Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom

Ovog proljeća bijes je izbio diljem Europe. Činilo se da će najavljena “Europska superliga” zauvijek promijeniti nogomet i učvrstiti status elitne skupine klubova na vrhu u nepromjenjivoj skupini od njih dvadesetak. Ideja je naišla na takvo protivljenje da je čak i Boris Johnson istupio i obećao da će uništiti novu ligu ako Nogometni savez to ne bude u mogućnosti. Činilo se da je takva očita gramzljiva pohlepa protiv svega što nogomet čini posebnim – domaćih rivalstava, lokalnih zajednica i obećanja o promociji u viši rang natjecanja ili ispadanju u niži na temelju učinka na terenu.

Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine.

Nova BBC-jeva dokumentarna serija Fever Pitch! nudi osvrt na formiranje Premier lige. Premda emisija obiluje svom nogometnom nostalgijom koju bismo očekivali od takvog projekta – pregršt grubih duela, poznati karate udarac Erica Cantone i šepurenje Alana Shearera u najboljim godinama – također daje i dublju analizu promjena koje je donijelo formiranje nove lige.

Engleski nogomet je tijekom osamdesetih bio u postupnom propadanju. Problemi su bili huliganizam, propadanje infrastrukture i općenito loša reputacija. Prodaja ulaznica je pala. Nešto je trebalo promijeniti. Kako je rečeno u zloglasnom članku magazina Times, nogomet je bio “sport iz sirotinjskih četvrti koji se igrao na stadionima u sirotinjskim četvrtima koje posjećuju ljudi iz tih istih četvrti”. U pomoć, izvještava nas emisija, dolazi nitko drugi do Rupert Murdoch i njegov tim publicista, konzultanata i poslovnih ljudi .

Nakon tajnih sastanaka najbogatijih klubova, nova Premierliga se odvojila od postojećeg ligaškog sustava. Rođena je nova era nogometa. Nogomet je prije bio besplatan za gledanje, ali rekordni ugovor sa Sky Sportsom značio je da su sada bile potrebne pretplate kako biste gledali vaš lokalni tim. Puno se pozornosti ovdje pridavalo ulozi marketinga i zabave kako bi se opravdale cijene novih pretplata i pridobila nova publika: cheerleadersice, vatromet, koncerti i sumo hrvanje bili su među trikovima kojima se htjelo dokazati da je nogomet postao nešto više od sporta – oblik totalne zabave.

No, emisija ne može izbjeći doticanje teme raširenog nezadovoljstva koje je izazvala nova Premier liga. Kako jedan navijač ogorčeno kaže TV reporteru: “Sve je to samo novac. Klub je sada jedan veliki tematski park.” Spomenute sumo hrvače s terena su ispratili zvižduci navijača koji skandiraju “Koji je ovo kurac?” (eng. What the fuck was that?) Drugim riječima, navijači nisu baš bili zadovoljni nizom smicalica, suvenira i elemenata zabavne industrije koji su preplavili engleske stadione.

Unatoč tome, emisija uvelike ne uspijeva naglasiti pravi razmjer promjena koje je donijela Premier liga. Zanimljivo je da posljednju riječ o komercijalizaciji Premier lige ima marketinški konzultant Sky Sportsa Jon Smith, koji kaže: “Da, to je učinjeno radi financijske dobiti, nema sumnje. I na neki način, bilo je stvarno pomalo nečuveno, ali je upalilo.”

To može biti točno u financijskom smislu – nogomet je unovčen u do tad neviđenoj mjeri – ali ovaj prikaz uspona Premier lige uvelike zanemaruje drastične financijske posljedice koje je nova liga imala na amaterski i poluprofesionalni nogomet, te raspodjelu moći unutar igre.

Na primjer, u vrijeme starog ligaškog sustava, prihodi od TV-a prava su se proporcionalno dijelili, pri čemu je pedeset posto išlo prvoligaškim klubovima, a preostalih pedeset posto dijelilo se na klubove iz tri niže lige. Premier liga je, međutim, potpuno zasebna pravna osoba, koja ima mogućnost zadržavanja daleko većeg dijela kolača: u ovom trenutku niželigašima daje tek 8,75 posto svojih TV prihoda. Rezultat toga je još veća koncentracija bogatstva na vrhu, dok većina niželigaških klubova živi u stanju kontinuirane nesigurnosti. Više od polovice klubova u drugoj, trećoj i četvrtoj ligi otada je nesolventno, a amaterski nogomet i dalje je u slobodnom padu.

Čak i unutar Premier lige, pomak prema prioritiziranju financijske dobiti imao je nepopravljive posljedice. Cijene ulaznica su skočile u nebo, a neke su porasle za više od tisuću posto u klubovima kao što je Liverpool. Domaći navijači vrhunskih klubova često si ih ne mogu priuštiti. Čak i unutar Premier lige, financijsko restrukturiranje osiguralo je dominaciju najbogatijih klubova, jer se pedeset posto novih TV prihoda raspoređuje na temelju toga koje utakmice se prikazuju na TV-u i gdje su momčadi završile na tablici.

Ta činjenica znači da će vrhunski klubovi gotovo zajamčeno ostati na vrhu. U prijašnjem sustavu čak su i vrhunski klubovi poput Manchester Uniteda ispadali iz lige. Moderni nogomet sa svojim hijerarhijskim strukturama novca i moći to je učinio gotovo nemogućim.

Mnogi tvrde da je nogometu bila potrebna reforma kasnih osamdesetih, ali teško da je masovna komercijalizacija bila jedini raspoloživi put. Njemačka npr. sada nudi primjer alternativnog puta kojim je engleski nogomet mogao krenuti. Suočen sa sličnim problemima huliganizma i propadanja infrastrukture, njemački nogomet reformiran je na radikalno drugačiji način. Prosječna posjećenost porasla je sa 17 000 u kasnim osamdesetima na 45 000, što je najveća posjećenost na svijetu. Tokom procesa uspjelo se osigurati da klubovi ostanu u većinskom vlasništvu navijača. Stroga pravila osiguravaju da se sva dobit reinvestira natrag u klubove. Nemoguće je da jedna osoba kupi većinski paket dionica kluba, a Bundesliga nudi najjeftinije karte od svih velikih europskih liga. Iz engleske perspektive, teško je ne zamišljati što bi moglo biti ovdje, da su napravljeni drugi izbori.

Štoviše, nogomet je već bio u procesu transformacije prije Murdochovog ulaska na tržište. Kampanja protiv huligana, ponovno oživljavanje popularnosti nogometa nakon Svjetskog prvenstva 1990. i ambiciozni planovi Nogometnog saveza značili su da to nije bio jedini put kojim je nogomet mogao ići. Promjene su bile u tijeku bez obzira na proboj Sky Sportsa, pa je predstavljati ih kao izravnu posljedicu nove Premier lige u najboljem slučaju neiskreno.

U Engleskoj, klubovi u vlasništvu navijača kao što su Exeter City, AFC Wimbledon i United of Manchester nude alternativu profitnoj logici koja leži u srži projekta Premier lige. U određenoj mjeri, svaka od ovih momčadi nastala je kao odgovor na komercijalizaciju i otuđenje od lokalnih zajednica, pojave karakteristične za Premier ligu. Nedostatak oligarhijskog vlasnika ili pravedne preraspodjele novca unutar engleskih liga znači da oni vjerojatno neće uspjeti doći do Premier lige. Ipak, njihova demokratska struktura koju vodi lokalna zajednica i dalje nudi alternativu premierligaškoj bezdušnosti.

U današnjem svijetu superzvijezda, ruskih oligarha^[*] i globalnih superklubova, osvježavajuće je baciti pogled na drugi svijet nogometa. To nije svijet vrijedan hvalospjeva ili postavljanja na pijedestal: rasizam i nasilje to jasno pokazuju. No, teško je ne nadati se povratku nogometnih liga usmjerenih na zajednicu i sportsku jednakost koja je nekoć bila održavana. S obzirom na to da se svakih nekoliko godina pojavljuju glasine o drastičnim promjenama u Premier ligi (posljednja je plan laburista za masivnu preraspodjelu televizijskih prava 2019. godine), treba biti svjestan na koji je način ona zavladala sportom u Engleskoj. To je ključno za razumijevanje što se može učiniti da bi se nogomet ubuduće igrao na ravnopravnijim osnovama.