Ljevica i margine

"Mora postojati način da se uspostave prijateljske veze između supkultura i srednjostrujaškog masovnog pokreta za moć. Ljevica 1980-ih zapravo vrvi primjerima koji još uvijek mogu poslužiti kao inspiracija. Besplatni festivali i glazbeni događaji Vijeća Velikog Londona oslanjali su se na način na koji je Rock Against Racism podveo nedvojbeno supkulturne (i nedvojbeno političke) scene vezane za punk, roots reggae i 2-tone pod širi politički kišobran, koristeći ga za stvaranje mikrokozmosa druželjubive solidarnosti."

Rock Against Racism, Trafalgarski trg, London, 1978. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Ljevicu proganja bojazan da će postati supkultura, odvojena od masovne politike – no povijest našeg pokreta pokazuje nam da marginalni prostori imaju kritičnu ulogu u društvenom oslobođenju.

Ako ste dio scene koja se tiče lijeve politike ili alternativnih supkultura, a dolazite iz nekog od industrijskih gradića i gradova južne obale — recimo nekog od gradova Medwaya, Portsmoutha ili Southamptona — vjerojatno imate kompliciran odnos s Brightonom. Nedvojbeno ste bili tamo, bilo da ste išli na svirku ili u društveni centar, na konferenciju ili naprosto u prodavaonicu ploča, i otkrili ste osjećaj slobode koji niste imali kod kuće.

 

Ustanovili ste da nema šanse da na vas u centru Brightona netko viče ili vas naganja zbog bilo kakvih vidljivih znakova različitosti – što je nešto što je bila statistička vjerojatnost prosječnog vikenda u gore spomenutim gradovima za mog odrastanja 1990-ih.

 

Taj osjećaj slobode i prihvaćanja isprva je uzbudljiv; znam ljude koji su zbog njega preselili u Brighton, a Brightonci su na isti s pravom ponosni. Međutim, uvijek ste svjesni toga da ste u svom mjehuriću, u enklavi odvojenoj od ostatka nemetropolitanske južne Engleske, što tu slobodu čini pomalo nestvarnom. Moj brat je tamo živio nekoliko godina i sažeo je ovaj osjećaj kad je ukratko opisao to mjesto – ‘grad igračaka’.

 

To ga čini dobrim mjestom za razmatranje uloge koju supkulture i alternativna scena igraju na ljevici. Isprva ih može biti okrepljujuće i oslobađajuće iskusiti, ali većinom su to klubovi, a ne pokreti. Ako ste iz radničke klase i/ili Crni, često ćete tome svjedočiti naročito akutno – pri ulasku na scenu postajete svjesni toga da ona ima složen niz kodeksa i pravila za koje vam nitko nije rekao, ali koja biste već nekako trebali znati (priča naslova Crossings (Raskršća) u zbirci kratkih priča Variations (Varijacije) Juliet Jacques opisuje zastrašujuć primjer ovoga na kvir sceni Brightona).

 

Komentarima na račun elementarne nestvarnosti neke scene nećete pridobiti mnogo prijatelja. To nećete postići ni isticanjem činjenica kao što je – na primjer – to da se za stranku Zelenih, koja je ovdje jača nego bilo gdje drugdje, zna da se ni ne trudi skupljati glasove po malobrojnim, ali vizualno prominentnim socijalnim naseljima u Brightonu. Dakle, kakav je odnos između supkulture i ljevice i kako se odnositi prema povremenim zahtjevima da ljevica bude ‘normalnija’?

 

Prije svega, ljevica po samoj definiciji naprosto ne može biti samo supkultura ako za cilj ima moć. Cilj nam je promijeniti cjelokupni ekonomski i društveni sustav u zemlji i svijetu, te uvjeriti većinu stanovništva u nužnost dotičnog. To nije nešto što možete učiniti ako ste klub ili scena. Ne bi bilo zgoreg ni da nas manje zanima u svakome trenutku biti cool; kao što je to neki dovitljivac na Twitteru ispravno istaknuo u vezi s reakcijom na haljinu Alexandrie Ocasio-Cortez s natpisom ‘Tax the Rich’ (‘oporezujte bogate’), masovni pokret uključivat će puno susramlja, pa je bolje da se na njega naviknemo.

 

Također bi bilo korisno da iz prometa povučemo sofizam o tome kako zanimljiv kulturni ukus ima potencijal nekoga učiniti politički ili na koji drugi način zanimljivim – sjetite se urnebesnog odabira pjesama za pusti otok Keira Starmera, koje su bile kombinacija cool glazbe koju zapravo sluša, poput benda Orange Juice i sjevernjačkog soula, te dobrotvornih i navijačkih pjesama za koje mu je njegova fokus grupa rekla da bi se trebao pretvarati da ih voli kako bi bio bliži običnim bedastim malim ljudima (možemo li se također prisjetiti činjenice da je David Evans nekoć svirao bas i pjevao u vrlo beznačajnoj post punk skupini?).

 

No, to ne znači da supkulture i alternativne kulture nisu imale važnu ulogu za ljevicu – naprotiv. Kako to magazin Tribune stalno ističe, ‘laburistički svijet’ oduvijek sadrži kulturni element, stvara vlastite institute, klubove i institucije kao alternativu vrijednostima srednjostrujaškog društva, odavno prije nego što se ideja kontrakulture počela povezivati s radikalima iz srednje klase.

 

Od ranih revolucionarnih godina SSSR-a do 1968., 1980-ih pa do danas, supkulture su u svom najboljem izdanju bile inkubator za nove slobode i nove ideje, kako kolektivne tako i pojedinačne, koje bi potom nailazile na mnogo šire prihvaćanje. Organizirana ljevica oduvijek je bila najgora i najreakcionarnija verzija same sebe kada bi navedene odbacila kako ne bi zaplašila imaginarnog društveno konzervativnog običnog ‘birača’.

 

Kao klasični primjer ovdje može poslužiti ‘luckasta ljevica’ 1980-ih, organizirana oko lokalnih vlasti u Londonu, Sheffieldu, Manchesteru i drugdje. Nevelegradski ‘glasači’, pripomenulo je vodstvo Laburista oko Neila Kinnocka, nisu bili svjesni ekonomske agende ovih radikalnih vijeća ili ih ista nije zabrinjavala, ali ih je odbijala njihova bliskost društvenim pokretima i njihova revna podrška LGBT, antirasističkom i antiimperijalističkom pokretu; sukladno tome, Kinnock ih je ostavio na cjedilu.

 

Međutim, na gotovo svakom koraku pokazalo se da je ‘luckasta ljevica’ bila u pravu u vlastitom kulturnom ratu, a njezine prividno nepopularne — čak i ‘luđačke’ — pozicije kao što su suprotstavljanje stavku 28., podržavanje izjednačavanja dobne granice pristanka, podržavanje Afričkog nacionalnog kongresa, podržavanje dijaloga s irskim republikancima i mnoge druge, sve su one postale politikom konsenzusa, a u nekim slučajevima i zakon pod vodstvom Novih laburista. Poslužimo se očitim suvremenim primjerom, isti argument valja iznijeti i o ljevici i borbi za prava transrodnih osoba u 2021. godini. Koliko god se nezgodnom trenutno činila solidarnost s tom bitkom, dobro znamo kako će se za desetljeće ili dva gledati na one koji joj prepriječe put.

 

Dakle, mora postojati način da se uspostave prijateljske veze između supkultura i srednjostrujaškog masovnog pokreta za moć. Ljevica 1980-ih zapravo vrvi primjerima koji još uvijek mogu poslužiti kao inspiracija. Besplatni festivali i glazbeni događaji Vijeća Velikog Londona oslanjali su se na način na koji je Rock Against Racism podveo nedvojbeno supkulturne (i nedvojbeno političke) scene vezane za punk, roots reggae i 2-tone pod širi politički kišobran, koristeći ga za stvaranje mikrokozmosa druželjubive solidarnosti.

 

Otprilike u isto vrijeme, tijekom štrajka 1984.-’85., mladi komunisti iz grupe Lezbijke i gejevi podržavaju rudare odbacili su ideju o tome da su ljudi u rudarskim selima ‘društveno konzervativni’ i pružili su Nacionalnom sindikatu rudara svoju nekritičku podršku. Samo nekoliko godina ranije sam se sindikat itekako udaljio od glavne struje sindikalnog pokreta kada je podržao štrajk južnoazijskih radnica u tvornici Grunwick u zapadnom Londonu.

 

Svi ovi pokreti nisu se nužno usprotivili ‘kulturnom ratu’ kao takvom, već su se odbili boriti pod uvjetima protivnika, onih koji su podigli pregradu između ‘običnih pristojnih ljudi’ i raznih devijanata i lujki. Njihovo je djelovanje zapravo dokazalo da je ta pregrada bila porozna i da ju je bilo mnogo lakše probiti nego što su mnogi možda mislili. Alat kojim se može probiti jedna je od onih jednostavnih stvari koje je tako teško postići: solidarnost.

Ovaj članak temelji se na govoru održanom na panelu za The World Transformed u rujnu 2021.

Owen Hatherley je urednik za kulturu za magazin Tribune. Repeater Books je nedavno izdao njegovu najnoviju knjigu, Red Metropolis: Socialism and the Government of London.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Vezani članci

  • 20. lipnja 2025. Nadopuna izjave za medije povodom održanog glasanja o Odluci o participacijama na Filozofskom fakultetu 

    Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]

  • 18. lipnja 2025. Poziv na konferenciju za medije i izjava povodom izglasavanja Odluke o participacijama na Filozofskom fakultetu

    Poštovani_e predstavnici_e medija, Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizira konferenciju za medije koja će se održati danas, 18. lipnja 2025. godine s početkom u 15 sati ispred glavnog ulaza na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na adresi Ulica Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb. Povod organiziranja konferencije za medije jest održavanje sjednice Fakultetskog vijeća na kojoj će studentski predstavnici zahtijevati izglasavanje studentske inačice Odluke o participacijama za akademsku godinu 2025./2026. koja je rezultat višemjesečne borbe. Studenti su tijekom te borbe revitalizirali tijelo Plenuma koji već više od desetljeća ima kontinuitet borbe u Hrvatskoj, ali i regiji, za ljudska i studentska […]

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve