Ljevica i margine

"Mora postojati način da se uspostave prijateljske veze između supkultura i srednjostrujaškog masovnog pokreta za moć. Ljevica 1980-ih zapravo vrvi primjerima koji još uvijek mogu poslužiti kao inspiracija. Besplatni festivali i glazbeni događaji Vijeća Velikog Londona oslanjali su se na način na koji je Rock Against Racism podveo nedvojbeno supkulturne (i nedvojbeno političke) scene vezane za punk, roots reggae i 2-tone pod širi politički kišobran, koristeći ga za stvaranje mikrokozmosa druželjubive solidarnosti."

Rock Against Racism, Trafalgarski trg, London, 1978. godine (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Ljevicu proganja bojazan da će postati supkultura, odvojena od masovne politike – no povijest našeg pokreta pokazuje nam da marginalni prostori imaju kritičnu ulogu u društvenom oslobođenju.



Ako ste dio scene koja se tiče lijeve politike ili alternativnih supkultura, a dolazite iz nekog od industrijskih gradića i gradova južne obale — recimo nekog od gradova Medwaya, Portsmoutha ili Southamptona — vjerojatno imate kompliciran odnos s Brightonom. Nedvojbeno ste bili tamo, bilo da ste išli na svirku ili u društveni centar, na konferenciju ili naprosto u prodavaonicu ploča, i otkrili ste osjećaj slobode koji niste imali kod kuće.
 
Ustanovili ste da nema šanse da na vas u centru Brightona netko viče ili vas naganja zbog bilo kakvih vidljivih znakova različitosti – što je nešto što je bila statistička vjerojatnost prosječnog vikenda u gore spomenutim gradovima za mog odrastanja 1990-ih.
 
Taj osjećaj slobode i prihvaćanja isprva je uzbudljiv; znam ljude koji su zbog njega preselili u Brighton, a Brightonci su na isti s pravom ponosni. Međutim, uvijek ste svjesni toga da ste u svom mjehuriću, u enklavi odvojenoj od ostatka nemetropolitanske južne Engleske, što tu slobodu čini pomalo nestvarnom. Moj brat je tamo živio nekoliko godina i sažeo je ovaj osjećaj kad je ukratko opisao to mjesto – ‘grad igračaka’.
 
To ga čini dobrim mjestom za razmatranje uloge koju supkulture i alternativna scena igraju na ljevici. Isprva ih može biti okrepljujuće i oslobađajuće iskusiti, ali većinom su to klubovi, a ne pokreti. Ako ste iz radničke klase i/ili Crni, često ćete tome svjedočiti naročito akutno – pri ulasku na scenu postajete svjesni toga da ona ima složen niz kodeksa i pravila za koje vam nitko nije rekao, ali koja biste već nekako trebali znati (priča naslova Crossings (Raskršća) u zbirci kratkih priča Variations (Varijacije) Juliet Jacques opisuje zastrašujuć primjer ovoga na kvir sceni Brightona).
 
Komentarima na račun elementarne nestvarnosti neke scene nećete pridobiti mnogo prijatelja. To nećete postići ni isticanjem činjenica kao što je – na primjer – to da se za stranku Zelenih, koja je ovdje jača nego bilo gdje drugdje, zna da se ni ne trudi skupljati glasove po malobrojnim, ali vizualno prominentnim socijalnim naseljima u Brightonu. Dakle, kakav je odnos između supkulture i ljevice i kako se odnositi prema povremenim zahtjevima da ljevica bude ‘normalnija’?
 
Prije svega, ljevica po samoj definiciji naprosto ne može biti samo supkultura ako za cilj ima moć. Cilj nam je promijeniti cjelokupni ekonomski i društveni sustav u zemlji i svijetu, te uvjeriti većinu stanovništva u nužnost dotičnog. To nije nešto što možete učiniti ako ste klub ili scena. Ne bi bilo zgoreg ni da nas manje zanima u svakome trenutku biti cool; kao što je to neki dovitljivac na Twitteru ispravno istaknuo u vezi s reakcijom na haljinu Alexandrie Ocasio-Cortez s natpisom ‘Tax the Rich’ (‘oporezujte bogate’), masovni pokret uključivat će puno susramlja, pa je bolje da se na njega naviknemo.
 
Također bi bilo korisno da iz prometa povučemo sofizam o tome kako zanimljiv kulturni ukus ima potencijal nekoga učiniti politički ili na koji drugi način zanimljivim – sjetite se urnebesnog odabira pjesama za pusti otok Keira Starmera, koje su bile kombinacija cool glazbe koju zapravo sluša, poput benda Orange Juice i sjevernjačkog soula, te dobrotvornih i navijačkih pjesama za koje mu je njegova fokus grupa rekla da bi se trebao pretvarati da ih voli kako bi bio bliži običnim bedastim malim ljudima (možemo li se također prisjetiti činjenice da je David Evans nekoć svirao bas i pjevao u vrlo beznačajnoj post punk skupini?).
 
No, to ne znači da supkulture i alternativne kulture nisu imale važnu ulogu za ljevicu – naprotiv. Kako to magazin Tribune stalno ističe, ‘laburistički svijet’ oduvijek sadrži kulturni element, stvara vlastite institute, klubove i institucije kao alternativu vrijednostima srednjostrujaškog društva, odavno prije nego što se ideja kontrakulture počela povezivati s radikalima iz srednje klase.
 
Od ranih revolucionarnih godina SSSR-a do 1968., 1980-ih pa do danas, supkulture su u svom najboljem izdanju bile inkubator za nove slobode i nove ideje, kako kolektivne tako i pojedinačne, koje bi potom nailazile na mnogo šire prihvaćanje. Organizirana ljevica oduvijek je bila najgora i najreakcionarnija verzija same sebe kada bi navedene odbacila kako ne bi zaplašila imaginarnog društveno konzervativnog običnog ‘birača’.
 
Kao klasični primjer ovdje može poslužiti ‘luckasta ljevica’ 1980-ih, organizirana oko lokalnih vlasti u Londonu, Sheffieldu, Manchesteru i drugdje. Nevelegradski ‘glasači’, pripomenulo je vodstvo Laburista oko Neila Kinnocka, nisu bili svjesni ekonomske agende ovih radikalnih vijeća ili ih ista nije zabrinjavala, ali ih je odbijala njihova bliskost društvenim pokretima i njihova revna podrška LGBT, antirasističkom i antiimperijalističkom pokretu; sukladno tome, Kinnock ih je ostavio na cjedilu.
 
Međutim, na gotovo svakom koraku pokazalo se da je ‘luckasta ljevica’ bila u pravu u vlastitom kulturnom ratu, a njezine prividno nepopularne — čak i ‘luđačke’ — pozicije kao što su suprotstavljanje stavku 28., podržavanje izjednačavanja dobne granice pristanka, podržavanje Afričkog nacionalnog kongresa, podržavanje dijaloga s irskim republikancima i mnoge druge, sve su one postale politikom konsenzusa, a u nekim slučajevima i zakon pod vodstvom Novih laburista. Poslužimo se očitim suvremenim primjerom, isti argument valja iznijeti i o ljevici i borbi za prava transrodnih osoba u 2021. godini. Koliko god se nezgodnom trenutno činila solidarnost s tom bitkom, dobro znamo kako će se za desetljeće ili dva gledati na one koji joj prepriječe put.
 
Dakle, mora postojati način da se uspostave prijateljske veze između supkultura i srednjostrujaškog masovnog pokreta za moć. Ljevica 1980-ih zapravo vrvi primjerima koji još uvijek mogu poslužiti kao inspiracija. Besplatni festivali i glazbeni događaji Vijeća Velikog Londona oslanjali su se na način na koji je Rock Against Racism podveo nedvojbeno supkulturne (i nedvojbeno političke) scene vezane za punk, roots reggae i 2-tone pod širi politički kišobran, koristeći ga za stvaranje mikrokozmosa druželjubive solidarnosti.
 
Otprilike u isto vrijeme, tijekom štrajka 1984.-’85., mladi komunisti iz grupe Lezbijke i gejevi podržavaju rudare odbacili su ideju o tome da su ljudi u rudarskim selima ‘društveno konzervativni’ i pružili su Nacionalnom sindikatu rudara svoju nekritičku podršku. Samo nekoliko godina ranije sam se sindikat itekako udaljio od glavne struje sindikalnog pokreta kada je podržao štrajk južnoazijskih radnica u tvornici Grunwick u zapadnom Londonu.
 
Svi ovi pokreti nisu se nužno usprotivili ‘kulturnom ratu’ kao takvom, već su se odbili boriti pod uvjetima protivnika, onih koji su podigli pregradu između ‘običnih pristojnih ljudi’ i raznih devijanata i lujki. Njihovo je djelovanje zapravo dokazalo da je ta pregrada bila porozna i da ju je bilo mnogo lakše probiti nego što su mnogi možda mislili. Alat kojim se može probiti jedna je od onih jednostavnih stvari koje je tako teško postići: solidarnost.



Ovaj članak temelji se na govoru održanom na panelu za The World Transformed u rujnu 2021.





Owen Hatherley je urednik za kulturu za magazin Tribune. Repeater Books je nedavno izdao njegovu najnoviju knjigu, Red Metropolis: Socialism and the Government of London.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 26. rujna 2022. Djelomično automatizirani platformski kapitalizam Dok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.
  • 19. rujna 2022. Što je društveno potrebno radno vrijeme? "Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo."
  • 14. rujna 2022. Andreas Malm & Zetkin kolektiv – White Skin, Black Fuel "Čini se da je svijet kapitalizma 21. stoljeća izvan kontrole – rat u Ukrajini, klimatska kriza, ekonomska katastrofa. Premalo pokreta artikulira progresivnu alternativu. Usred tog kaosa, fašizam nudi ljudima krivce i podiže samopouzdanje dijelovima društva koji su na udaru kapitala. Knjiga White Skin, Black Fuel ne nudi previše razloga za veselje, ali njezina će analiza naoružati one koje_i pokušavaju razumjeti ekstremnu desnicu kako bi ponudile_i alternativu."
  • 10. rujna 2022. Populisti ne integriraju mase u političke procese Čitav je spektar značenja ideje populizma: od pozitivno konstruiranog političkog stila do negativno nabijenog termina kojim (uglavnom) liberalni mediji podjednako demoniziraju sve što se stigmatizira kao „ekstremno lijevo“ i „ekstremno desno“. I dok populistička retorička strategija upotrebljava kategorije poput „narod“ (spram „elita“) ili „99%“ (spram „1%“) te nastoji uvjeriti da je na strani „većine“, važno je istaći da je populistički stil nešto sasvim drugo od ozbiljnog političkog organiziranja masa. Masovna politika, koja se gradi kroz dugoročnije i ukorjenjenije masovne partije, pokrete i društvenost radničke klase, ne oslanja se na medijsku prezentnost stranaka i glasačku podršku pasivnog naroda, već na demokratičnu i institucionalniju (samo)organizaciju masa. O različitim ciljevima lijevih i desnih populizama, ograničenjima postmarksističke verzije populizma, usponu populističke desnice, neoliberaliziranju lijevog centra i nestanku radničke ljevice u Italiji, razgovarali smo s Davidom Broderom tijekom njegova gostovanja na 15. Subversive festivalu.
  • 8. rujna 2022. Kapitalistička laž o recikliranju "Do danas je samo 10 posto plastike u svijetu reciklirano. Plastika koja završi u kantama za recikliranje već se trideset godina naprosto premješta po cijelom svijetu, prodaje u zemlje poput Kine ili Indonezije, koje jednako tako ne uspijevaju reciklirati ovaj materijal, koji se zato prodaje dalje. Plastika se na kraju baca na odlagališta otpada ili u ocean, gdje postoje prave planine plastike koje sežu sve do najvećih dubina, a pronađena je i u uzorcima ljudske krvi te plućnog tkiva."
  • 24. kolovoza 2022. Dekoloniziranje čovječanstva "Prema Mbembeu, „uspon u čovječanstvo može biti samo rezultat borbe: borbe za život“, koja se sastoji od uzdizanja iz dubina „izuzetno sterilnog i sušnog područja“ koje je Fanon nazvao rasom, ili zonom nepostojanja. „Izaći iz ovih sterilnih i sušnih područja postojanja prije svega znači izaći izvan ograde rase – zamke u kojoj pogled i moć Drugoga nastoje zatvoriti subjekt“, inzistira Mbembe. Iako zadatak dekolonizacije jest „rušenje granica u svijetu“, rasa je ograda koju treba otvoriti i u konačnici iskorijeniti: „rušenje granica u svijetu pretpostavlja aboliciju rase“."
  • 22. kolovoza 2022. Ropstvo i razvoj Afrike "Afriku se u konvencionalnim tekstovima o temi transatlantske trgovine još uvijek odbacuje po kratkom postupku. Međutim, kad god bi se ova tema istraživala, pokazalo bi se da je Afrika bila povijesno neophodna za vodeće klasne sile u Europi. Feudalne zemljoposjedničke klase koje su sudjelovale u prekomorskoj ekspanziji ne bi se mogle obnoviti (u obliku kvazi-feudalnih plantaža i dodjele zemljišta), a novonastala kapitalistička klasa trebala je Novi svijet kako bi korigirala društvenu ravnotežu u Starom. Postigli su to integracijom dvaju Amerika u mrežu financijskih i tržišnih odnosa kojima su oni sami dominirali u gradskim središtima. Afrika je također pomogla proširiti tržište za jeftine europske manufakture i ojačati tehnike garantiranja kapitala i kredita; no, naravno, ključna uloga Afrike bila je ona dobavljača radne snage za koju u to vrijeme nije bilo drugih alternativa."
  • 19. kolovoza 2022. Globalni porast broja gladnih; nesigurna opskrba hranom za 2,3 milijarde ljudi "U trenutku objave ovog izvješća aktualni rat u Ukrajini u koji su uključena dva najveća svjetska proizvođača osnovnih žitarica, uljarica i gnojiva, remeti međunarodne opskrbne lance i podiže cijene žitarica, gnojiva, energije, kao i gotove terapeutske hrane za djecu s teškom pothranjenošću. Ova situacija nastupa u trenutku kada su opskrbni lanci već pod nepovoljnim utjecajem sve češćih ekstremnih klimatskih događaja, posebno u zemljama s niskim dohotkom, i ima potencijalno otrežnjujuće implikacije na globalnu sigurnost opskrbe hranom i prehranu."
  • 24. srpnja 2022. Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda "Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve