predane humanističkim ciljevima. I to uz pomoć kakvog popratnog analitičkog članka, kao što je recimo Atmosfera je prilično opuštena, jer stvar ionako treba izložiti pouzdano i oprimjereno. Bit će to svojevrsni dani zooma – zumiranja društva.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 14. travnja 2013. Snimke izlaganjâ: Lilijana Burcar i Toni Prug
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
  • 6. svibnja 2016. Penzioneri na udaru reformi Jednu od očitijih posljedica nagle deindustrijalizacije od 1980-ih predstavlja pad broja zaposlenih i povećan broj umirovljenih osoba. Autor teksta bavi se pitanjem reformi kojima se najavljuje podizanje minimalne dobne granice za odlazak u mirovinu, predviđa njihov utjecaj na stopu nezaposlenosti te u kratkim crtama predlaže kratkoročna, ali i dugoročna rješenja kojima bi se krah mirovinskog sustava mogao izbjeći.
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 12. srpnja 2020. Vučićeva izborna Pirova pobeda Unatoč pokušajima da spuštanjem izbornog cenzusa za ulazak u Narodnu skupštinu i drugim intervencijama u izborni proces te mobilizacijom kapaciteta vlastite stranke fingira demokratsku pluralnost, a suočen s opozicijskim bojkotom izbora poveća izlaznost, kako bi svojoj predvidljivoj pobjedi prije svega u očima europske javnosti priskrbio demokratski legitimitet, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji u dobroj mjeri kroji politički život u zemlji, nije uspio u namjeri da izbjegne bjeloruski scenarij – parlament bez opozicije. U idućem tekstu, autor analizira aktualnu prosvjednu situaciju u Srbiji.
  • 13. travnja 2017. Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.
  • 11. listopada 2020. COVID-19 i globalna ovisnost o jeftinom migrantskom radu "COVID-19 pandemija usmjerila je pozornost na strukturnu ovisnost svijeta o radu koji je moguće eksploatirati."
  • 4. lipnja 2020. Covid-19 i njegove metafore IV Kako su se mjere ublažavanja pandemije korona virusa odrazile na različite aspekte svakodnevice pročitajte u refleksijama o manifestacijama nasilja, šovinizma te prekarnih radnih i životnih uvjeta na (post)karantenskoj mizansceni kapitalističko-patrijarhalne realnosti, i novim, ali postojano kontradiktornim parametrima privremeno prekinutih ili izmještenih praksi društvenosti, preživljavanja, reartikulacije, solidarnosti i otpora.
  • 24. svibnja 2020. Izjava o COVID-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže Na prvom sastanku novouspostavljene Globalne ekosocijalističke mreže (GEN), kojoj je cilj facilitirati razmjenu informacija, ideja, analiza i rasprava iz ekosocijalističkih perspektiva, utvrđeni su temeljni principi na osnovu kojih skupina prima nove članice i članove, a prihvaćena je i izjava o pandemiji COVID-19 kao simptomu metaboličkog rascjepa koji je kapitalizam otvorio između ljudskog društva i prirode, te problemu kojem valja pristupiti onkraj granica kapitalističke normalnosti.
  • 4. listopada 2020. Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19 "Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom."
  • 30. kolovoza 2020. Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom pandemije COVID-19 Uslijed pandemije COVID-19, argentinska vlada je već u ožujku uvela strogu karantenu. S obzirom na propisane mjere, ali i samu narav zaraze, seksualnim radnicama je onemogućen nastavak rada. Dok država ovoj ionako ranjivoj skupini odbija pružiti pomoć, seksualne radnice i njihove obitelji preživljavaju zahvaljujući vlastitim organizacijskim naporima u obliku nacionalne mreže koju su pokrenule prije dvije godine.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 11. rujna 2020. Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini "Dok sekularna kriza kapitalizma poprima naizgled neekonomski karakter, nove epidemije, glad, poplave i druge „prirodne“ katastrofe koristit će se kao opravdanje za proširivanje državne kontrole, a odgovor na te krize sve će više funkcionirati kao prilika za vježbanje novih i neisprobanih protupobunjeničkih mjera. Dosljedna komunistička politika mora moći zajedno sagledati obje te činjenice. Na teorijskoj razini to znači razumijevanje činjenice da je kritika kapitalizma osiromašena ako se odvaja od prirodnih znanosti. No, na praktičnoj razini to također podrazumijeva da je jedini politički projekt koji je danas moguć onaj koji je sposoban orijentirati se na terenu definiranom globalnom ekološkom i mikrobiološkom katastrofom, kao i djelovati u ovom stanju neprestane krize i atomizacije."
  • 16. kolovoza 2020. J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“ Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš Bogatstvo špediterskog mogula Jeffa Bezosa koje prijeti premašiti granicu od jednog bilijuna dolara, u uskoj je vezi s nehumanim uvjetima rada gotovo milijun radnica i radnika u Amazonu, gdje je zbog učestale izmjene radne snage sindikalno organiziranje iznimno zahtjevno, ali ipak postojeće i općenito nužno kako bi se ograničila moć njegova korporativnog carstva.
  • 7. lipnja 2020. Kapitalističke svinje Nova knjiga J. L. Andersona Capitalist Pigs: Pigs, Pork and Power in America prati povijest svinjogojstva u SAD-u, pokazujući na koji je način kapitalizam preuredio okoliš kako bi pretvorio prirodu u robu, odnosno kako su svinje kumovale razvoju američkih gradova i stvaranju masovne radničke klase, ali i kakva je uloga industrijskog uzgoja svinja u nastanku i širenju zoonotskih infekcija poput Covida-19.
  • 13. prosinca 2020. Lenjinizam bez radničke klase? Izostavljeni subjekt u Malmovoj ekološkoj revoluciji "Malmov poziv na „libertarijanski lenjinizam” gađa pravo u sridu. Strategija dvadeset i prvog stoljeća koja spaja lenjinizam s anarhističkim, vijećničkim komunističkim, luksemburškim i drugim lijevo-libertarijanskim tendencijama, uz neke alate socijaldemokracije, naš je način izlaska iz ekološkog kolapsa. Međutim, trenutno ne postoje čak ni glavne konture takvog neolenjinizma, ni u Malmovoj knjizi ni bilo gdje drugdje."
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 30. kolovoza 2020. Neoliberalno sveučilište pada na ispitu koronavirusa "Samo nekoliko dana prije jesenskog semestra, sveučilište Marquette izlaže opasnosti svoju radnu snagu te studentice i studente. Međutim, kako ne postoji sindikat sveučilišnog osoblja, administratori i povjerenici nisu odgovorni nikome za štetu koju čine."
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. svibnja 2020. Pandemija je pravo vrijeme za smanjenje sredstava policiji Neprestano rasističko policijsko nasilje u SAD-u koje iznimno rijetko dobiva svoj sudski epilog, a potiče se i na institucionalnoj razini, u korelaciji je i s proračunskim sredstvima koja gradska vijeća izdvajaju za rad policije. Aktivistkinje i aktivisti u američkim gradovima zagovaraju i ostvaruju smanjenje policijskih snaga u prilog financiranju zdravstvene skrbi, stanovanja i ostalih resursa i usluga koje održavaju život.
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 30. lipnja 2019. Stariti dostojanstveno Brutalistički centar kulture, londonski Barbican, nedavno je u jednoj od svojih slabije eksponiranih prostorija ugostio malu izložbu posvećenu iskustvu starenja i starosti u kapitalizmu. Segmenti multimedijalnog postava, baziranog na intervjuima s dvije tisuće osoba starijih od sedamdeset godina, na različitim su razinama progovorili o načinu na koji klasni položaj utječe na dužinu života i kvalitetu starenja u društvima koja počivaju na sistemskim nejednakostima.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 15. veljače 2011. Kapitalizam i socijalna prava
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 4. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
    Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
  • 27. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #15
    O reproduktivnim pravima
    U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
  • 23. lipnja 2017.
    Featured Video Play Icon
    Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
    Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve