Treba nam porez na transakcije bitcoina

"Očigledno je da porez na transakcije bitcoina od 1 posto neće ugasiti to tržište. Međutim, u znatnoj će mjeri smanjiti količinu transakcija. Također, izgledno je da će ta valuta posljedično biti manje privlačna bilo kome tko je ne koristi u nezakonite svrhe, čime će se reducirati njezina vrijednost. To bi trebalo značiti da će ljudi posvećivati manje resursa rudarenju bitcoina, što će biti prava pobjeda za svijet."

Rudarenje bitcoina, 14. lipnja 2014. godine (izvor: Marko Ahtisaari @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Poput većine ekonomista, oduvijek sam bio skeptičan prema bitcoinu. Pitanje je uvijek glasilo: kojoj to svrsi služi?
 
Sama ideja da bi mogao biti koristan kao alternativna valuta je besmislena. Je li održivo da vam valuta nekontrolirano oscilira iz godine u godinu, pa čak i iz sata u sat? Zamislite da vam je ugovor o radu ili stanarini izražen u bitcoinovima. Vaša plaća, kao i stanarina, najmanje bi se utrostručili tijekom protekle godine, zbog čega biste vjerojatno ostali nezaposleni i u nemogućnosti da plaćate stanarinu koju si ne možete priuštiti. Ekonomisti često prenaglašavaju problem inflacije, ali valuta čija vrijednost značajno i nepredvidljivo opada i raste ozbiljan je problem.
 
Međutim, iako bitcoin nije previše koristan kao valuta, možda bismo ga naprosto mogli tretirati kao odušak za bezopasne špekulacije, poput bejzbolskih sličica ili nezamjenjivih žetona. Pa, ispada da bitcoin nije u potpunosti beskoristan. Omiljena je valuta onih koji se bave ilegalnim aktivnostima poput raspačavanja narkotika i trgovine oružjem; naravno, kao i iznuđivanjem kompanija putem ucjenjivačkog softvera (ransomware). (Njegova prikladnost za tu svrhu ozbiljno je dovedena u pitanje kada je FBI uspio povratiti većinu novca kojeg je firma Colonial Pipeline isplatila hakerima koji su infiltrirali njezin sustav. Izgleda da transakcijama bitcoina nije toliko nemoguće ući u trag kao što se naširoko tvrdilo.)
 
Ipak, bitcoin se ne može naprosto zanemariti kao zabavu i ilegalne igrarije, jer se pokazao i kao jedan od faktora koji uvelike doprinosi globalnom zagrijavanju. Rudarenje bitcoina, proces kojim nastaju novi bitcoinovi, troši ogromne količine električne energije. Prema analizi istraživačica i istraživača s Cambridgea, rudarenje bitcoina godišnje troši više energije nego čitava Argentina.
 
To znači da dolazi do emisije ogromne količine stakleničkih plinova, praktički u nikakve svrhe. Većina emisija stakleničkih plinova (greenhouse gasses, GHG) nastaje zbog grijanja i hlađenja naših domova, transporta naše hrane i nas samih, kao i proizvodnje te hrane. Ovo su sve realne potrebe. Možemo iznaći načine da proizvodimo manje stakleničkih plinova, primjerice, tako što ćemo manje putovati ili zamijeniti postojeći automobil električnim, uz nadu da će isti biti pogonjen čistom energijom, ali sve ove opcije podrazumijevaju određene žrtve i/ili troškove.
 
U usporedbi s time, snalaziti se u svijetu u kojem ima manje bitcoinova trebalo bi biti jednostavno. Takva je logika u pozadini oporezivanja transakcija bitcoina; oporezujemo one stvari za koje želimo da ih bude manje.
 

Prednosti poreza na bitcoin

Prije svega, porez na transakcije bitcoina povećao bi javne prihode. Predložio bih značajan porez na transakcije u iznosu od 1 posto godišnje. Možemo to usporediti s prijedlogom poreza od 0,1 posto na burzovne transakcije kojeg je u američkom Kongresu iznio zastupnik Peter DeFazio, te ga u Senatu iznio senator Brian Schatz[1].
 
Razlog za predlaganje više stope poreza na bitcoin leži u tome da posljedice po ekonomiju ne bi bile prevelike kada bi tržište bitcoina bilo ozbiljno narušeno. Ljudi koji se bave napadima ucjenjivačkim softverom možda bi doživjeli nešto nestabilnosti po pitanju vrijednosti njihovih isplata, i možda bi im bilo nešto teže mijenjati ih u tradicionalne valute, no osim toga ne bi bilo previše ekonomskog utjecaja.
 
Za razliku od toga, čak i uz svo špekulativno trgovanje na financijskim tržištima, ona su i dalje u službi produktivne svrhe, te bismo trebali biti oprezni pri nametanju potencijalno destabilizirajućeg poreza. Teško da je ovakav porez od 1 posto bez presedana. U Ujedinjenom Kraljevstvu je porez na burzovne transakcije trenutno 0,5 posto. Do 1986. godine iznosio je 1 posto. Unatoč tome, Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo jednu od najvećih burzi dionica na svijetu.
 
Očigledno je da porez na transakcije bitcoina od 1 posto neće ugasiti to tržište. Međutim, u znatnoj će mjeri smanjiti količinu transakcija. Također, izgledno je da će ta valuta posljedično biti manje privlačna bilo kome tko je ne koristi u nezakonite svrhe, čime će se reducirati njezina vrijednost. To bi trebalo značiti da će ljudi posvećivati manje resursa rudarenju bitcoina, što će biti prava pobjeda za svijet.
 
Relevantno pitanje je i koliko bi se javnih prihoda prikupilo porezom na bitcoin. Obujam trgovanja bitcoinom u SAD-u trenutno je oko 1 milijardu američkih dolara dnevno, odnosno 350 milijardi dolara godišnje. Ne smanji li se obujam trgovanja, porezom od 1 posto prikupilo bi se 3,5 milijarde dolara godišnje. Međutim, naravno, čitava poanta uvođenja takvog poreza jest smanjenje obujma trgovanja i interesa za bitcoinom. Ako se obujam prepolovi zbog manje količine trgovanja i niže cijene bitcoina, prikupili bismo 1,75 milijardi dolara godišnje, odnosno 17,5 milijardi tijekom desetogodišnjeg proračunskog horizonta.
 
Ovo nisu veliki novci u odnosu na cjelokupni proračun. CEPR-ov „Bitan je proračun, idiote“ („It’s the Budget, Stupid“) kalkulator proračuna govori nam da bi to bilo 0,03 posto ukupnog proračuna. To nije previše, ali nije ni u potpunosti trivijalno. Godišnji prinosi otprilike su jednaki iznosu koji je potreban da se 110 000 ljudi godišnje drži na bonovima za hranu.
 
Međutim, postoji još jedna prednost u oporezivanju transakcija bitcoina. Možemo eksperimentirati s mehanizmima provedbe bez previše negativnih rizika.
 
Često se tvrdi da su porezi na financijske transakcije neprovedivi. Dokazi pokazuju nešto suprotno. U Ujedinjenom Kraljevstvu je temeljem poreza na burzovne transakcije prikupljen iznos koji je jednak 0,2 posto godišnjeg BDP-a (i koji bi u ekonomiji SAD-a iznosio otprilike 44 milijardi). Mnogo je drugih zemalja na svijetu koje prikupljaju značajne prihode iz poreza na financijske transakcije.
 
U Sjedinjenim Državama već postoji skroman porez na financijske transakcije. Burzovne transakcije podložne su porezu od 0,0042 posto. Putem tog poreza godišnje se prikupi otprilike 500 milijuna dolara, namijenjenih financiranju rada Komisije za vrijednosnice i burzu (Securities and Exchange Commission, SEC).
 
Porezi na financijske transakcije očigledno su provedivi, ali nema sumnje da mnogo razmjene umaknu oporezivanju. Utaja poreza vjerojatno bi predstavljala još veći problem u slučaju bitcoina, gdje mnoge transakcije uključuju ilegalne aktivnosti.
 
Ovo je stoga izvrsna prilika za inovacije. Pored drugih dostupnih provedbenih mehanizama, možemo ponuditi i nagradu onima koji prijave utajivače poreza. Primjerice, možemo im ponuditi 20 posto poreza koji će biti prikupljen temeljem njihove dojave.
 
Konkretizirajmo to primjerom – zamislite da netko trguje s 200 milijuna dolara u bitcoinovima. Uz poreznu stopu od 1 posto, dug prema državi bio bi 2 milijuna dolara. Odluči li ta osoba ne platiti svoje poreze, zaposlenik koji je prijavi Poreznoj upravi u prilici je zaraditi prilično veliku sumu od 400 000 američkih dolara. Ovakav sustav nagrada pružio bi radnicima_ama snažan poticaj da prijave poreznu utaju svojih nadređenih.
 
Porez na transakcije bitcoina bio bi izvrsna prilika za testiranje ovakve inicijative. Budući da nema previše razloga za brigu dođe li do remećenja tržišta bitcoina, zapravo nema negativnih rizika. Pokaže li se sustav nagrada učinkovitim pri obuzdavanju poreznih utaji, imamo novi alat koji se može primijeniti ako želimo oporezivati financijske transakcije i u drugim prilikama. Također, možemo uočiti možebitne probleme u sklopu ovog sustava i učiniti potrebne korekcije kako bismo bili pripremljeniji za implementaciju poreza na financijske transakcije na većim financijskim tržištima.
 
Ukratko, tržište bitcoina sjajan je laboratorij za eksperimentiranje s porezima na financijske transakcije. Iako i ovdje i drugdje postoji dovoljno iskustva s porezima na financijske transakcije da možemo biti prilično uvjereni da se takav porez može implementirati bez pretjeranih poteškoća, sve dok ne postoji politička volja za njegovu širu implementaciju, možemo koristiti tržište bitcoina za eksperimentiranje s probnim porezom.






Bilješke:

[1] Ja sam predložio nešto viši porez na burzovne transakcije od 0,2 posto.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 26. rujna 2022. Djelomično automatizirani platformski kapitalizam Dok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.
  • 19. rujna 2022. Što je društveno potrebno radno vrijeme? "Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo."
  • 10. rujna 2022. Populisti ne integriraju mase u političke procese Čitav je spektar značenja ideje populizma: od pozitivno konstruiranog političkog stila do negativno nabijenog termina kojim (uglavnom) liberalni mediji podjednako demoniziraju sve što se stigmatizira kao „ekstremno lijevo“ i „ekstremno desno“. I dok populistička retorička strategija upotrebljava kategorije poput „narod“ (spram „elita“) ili „99%“ (spram „1%“) te nastoji uvjeriti da je na strani „većine“, važno je istaći da je populistički stil nešto sasvim drugo od ozbiljnog političkog organiziranja masa. Masovna politika, koja se gradi kroz dugoročnije i ukorjenjenije masovne partije, pokrete i društvenost radničke klase, ne oslanja se na medijsku prezentnost stranaka i glasačku podršku pasivnog naroda, već na demokratičnu i institucionalniju (samo)organizaciju masa. O različitim ciljevima lijevih i desnih populizama, ograničenjima postmarksističke verzije populizma, usponu populističke desnice, neoliberaliziranju lijevog centra i nestanku radničke ljevice u Italiji, razgovarali smo s Davidom Broderom tijekom njegova gostovanja na 15. Subversive festivalu.
  • 8. rujna 2022. Kapitalistička laž o recikliranju "Do danas je samo 10 posto plastike u svijetu reciklirano. Plastika koja završi u kantama za recikliranje već se trideset godina naprosto premješta po cijelom svijetu, prodaje u zemlje poput Kine ili Indonezije, koje jednako tako ne uspijevaju reciklirati ovaj materijal, koji se zato prodaje dalje. Plastika se na kraju baca na odlagališta otpada ili u ocean, gdje postoje prave planine plastike koje sežu sve do najvećih dubina, a pronađena je i u uzorcima ljudske krvi te plućnog tkiva."
  • 19. kolovoza 2022. Globalni porast broja gladnih; nesigurna opskrba hranom za 2,3 milijarde ljudi "U trenutku objave ovog izvješća aktualni rat u Ukrajini u koji su uključena dva najveća svjetska proizvođača osnovnih žitarica, uljarica i gnojiva, remeti međunarodne opskrbne lance i podiže cijene žitarica, gnojiva, energije, kao i gotove terapeutske hrane za djecu s teškom pothranjenošću. Ova situacija nastupa u trenutku kada su opskrbni lanci već pod nepovoljnim utjecajem sve češćih ekstremnih klimatskih događaja, posebno u zemljama s niskim dohotkom, i ima potencijalno otrežnjujuće implikacije na globalnu sigurnost opskrbe hranom i prehranu."
  • 24. srpnja 2022. Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda "Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."
  • 19. srpnja 2022. Kako kapitalizam ubija romantiku Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.
  • 11. srpnja 2022. Privatizacija distribucije Po razdvajanju južnoafričke elektroprivredne kompanije u javnom vlasništvu Eskom na tri dijela – proizvodni, transmisijski i distribucijski – proces privatizacije usmjerava se u dio prodaje. Ovakvo koncentriranje privatnog kapitala u distribuciju događa se i u javnim željeznicama, gdje se slijeva u sektor prodaje karata, dok se u samu željezničku infrastrukturu ne ulaže. I dok su vodovodne cijevi, sustav kanalizacije, sistemi za pročišćavanje, lokalne ceste i ostala infrastruktura u većini mjesta u raspadu, jedini odgovor vlade Južne Afrike jest da ulaže tamo gdje je unosno za krupni kapital i klasu bogatih, primjerice, u „pametne gradove“.
  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve