Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu

"U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Zgrada Prima AFP-a, privatnog mirovinskog fonda u Peruu, financijski centar Lime, 28. studenog 2016. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
U rano proljeće 2020. godine, ekonomije u usponu (emerging economies) pogođene su dosad najtežim slučajem odljeva portfelja. Kako su investitori bježali prema sigurnijim ulagačkim prilikama u Europi i Ujedinjenim Državama, došlo je do prodaje dionica i obveznica, što je još jednom pokazalo krhku prirodu financijske integracije u ekonomijama u usponu. Jedno od predloženih rješenja za prevladavanje ovog problema jest uspostava veće baze domaćih institucionalnih investitora, poput mirovinskih fondova, koji mogu stabilizirati financijska tržišta. Iako velika institucionalna investitorska baza može biti izvor potražnje za domaćim financijskim vrijednosnim papirima, važno je pregledati dokaze iz iskustva onih ekonomija u usponu u kojima mirovinski fondovi postoje već više od dva desetljeća.
 
Kao što pokazujemo u članku koji je u pripremi, iskustvo Kolumbije i Perua može nam biti poučno. Iako su njihovi mirovinski sustavi zadržali značajnu paralelnu strukturu tekućeg financiranja (pay-as-you-go), sadrže i prilično velike financirane privatne komponente čija su sredstva narasla na preko 20 posto BDP-a. One su uspostavljene u sklopu reformi koje su bile dio Washingtonskog konsenzusa tijekom 1990-ih, na tragu čileanskog primjera.
 
No, nakon više od dva desetljeća od uspostave privatnih mirovinskih fondova, tržišta kapitala u ove dvije zemlje i dalje su mala i nerazvijena, kao i u ostatku Latinske Amerike. Možda je to razlog zbog kojega istraživači_ce koji_e se bave financijalizacijom još uvijek nisu dovoljno istražili_e iskustvo mirovinskih fondova u Latinskoj Americi. Međutim, u nedavnoj literaturi predstavljena je ideja da se financijalizacijski obrasci, iako imaju zajedničke tendencije, mogu pojaviti i u „diverzificiranim“ oblicima. Mirovinski fondovi imaju ulogu u ovom procesu time što na važan način utječu na oblikovanje potražnje za financijskim sredstvima, čak i ako se to ne događa putem rasta domaćih tržišta kapitala, kao u tipičnim „liberalnim tržišnim ekonomijama“.
 
Neke od ključnih karakteristika političkih ekonomija Kolumbije i Perua funkcionirale su kao distinktivne odrednice potražnje mirovinskih fondova za sredstvima, oblikujući specifični oblik financijalizacije. Prije svega, mirovinski fondovi u ovim zemljama odražavaju karakteristike hijerarhiziranih tržišnih ekonomija, odnosno latinoameričke varijante kapitalizma. Radnici_e i sindikati imaju vrlo ograničenu kontrolu nad investicijama sredstava i mirovinskih fondova, jer ih privatne kompanije nude kao puke individualne mirovinske račune. Politika ulaganja stoga je uvelike oblikovana interesima financijske industrije, što je bilo ključno i pri zagovaranju njihove uspostave, a nakon toga i u oblikovanju regulacija koje se na njih odnose.
 
Međutim, uzimajući u obzir ove okolnosti, mirovinski su fondovi u potražnji za sredstvima u Kolumbiji i Peruu strukturno sapeti ograničenim efektivnim prostorom na domaćim tržištima kapitala. Ove dvije zemlje imaju iznimno „ekstravertirani“ režim rasta, pri čemu robni izvoz ima ključnu ulogu određivanja agregatne potražnje. Kao rezultat booma cijena robe između 2000. i 2014., kompanije su ostvarile znatan dio financijskih sredstava iz izvoznih prihoda te izravnih stranih ulaganja, ograničavajući tako izdavanje vrijednosnih papira na domaćim tržištima kapitala. Vlade su tijekom ovog perioda također ograničile svoja neto zaduženja, zahvaljujući porastu prihoda i limitiranim povećanjima javne potrošnje. Ove su zemlje usto postale poprilično zanimljive stranim financijskim ulagačima, čija se prisutnost na domaćim tržištima dionica i obveznica povećala. Ove karakteristike odražavaju status Kolumbije i Perua kao ekonomija u usponu koje se nalaze u podređenoj poziciji na globalnim financijskim tržištima.
 
Mirovinski fondovi u Kolumbiji i Peruu potražili su druga ulaganja. Uz ponovnu podršku domaće i međunarodne financijske industrije, ulagači su pronađeni u „alternativnim sredstvima“, u pravilu privatnim sredstvima, infrastrukturi i nekretninskim fondovima, kao i u stranim ulaganjima, koja trenutno čine više od trećine ukupnih sredstava u Kolumbiji, odnosno više od 40 posto ukupnih sredstava u Peruu. Strana ulaganja bila su važna u stimuliranju tržišta derivativa kako bi se zaštitile pozicije stranih valuta, uglavnom vis-á-vis američkog dolara.


Mirovinski fondovi stoga su bili utjecajni u oblikovanju financijalizacijske putanje ovih dviju zemalja, unatoč postojanju ograničenog razvoja domaćih tržišta kapitala. Ovo može poslužiti kao važna lekcija onima koji zagovaraju stabilizaciju tržišta kapitala pomoću privatnih mirovinskih fondova. U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 30. rujna 2021. Skidanje slojeva "Iako termin „istraga“ možda evocira prizor detektiva, istraživačka estetika kao praksa pokazuje bliže afinitete prema kritičkoj teoriji nego prema policiji. Navođenjem pokušaja „skidanja slojeva“ realnosti kako bi se razotkrila istina, istraživačka estetika razlikuje se od formalnih pravnih procesa koji pri ustanovljavanju odgovornosti prihvaćaju tek najužu koncepciju kauzalnosti."
  • 29. rujna 2021. Nadilaženje jedinstvene porezne stope "Osim ako ih se implementira s brojnim iznimkama, poreze s fiksnom stopom u pravilu se smatra regresivnima jer najteže pogađaju najsiromašnije. Bogati možda plaćaju isti postotak, no njihovi su prihodi dovoljno visoki da to, za razliku od siromašnijih građana, ne primjećuju."
  • 28. rujna 2021. Iz duge povijesti knjigocida "U razdoblju Republike Hrvatske ideološki motiv u pozadini uništavanja i otpisivanja knjiga uvelike je bio replika praksi iz NDH. Prema nekim podacima, početkom devedesetih uništeno je 14 posto hrvatskog književnog fonda. Na meti su bili marksistički naslovi, radovi srpskih autora, ali i potpuno apolitična literatura, ako je bila pisana ćirilicom i/ili ekavicom."
  • 26. rujna 2021. Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom "Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 10. rujna 2021. Onkraj nuklearne obitelji "Brak je konzervativna institucija, način da se klasa reproducira. On je osnova za male jedinice – obitelj, crkvu, zajednicu – za koje je Edmund Burke smatrao da su nužne za etičko društvo. Prema konzervativcima, brak liječi siromaštvo, traume iz djetinjstva i nasilje izazvano vatrenim oružjem. Međutim, osobito čeznu za tzv. tradicionalnim obiteljima, gdje je otac hranitelj, a majka domaćica. Naš porezni zakon odražava ovu težnju. Napisan je kako bi išao u prilog bogatim bračnim parovima, od kojih su većina bijeli, kao što je Dorothy Brown nedavno primijetila u knjizi The Whiteness of Wealth"
  • 5. rujna 2021. Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj "Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
  • 1. rujna 2021. Krik i plan "Na zemlji ukradenoj od Autohtonih naroda, dok nas nužnost i briga primoravaju da se približimo jedni drugima iz klaustrofobične topline naših podijeljenih traumatiziranih javnosti, vjerojatno je najhitniji revolucionarni prioritet izgradnja solidarnosti između zajednica koje su međusobno zavadili kapitalizam, bjelačka supremacija i naseljenički kolonijalizam. Da razjasnimo tko smo jedni drugima i što nam je zajedničko, a koje su naše različitosti, i može li se i kako to prevladati. Zadaća izgradnje povjerenja među zajednicama, naravno, nije oprečna revolucionarnom organiziranju ili nespojiva s njim; povjerenje se stvara kroz zajedničku borbu. Međutim, da bismo izvršili tu zadaću možda će biti nužno da prihvatimo najširu moguću viziju toga kako „revolucionarno organiziranje” može izgledati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve