Budućnost uzajamne njege

"Moramo djelovati prema etičkim principima promiskuitetne njege ne samo na razini osobne bliskosti ili srodstva, već na svim razinama života – umnožavajući i eksperimentirajući s modelima njege za druge, o drugima, s drugima, nadilazeći okvire današnjih hegemonih izvitoperenih oblika njege."

ACT UP protest ispred NIH-a, 1999. godine (izvor: April Killingsworth @ Flickr)
Kako bismo osigurali prosperitet života, moramo izgraditi novo društvo, utemeljeno na modelu univerzalne njege, poručuju iz Care Collectivea.



COVID-19 je ukazao kako na potencijal, tako i na potrebu različitih zajednica da same organiziraju uzajamnu podršku. Današnje potrebe navode nas na to da otkrijemo načine na koje su ljudi organizirali kolektivnu solidarnost davno prije pandemije. Alternativni oblici kolektivne njege – od opskrbljivanja hranom i zaštitnom zdravstvenom opremom do pružanja emocionalne potpore i obrazovnih inicijativa – zapravo su vrsta kreativnog otpora, mogućnost progresivnog djelovanja koja ponekad remeti, pa čak i nadilazi potrebu za neadekvatnom, uvjetovanom njegom koju nude pojedine države i institucije. Ove mreže njege, koje su bazirane na solidarnosti, a ne milostinji, oblikuju ono što možemo smatrati solidarnom domaćom ekonomijom.
 
U našim heteropatrijarhalnim imaginarijima, njega je već dugo feminizirana pa smo je posljedično obezvrijedili i degradirali. Danas su žene, posebice pripadnice etničkih i migrantskih manjina, one koje obavljaju rad njege u našem društvu, poput dječje skrbi te zdravstvene njege u domovima i bolnicama, a zauzvrat su plaćene bijedno, ako uopće. Posljednjih desetljeća njega je postala još marginaliziranija zbog sve ukotvljenijeg neoliberalnog sistema koji ljudske subjekte svodi tek na čestice ljudskog kapitala, dok za njegu koristi samo najrudimentarniji, najosiromašeniji vokabular. Prema toj se logici NHS (Nacionalni zdravstveni sustav) i sektor njege doživljavaju kao ekonomska prilika za rentijerske kapitaliste, a ne više kao ključne institucije za njegu građana.
 
U Manifestu njege (The Care Manifesto) zalažemo se za hitni preokret ove situacije i izgradnju novog društva koje će biti utemeljeno na modelu „univerzalne njege“. To podrazumijeva njegu kao sve ono što čini nužnu komponentu onoga što je potrebno da bi se osigurao prosperitet života na našem planetu. Kako bismo došli do takvog modela univerzalne njege – modela u kojem je njega organizacijska logika na svim nivoima života – potražili smo modele njege koji predstavljaju alternativu ograničenim oblicima njege koji danas prevladavaju.
 

AIDS aktivizam

Jedan od alternativnih modela koji nam je posebno zaokupio pozornost proizašao je iz AIDS aktivizma u SAD-u tijekom 1980-ih godina. Jedan od razloga zašto je AIDS kriza u tom periodu postala tako katastrofalna je taj da se bolest širila među grupama ljudi za koje je društvo tako malo marilo – imigrantima s Haitija, korisnicima_ama intravenoznih droga i gej muškarcima. Odgovor vlade na krizu bio je zanemariv sve do nekoliko godina nakon što se virus već proširio. Kao rezultat toga, grassroots organizacije poput ACT UP-a priskočile su popuniti prazninu.
 
Osnovan u New Yorku u travnju 1987. godine, ACT UP (The AIDS Coalition to Unleash Power, AIDS koalicija za oslobođanje moći) je opisan kao „raznolika, politički neutaborena grupa pojedinaca ujedinjenih u gnjevu i predanih direktnim akcijama u svrhu okončanja AIDS krize“. Ujedinivši dotad razjedinjene društvene grupe, kao što su gej muškarci, lezbijke, trans osobe, feministkinje drugog vala, ne-bijele osobe te korisnici_e intravenoznih narkotika, ACT UP je vodio strategiju na više razina kako bi se uhvatio u koštac s katastrofalnim izostankom njege za one pogođene krizom. Iako je bio primarno grupa za direktnu akciju koja je organizirala takozvane „zap” prosvjede kako bi privukla pozornost na vladin nemar prema AIDS krizi, ACT UP je također organizirao raznovrsne zdravstvene inicijative. Odigrao je glavnu ulogu u lobiranju za brza i učinkovita klinička testiranja HIV/AIDS lijekova te je išao po bolnicama njegovati ljude koji su bolovali od AIDS-a, a nije im bila pružena adekvatna zdravstvena njega.
 
Jedna od stvari koje su nam pomogle mapirati djelovanje ACT UP-a bio je esej „Kako biti promiskuitetan u epidemiji” jednog od članova grupe, kustosa i akademskog radnika Douglasa Crimpa. Crimp je kritizirao ideju da je promiskuitet gej muškaraca korijen epidemije AIDS-a. Tvrdio je da je promiskuitet seksualnih kultura iz ere nakon Stonewalla značio da je među gej muškarcima došlo do umnožavanja eksperimentalnih seksualnih praksi izvan domene penetrativnog seksa koji je bio i najčešći put zaraze HIV-om među gej muškarcima. U tom je smislu tvrdio da je promiskuitet doveo do sigurnijih seksualnih praksi koje su zapravo spašavale živote, a ne uzimale ih, suprotno nekim tadašnjim predodžbama.
 

Promiskuitetna njega

U istom bismo duhu mogli umnožavanje i eksperimentiranje s takvim oblicima njege nazvati „promiskuitetnom njegom“. Tvrdimo da moramo djelovati prema etičkim principima promiskuitetne njege ne samo na razini osobne bliskosti ili srodstva, već na svim razinama života – umnožavajući i eksperimentirajući s modelima njege za druge, o drugima, s drugima, nadilazeći okvire današnjih hegemonih izvitoperenih oblika njege.
 
Na razini zajednice moramo kultivirati lokalnu kulturu uzajamne pomoći, univerzalnu solidarnost i radikalnu demokraciju. Vidjeli smo to nedavno na primjeru grupa za uzajamnu pomoć tijekom pandemije COVID-19 i u radikalnom municipalističkom pokretu. Također, trebamo nastaviti eksperimentirati te prenositi na višu razinu alternativne ekonomske aranžmane utemeljene na dijeljenju, kakvi već postoje u solidarnim inicijativama u državama pogođenima mjerama štednje poput Grčke i Španjolske. Ovdje se promiskuitet ne odnosi samo na načine na koje se povezujemo jedni s drugima već i na naš odnos s nepokretnim stvarima, pri čemu težimo prigrliti alternativne oblike kolektivne radosti koji će poremetiti materijalističke, posesivne, individualističke imaginarije. Takve inicijative stoga prefiguriraju nove oblike uzajamne njege i brige o planetu.
 
To sve znači da u praktičnom smislu moramo normalizirati egalitarni model njege u kojem svatko može njegovati svakoga, uključujući naše zajednice i širi vanjski svijet – umjesto da to svaljujemo na leđa hiper-eksploatiranih, feminiziranih ili rasijaliziranih subjekata – uz rad na izgradnji radikalno demokratske države koja može osigurati resurse za sve ove eksperimentalne aranžmane njege. Zato moramo proliferirati naše napore, proširiti naše krugove njege onkraj naših obitelji i onih koji su određeni kao naši_e sugrađani_ke, obnoviti naše zajednice i misliti globalno, namjeravamo li zaustaviti nadolazeće izbjegličke i klimatske krize, te iznova osmisliti naš odnos prema strancima i ne-ljudskom svijetu kao prema srodstvu.





„Budućnost uzajamne njege” prvi je od tri dijela u kolekciji eseja o „društvenoj solidarnosti“ koji su prvotno objavljeni u 231. broju časopisa People, Power, Place, objavljenog u ožujku 2021. godine.





The Care Collective su Andreas Chatzidakis, Jamie Hakim, Jo Littler, Catherine Rottenberg i Lynne Segal.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve