Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege

Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.

Fernand Leger: Tri žene (orig. Le grand dejeuner) (1921), ulje na platnu, lokacija: MoMA, New York (izvor: wikiart.org)

Uvod

Dokidanje javnih usluga i povećanje nesigurnih oblika zaposlenja, zajedno s demografskim promjenama poput starenja stanovništva i transformacije obiteljskih aranžmana, samo su neki od rastućih socioekonomskih pritisaka na organizaciju socijalne reprodukcije, a poglavito rada njege, u sve većem broju zemalja diljem svijeta (Bonoli, 2007; Yang, 2014; Kofman i Raghuram, 2015). Dok kapitalistička društva u zemljama centra pronalaze rješenje u uvozu (jeftine) migrantske radne snage, civilni sektor i neformalni radni odnosi nerijetko su jedina rješenja za zemlje na drugom kraju (ekonomskog) spektra, na kapitalističkoj periferiji i poluperiferiji[1]. S obzirom na relevantnost ove tematike, nimalo ne čudi izraženi znanstveni interes za pitanja skrbi i socijalne reprodukcije na akademskoj sceni zadnjih nekoliko desetljeća. Umjesto ulaženja u empirijske analize pojedinog konteksta, ovaj članak će pružiti svojevrstan pregled nekih od glavnih teorijskih i analitičkih pristupa socijalno-reproduktivnom radu, a osobito radu njege kao njegovom dijelu. Nakon pojašnjenja termina socijalne reprodukcije te mapiranja debata o kućanskom radu iz 1970-ih godina, dotaknut ću se pojedinih rasprava unutar feminističke ekonomije, kao i različitih konceptualnih okvira unutar kojih se raspravlja o migrantskom reproduktivnom radu, kako bih zaključila s pojmom ukupne društvene organizacije rada, koji može pružiti potrebne analitičke alate za razumijevanje složenosti radnih odnosa karakterističnih za aktivnosti socijalne reprodukcije.
 

Socijalna reprodukcija i marksistički feminizmi drugog vala

Iako se pod terminom socijalna reprodukcija najčešće misli na reproduktivni rad nužan za svakodnevnu regeneraciju ljudi, bitno je naglasiti da socijalna reprodukcija ima puno šire značenje od toga. Primjerice, kada Marx daje opći pregled kapitalističke proizvodnje u drugom svesku Kapitala, on opisuje reprodukciju kao kontinuirano obnavljanje sredstava za proizvodnju, koja su potrebna za opstanak svakog društva. U kapitalizmu, zbog logike akumulacije, ona ima oblik proširene reprodukcije (npr. kada se dio viška vrijednosti reinvestira i transformira u novi kapital) (Marx, 1995[1885]).
 
Suprotno ortodoksnim tumačenjima Kapitala i prilično pojednostavljenom stavu da su takozvane neekonomske sfere izravni rezultat ekonomske i materijalne organizacije proizvodnje, Louis Althusser (2014) ističe značajnu ulogu ideoloških državnih aparata u osiguravanju reprodukcije kapitalističkih odnosa pravnim, institucionalnim i diskurzivnim sredstvima. Drugi su, poput Pierrea Bourdieua (1986), pristupili socijalnoj reprodukciji fokusirajući se na formiranje različitih kapitala (ekonomskih, kulturnih, društvenih) i načine na koji se oni proizvode, prenose ili čak transformiraju kroz vrijeme i prostor, definirajući tako određeni položaj pojedinca_ke u društvu.
 
Nadalje, sa željom da objasne strukturne dimenzije rodne opresije u kapitalizmu, marksističke feministkinje prije više od pet desetljeća uvode pojam socijalne reprodukcije ne bi li preusmjerile fokus na rad potreban za reprodukciju radne snage koji nesrazmjerno obavljaju žene i koji je stoga bio najprikladnije mjesto za analizu i borbu protiv njihova podređenog položaja u društvu.
 
Prema tom shvaćanju, socijalna reprodukcija – kako su to sažele Johanna Brenner i Barbara Laslett (1989) – obuhvaća sve aktivnosti, stavove, ponašanja, emocije, odgovornosti i odnose uključene u održavanje života kako na dnevnoj bazi, tako i međugeneracijski. To podrazumijeva načine na koje se hrana, smještaj i odjeća pripremaju za konzumaciju, rađanje djece i njihovu socijalizaciju, skrb za starije i nemoćne, zajedno s društvenom organizacijom seksualnosti i rodnih odnosa (Laslett i Brenner, 1989: 382-383). Brenner i Laslett (1989) razlikuju ovu specifičnu domenu održavanja života od društvene reprodukcije (societal reproduction) koja se odnosi na obnovu čitavog sistema društvenih odnosa i postavlja temelje za socijalnu reprodukciju.
 
Način na koji je taj okvir postavljen te koju točno strukturnu ulogu u njemu ima reproduktivni rad bili su od 1970-ih predmetom burnih rasprava, koje bi se mogle okvirno sažeti u dvije kategorije: rasprave o „sistemima“ i rasprave o neplaćenom kućanskom radu. Prva skupina bavila se pitanjem u kojoj mjeri patrijarhat (a kasnije i rasizam) čini zaseban sistem od kapitalizma s, primjerice, teoretičarkama dvosistemske teorije (Delphy, 1970; Hartman, 1979) koje tvrde da su patrijarhat i kapitalizam dva autonomna, ali međusobno povezana sistema; ili s Ellen Meiksins Wood (1988) i njezinom tezom o „indiferentnom kapitalizmu“, prema kojoj se zakoni akumulacije kapitala odvijaju neovisno o rodnoj i rasnoj opresiji.
 
S druge strane, rasprava o kućanskom radu propitivala je uobičajene pretpostavke o radu, proizvodnji i reprodukciji te njihovom (kontradiktornom) suživotu unutar kapitalističkih društava. Neka od gorućih pitanja bila su: ako je kućanska aktivnost rad, kako izgleda njegov prozvod? Jesu li to ljudska bića, roba ili radna snaga? Tko ga obavlja i koje su njegove izravne ili neizravne koristi? Ima li vrijednost i koje vrste – upotrebnu, razmjensku ili obje? Kako se određuje ta vrijednost? Koje su okolnosti (i ograničenja) u kojima se obavlja kućanski rad? Koja je njegova uloga u reprodukciji radne snage, općoj društvenoj reprodukciji i akumulaciji kapitala općenito? (Vogel, 2013: 184)
 
Tako, na primjer, kanadske feministkinje Margaret Benston (1969) i Peggy Morton (1970) vide kućanske poslove kao proizvodnju usluga i robe za neposrednu uporabu, a ne razmjenu na tržištu. Za razliku od njih, poznata kampanja Wages for Housework – predvođena Mariom Dalla Costom, Silvijom Federici i Selmom James – promovirala je tezu da kućanski rad proizvodi razmjensku vrijednost, i na taj način izravno doprinosi kapitalističkoj proizvodnji, pri čemu su žene kao neplaćene radnice u znatno nepovoljnijoj poziciji od muškaraca.
 
Međutim, Lise Vogel (2013[1983]) je utrla put onome što danas poznajemo kao teoriju socijalne reprodukcije, sa svojim unitarnim pristupom povezivanja procesa reprodukcije i proizvodnje unutar ukupne društvene reprodukcije. Vogel pokazuje da je njihov strukturni odnos, to jest nužnost kućanskog rada za akumulaciju kapitala i veća odgovornost žena za tu aktivnost – a ne rodna podjela rada sama po sebi ili transhistorijski patrijarhat (iako su i rodna podjela rada i patrijarhat sistemski proizvedeni i reproduciraju se na specifičan način u konkretnim historijskim razdobljima) – ono što žene stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na muškarce (Vogel, 2013[1983]).
 
Izgrađena na tim temeljima, teorija socijalne reprodukcije počela se relativno često koristiti za raspetljavanje zamršenih aranžmana reproduktivnog rada, gdje naglasak više nije toliko na vrsti proizvedene vrijednosti koliko na različitim formama i lokacijama tog rada, koje su u jedinstvenom odnosu s procesom akumulacije (npr. Bakker i Gill, 2006; Arruzza, 2015; Bhattacharya, 2017; Ferguson, 2017, 2020; De’Ath, 2018). Na taj se način svaka aktivnost ljudske reprodukcije može kontekstualizirati unutar šire sfere socioekonomskih odnosa.
 

Feministička ekonomija i specifičnost rada njege

Bez obzira na ove vrijedne uvide marksističkog teoretiziranja socijalno-reproduktivnog rada, a osobito teorije socijalne reprodukcije, jedna od kritika bila je da se nedovoljno pažnje posvetilo specifičnostima pojedinih aktivnosti gdje neizbježnost ljudskog kontakta kao, primjerice, u radu njege, predstavlja značajna ograničenja za povećanje produktivnosti, u usporedbi s drugim reproduktivnim zadacima poput čišćenja, pripremanja hrane ili pranja odjeće, koji se mogu djelomično ili čak velikim dijelom nadomjestiti elektroničkim uređajima (Razavi, 2007). Imajući to na umu, jedna od bitnijih značajki novog polja feminističke ekonomije koje se počelo razvijati 1990-ih, prema riječima Susan Himmelweit (2000), bila je kako teoretizirati njegu unutar ekonomije – discipline koja se bavi odnosima razmjene materijalnih dobara.
 
Ovdje svakako treba spomenuti Nancy Folbre i Julie Nelson (2000) koje su pokrenule pitanje mjerenja kvalitete skrbi u slučaju kada intimni zadaci, obično asocirani s obitelji ili „ljubavlju“ uključuju eksplicitnu cirkulaciju novca. One kritiziraju oštru podjelu dviju struja s obzirom na pitanje mogu li tržište i intimni osjećaji ići zajedno. Proponenti_ce jedne struje – iz polja neoklasične ekonomije (Becker, 1985) – tvrde da bi stavljanje rada skrbi na tržište dovelo do veće ekonomske učinkovitosti (bez ikakvih kvalitativnih promjena) zbog većeg izbora usluga omogućenog kompeticijom, dok su zagovornice_i druge struje (s obje strane političkog spektra) zabrinute_i da bi novčana motivacija mogla dovesti do pukog mehaničkog izvođenja njege, izostavljanjem sve ljubavi odnosno pažnje potrebne za njegovanje djece, starijih i nemoćnih (Folbre i Nelson, 2000: 129-130).
 
Dok prvi pristup zanemaruje tržišne neuspjehe, nesavršen protok informacija i brojne vanjske čimbenike koji lišavaju ljude odabira najprikladnije usluge, drugi pristup jednako problematično zanemaruje društveni pritisak na žene da altruistički pruže neplaćenu skrb, kao i ekonomsku nesigurnost s kojom se suočavaju neplaćeni njegovatelji i njegovateljice (Folbre i Nelson, 2000; Elson, 2005; Razavi, 2007).
 
Za razliku od takvog pojednostavljenog razumijevanja, Folbre i Nelson (2000) tvrde da se tržište ne treba poistovjećivati s neizbježnom komodifikacijom jer su tržišta u stvarnom svijetu često područja složenih društvenih odnosa (reparacija, nagrada i darova), pri čemu plaća ne mora nužno umanjiti osjećaj odgovornosti, empatije ili čak ljubavi. Stoga, umjesto da pita treba li monetizacija biti dio intimnih odnosa, ekonomska sociologinja Viviana A. Zelizer (2005) s pravom smatra da se radi o pregovaranju o odgovarajućem usklađivanju različitih transakcija, medija i odnosa. Taj će se proces usklađivanja nužno morati nositi s duboko ukorijenjenim uvjerenjem da kontakt između ekonomske i osobne (tzv. privatne) sfere kvari obje, kao i pratećim rodno-idealiziranim predodžbama da su žene prikladnije za pružanje skrbi iz „čiste ljubavi“ i altruizma (Abel i Nelson, 1990; Zelizer, 2005; Stacey i Ayers, 2012).
 
Unutar širih feminističkih rasprava, o skrbi se često raspravljalo na način da su se ili isticali eksploatativni radni uvjeti temeljeni na rasnim i rodnim nejednakostima u plaćenim odnosima, te obiteljske dužnosti u neplaćenim odnosima (Quereshi, 1996; Lan, 2003; Zhan i Montgomery, 2003; Hondagneu-Sotelo, 2007; Glenn, 2010; Parreñas, 2015), ili pak naglašavale dobrobiti bliskih veza između pružatelja i primatelja skrbi (Tronto i Fischer, 1990). Mnoge_i izbjegavaju ovu podvojenost, na primjer, Clare L. Stacey i Lindsey L. Ayers (2012) istražuju kako se plaćeni obiteljski skrbnici nose s kršenjem normi uvriježenih za obiteljske odnose i novčane naknade, dok Cynthia Cranford i Jennifer J. Chun (2017) tvrde da se posao kućne njege kineskih imigrantkinja u Kaliforniji može najbolje objasniti kao složena mješavina prisilnog rada, socijalne (institucionalne) skrbi i ljubavi.
 

Teorijski pristupi migrantskom radu njege

S obzirom da smo se ovdje dotakle pitanja migracija i rase u obavljanju reproduktivnog rada, bitno je spomenuti i drugu važnu kritiku rasprava o kućanskom radu iz 70-ih i 80-ih godina, prema kojoj je naglasak na kućanstvu i nuklearnoj obitelji kao središnjim mjestima reprodukcije (gdje je model muškog hranitelja, karakterističan za razvijene kapitalističke zemlje onoga vremena, predstavljao normu) znatno ograničio složeniju artikulaciju aktivnosti uključenih u održavanje ljudskog života (Kofman i Raghuram, 2015). Ne samo da nisu uzeti u obzir različiti aranžmani reprodukcije prisutni na globalnom Jugu (koji uključuju šire obitelji i zajednice) ili u socijalističkim državama (gdje je dobar dio reproduktivnih aktivnosti podruštvila država), već je u glavnim raspravama zapostavljena i činjenica da mnoge migrantkinje i ne-bijele žene već desetljećima (ako ne i stoljećima) rade u reproduktivnom sektoru (Davis, 1981; Kofman i Raghuram, 2012; Ferguson, 2020). Također, ovakvi reduktivni pristupi, koji su kućanice u pravilu poistovjećivali sa cis hetero (bijelim) udanim ženama, vrlo lako mogu izgubiti iz vida ne-heteronormativne identitete, prakse i načine života, na što upozoravaju kvir marksistkinje (npr. Manning, 2014; Lewis, 2016; Lewis, 2019)[2].
 
1. Međunarodna podjela reproduktivnog rada
 
Ovdje svakako treba spomenuti Evelyn Nakano Glenn (1992) koja je krajem 80-ih bila jedna od pionirki u istraživanju plaćenog kućanskog rada kao rasijaliziranog zanimanja, demonstrirajući pritom kako su Crne žene u SAD-u bile usmjeravane u zanimanja poput čišćenja, kuhanja i njege u privatnim kućanstvima, čije su mjesto kasnije preuzele još manje privilegirane žene, odnosno migrantkinje, dok se prethodna skupina krenula zapošljavati u institucionalnom sektoru. Njezin pojam rasijalizirane hijerarhije reproduktivnog rada (racialised hierarchy within reproductive labour) relativno je brzo potaknuo popriličan međunarodni znanstveni interes za tematiku rasnog raslojavanja među ženama na globalnoj razini. Pokazalo se da radnice iz siromašnijih zemalja sve više preuzimaju reproduktivne aktivnosti privilegiranih žena u bogatijim zemljama, stvarajući tako, riječima Rhacel Parreñas (2001, 2015), međunarodnu podjelu reproduktivnog rada (international division of reproductive labour).
 
Dok jedna skupina istraživačica naglašava važnost reproduciranja određenih rasnih, etničkih, rodnih, jezičnih ili vjerskih stereotipa za održavanje društvenih nejednakosti (Anderson, 2000; Parreñas, 2001; Cox, 2000; Lutz, 2002; Hondegnau-Sotelo, 2007), druge, poput Saskie Sassen (2000), više ističu procese socioekonomskog restrukturiranja koji potiču žene u perifernim dijelovima svijeta da prijeđu državne granice kao zabavljačice, seksualne radnice, bračne partnerice ili čistačice. Na taj je način Sassen (2000) rasvijetlila alternativne globalne rute – ili protugeografije globalizacije (counter-geographies of globalization), kako ih ona naziva – kojima putuju migrantkinje i njihov reproduktivni rad, kao neizostavni dio dinamike ekonomske globalizacije.
 
2. Lanci njege
 
Međunarodni transfer socijalno-reproduktivnog rada analiziran je i pomoću koncepta globalnih lanaca njege (global care chains, u nastavku GCC) koji je skovala Arlie Hochschild (2000) kako bi ukazala na „niz intimnih veza među ljudima širom svijeta temeljenih na plaćenom i neplaćenom radu njege“ (Hochschild, 2000: 131). Njezina polazna točka bila je stvaranje deficita skrbi u slučaju dadilja s globalnog Juga, poglavito Filipina, koje migriraju na globalni Sjever i pritom ostavljaju svoje reproduktivne aktivnosti još manje privilegiranim ženama kod kuće. Ove „transakcije ljubavi“ iz siromašnijih kućanstava i zemalja u bogatije obitelji i regije umnogočemu podsjećaju Hochschild na funkcioniranje globalne ekonomije bazirane na ekstrakciji materijalnih dobara iz slabije ekonomski razvijenih zemalja u razvijena gospodarstva na Zapadu (Hochschild, 2000).
 
Bitno je naglasiti da (zajedno s prikazivanjem distributivnih dimenzija i ishoda internacionalnih migracija) GCC širi analizu globalnih nejednakosti na područje emotivnog rada (Yeates, 2009). Stoga nije neobično da je GCC perspektiva brzo izvršila utjecaj na teoretizaciju skrbi, bilo da se radi o prijenosu emotivnog i fizičkog rada s globalnog Juga ili siromašnijih regija Sjevera (npr. Istočne Europe) na globalni Sjever. Međutim, mnogi s pravom kritiziraju ovu literaturu jer se fokusira na relativno uzak skup vještina, sektora i mjesta, pri čemu naglasak na poveznicama među kućanstvima čini nevidljivima druge institucije, aktere i obiteljske aranžmane uključene u pružanje skrbi (Kofman and Raghuram, 2009, 2012, 2015; Yeates, 2009).
 
3. Dijamanti njege i ukupna društvena organizacija rada
 
Ta potrebna složenost u analizi pružanja i organizacije njege proizašla je iz rodne analize režima socijalne skrbi koju su provodile feminističke istraživačice u području socijalne politike (Sainsbury, 1994; Jenson, 1997; Jenson i Saint-Martin, 2003; Razavi, 2007). One su brzo došle do zaključka da svaki skup institucionalnih obrazaca u pojedinoj zemlji ima jedinstveni režim njege, određen prema odnosima između sastavnih komponenata države blagostanja (welfare state) koja se za Esping-Andersena (1999) sastoji od međusobno povezane trijade države, tržišta i obitelji (Esping-Andersen, 1999).
 
No, s obzirom na važnost civilnog sektora koji, između ostalog, uključuje neprofitne organizacije (vjerske i sekularne) i djelovanje u široj zajednici, metafora dijamanta, a ne trijade, adekvatnija je za razumijevanje empirijske stvarnosti i dinamike pružanja skrbi organizirane diljem različitih institucionalnih i prostornih aranžmana (Evers, 1996; Jenson, 2003; Razavi, 2007; Ochiai, 2009; Kofman i Raghuram, 2009). Na tragu brojnih feministkinja, počevši od Shahre Razavi (2007) (koja je ujedno skovala termin dijamanti njegecare diamonds) važno je naglasiti da se ta četiri dijamantna čvora (obitelj i kućanstvo, tržište, država, neprofitni sektor) nerijetko preklapaju, što se može vidjeti u slučaju obitelji, čijim članicama i članovima država može isplaćivati naknadu za obavljanje poslova njege, dok javni sektor često regulira i subvencionira tržište.
 
Pojam dijamanta njege dobro korespondira s perspektivom koju je sociologinja rada Miriam Glucksmann (1995, 2000) nazvala ukupna društvena organizacija rada (total social organisation of labour, u nastavku TSOL) kako bi skrenula pozornost na različite socioekonomske sfere u kojima se odrađuju pojedine aktivnosti. Ovdje je naglasak na relacijskoj prirodi raznovrsnih oblika plaćenog i neplaćenog rada koji se obavlja na mnogobrojnim lokacijama, unutar različitih institucionalnih okvira (npr. tržište, javni i neprofitni sektor, kućanstvo). Budući da je fokus na shemama, vezama i konfiguracijama koje se neprestano mijenjaju kroz prostor i vrijeme, analitički okvir TSOL-a moguće je koristiti na makro, mezo i individualnoj razini kako bi se ispitala historijski promjenjiva društvena podjela rada između tržišnog i ne-tržišnog sektora (i unutar njih) te se kao takav koristi za proučavanje raznolikih poslova i zanimanja[3].
 
Kada govorimo o socijalno-reproduktivnom radu, bitno je spomenuti istraživanje Dawn Lyon i Miriam Glucksmann (2008) koje uspoređuje organizaciju njege za starije osobe u četiri europske zemlje, odabrane zbog različitih modela države blagostanja (Italija, Nizozemska, Švedska i Velika Britanija). Istražujući veze između tržišnog i netržišnog, formalnog i neformalnog, te plaćenog i neplaćenog sektora, uspjele su pokazati ne samo da različiti oblici njege imaju različite uloge i značenja u svakoj zemlji, već i da je njihova međuovisnost (među sektorima) specifična za svaku pojedinu zemlju. Radovi poput ovih od izrazite su važnosti jer demonstriraju složenost radnih života – u ovom slučaju – osoba uključenih u rad njege, preciznije, načine na koje one organiziraju i kreiraju vlastite radne identitete u određenom povijesnom trenutku.
 

Zaključak

Inzistiranje marksističkih feministkinja 70-ih godina na vidljivosti neplaćenog kućanskog rada i njegovoj važnosti za proizvodnju kapitalističkih odnosa snažno je utjecalo na buduće feminističke pristupe i artikulacije socijalno-reproduktivnog rada u javnoj politici (Ungerson, 2000; Razavi, 2007; Lyon, 2010). S obzirom na upornost, a ponegdje čak i rast neformalnih oblika reprodukcije u kojima borbe za definiranje značenja i statusa reproduktivnih aktivnosti definitivno ne jenjavaju, pitanje neplaćenog kućanskog rada i danas je vrlo aktualno[4].
 
Međutim, unatoč ovim vrijednim doprinosima, ispuštanje iz vida obitelji koje nisu odgovarale hraniteljskom i heteronormativnom modelu te plaćenog kućanskog rada koji obavljaju marginalizirane žene, postavilo je znatna ograničenja u suočavanju sa složenom stvarnošću socijalne reprodukcije (Davis, 1981; Kofman i Raghuram, 2012; Ferguson, 2020). Istraživanja o migrantskom reproduktivnom radu krajem 90-ih i početkom 2000-ih uspješno su pokrila pojedine manjkavosti prijašnjih debata, naglašavajući rasijalizaciju žena (neposredno uzrokovanu globalnim ekonomskim trendovima), pri čemu se, uz prijenos materijalnih dobara, transfer emotivnog rada iz siromašnijih u bogatije dijelove svijeta više nije mogao zanemariti.
 
Dakle, da bi se dobio uvid u kompleksnost radnih odnosa, bitno je obuhvatiti čitave arene društvenih struktura i pripadajuće im vrste kompenzacija unutar kojih je određena aktivnost definirana (Taylor, 2004). Polazeći od ovih saznanja i sa željom da se zahvati širi spektar lokacija, institucija i ljudskih odnosa uključenih u provođenje njege, bilo je bitno osmisliti analitički okvir koji bi išao dalje od privatnih kućanstava. Neki od tih pokušaja artikulirani su u konceptima poput dijamanta njege ili ukupne društvene organizacije rada, pruživši prijeko potrebne alate za analizu rada njege u današnjim socioekonomskim okvirima.






Bilješke:

[1] (Relativno) nedavno bujanje kućne skrbi (u svim njezinim varijantama) može se promatrati kao dio općeg pokreta prema reprivatizaciji socijalne reprodukcije, implicirajući ono što feministička politička ekonomistkinja Isabella Bakker naziva „dualnim momentom“ (dual moment) – vraćanjem reproduktivnog rada u privatna kućanstva, ali u novom, komodificiranom obliku, kao usluga (Bakker, 2007:545).

[2] Imajući to u vidu i činjenicu da je socijalno-reproduktivni rad uvelike feminiziran, F.T.C. Manning (2014) koristi izraz feminizirani ljudi (feminized people) kada se referira na populaciju koja obavlja ovu vrstu njegovateljskih i skrbničkih aktivnosti.

[3] Za nesigurne oblike zapošljavanja vidi Charles i dr. (2002) i Charles i James (2003), za rad u zdravstvenim ustanovama Armstrong i Armstrong (2004), za strategije rudarskih zajednica u vrijeme velikih ekonomskih promjena vidi Parry (2003), za volonterski rad vidi Taylor (2004), za implementaciju informacijskih i komunikacijskih tehnologija u uslugama skrbi vidi Wilson i sur. (2017).

[4] Za porast neformalnih oblika socijalne reprodukcije u post-socijalističkom bloku i Jugoistočnoj Europi vidi Polese i dr. (2014), Kovacs (2014), Davies i Polese (2015).






Literatura:

 
Abel, Emily, and Nelson, Margaret. (1990). ‘Circles of care: Work and identity in women’s lives.’ Albany: State University of New York Press.
 
Althusser, Louis (2014). ‘On the Reproduction of Capitalism: Ideology and Ideological State Apparatuses’. Translated by Goshgorian, G.M. Verso, 2014.
 
Anderson, Bridget. (2000). ‘Doing the Dirty Work? The Global Politics of Domestic Labour.’ London: Zed Books.
 
Armstrong, Path and Armstrong, Hugh. (2004). ‘Thinking It Through: Women, Work and Caring in the New Millennium.’ In K. R. Grant, C. Amaratunga, P. Armstrong, M. Boscoe, A. Pederson and K. Wilson (Eds.). Caring For/Caring About: Women, Home Care and Unpaid Caregiving. Aurora, Canada: Garamond.
 
Arruzza, Cinzia. (2015). ‘Remarks on Gender.’ In Viewpoint Magazine. 2 September 2014. www.viewpointmag.com/2014/09/02/remarks-on-gender/.
 
Becker, Gary S. (1985). ‘Human Capital, Effort, and the Sexual Division of Labor.’ In Journal of Labor Economics. 3:1 (pt. 2), pp. S33-S58.
 
Bakker, Isabella. (2007). ‘Social Reproduction and the Constitution of a Gendered Political Economy.’ In New Political Economy. 12:4,541-556.
 
Bakker, Isabella and Gill, Stephen. (2006). ‘New Constitutionalism and the Social Reproduction of Caring Institutions.’ In Theoretical Medicine and Bioethics (2006). 27:35-57, Springer.
 
Benston, Margaret. (1997) [1969]. ‘The Political Economy of Women’s Liberation. In R. Hennessy and C. Ingraham (Eds.) Materialist Feminism: A Reader in Class, Difference and Women’s Lives. New York/London: Routledge.
 
Bhattacharya, Tithi. (Ed.) (foreword by Lise Vogel) (2017). ‘Social Reproduction Theory: Remapping Class, Recentering Oppression.’ Pluto Press, London.
 
Bonoli, Giuliano. (2007). ‘Time Matters Postindustrialization, New Social Risks, and Welfare State Adaptation in Advanced Industrial Democracies.’ In Comparative Political Studies 40(5): 495-520.
 
Bourdieu, Pierre. (1986). ‘The forms of capital. In Richardson.’ In Handbook of Theory and Research for the Sociology of Education. J. G. (Ed.). New York: Greenwood.
 
Brenner, Johanna and Laslett, Barbara. (1989). ‘Gender and Social Reproduction: Historical Perspectives.’ In Annu. Rev. Sociol. 1989. 15:381-404.
 
Charles, Nickie; James, Emma and Ransome, P. (2002). ‘Gender dimensions of job insecurity.’ In P. Stewart (Ed.). Organizational Change and the Future of Work: The Experience of Work and Organizational Change. ESRC Future of Work Programme Working Paper Series.
 
Charles, Nickie and James, Emma. (2003). ‘Gender and work orientations in conditions of job insecurity.’ In British Journal of Sociology. 54 (2): June: 239–257.
 
Cox, Rosie. (2000). ‘Exploring the growth of paid domestic labour: A case study of London.’ In Geography. 85(3): 241-251.
 
Cranford, Cynthia and Chun, Jennifer J. (2017). ‘Immigrant Women and Home-Based Elder Care in Oakland, California’s Chinatown.’ In S. Michel and I. Peng (Eds.) Gender, Migration, and the Work of Care. Palgrave Macmillan.
 
Davis, Angela. (1983). ‘Women, Race and Class.’ New York: First Vintage Books Edition.
 
Davies, Thom and Polese, Abel. (2015). ‘Informality and survival in Ukraine’s nuclear landscape: living with the risks of Chernobyl.’ In Journal of Eurasian Studies. 6(1), 34–45.
 
Dalla Costa, Maria and James, Silvia. (Eds.) (1975). ‘The Power of Women and the Subversion of the Community’. 3rd ed. Bristol: Falling Wall Press.
 
De’Ath, Amy. (2018). ‘Gender and Social Reproduction.’ In The Sage Handbook of Frankfurt School Critical Theory. Best B. et al. (Ed.). Sage, 2018, pp. 1534-1550.
 
Delphy, Christine. (1980). ‘The Main Enemy.’ In Feminist Issues. Summer 1980.
 
Elson, Diane. (2005). ‘Unpaid Work, the Millennium Development Goals, and Capital Accumulation.’ Paper presented at the conference on Unpaid Work and the Economy: Gender, Poverty and the Millennium Development Goals. United Nations Development Programme and Levy Economics Institute of Bard College, Annandale-on-Hudson, New York, 1–3 October.
 
Esping-Andersen, G. (1999). ‘Social Foundations of Post Industrial Economies.’ Oxford University Press, Oxford.
 
Evers, Adalbert. (1996). ‘Institutionalizing a new pluralism – Lessons from the area of care and personal services.’ In Reconciling Economy and Society: Towards a Plural Economy. Paris: OECD, 79–89.
 
Federici, Silvia. (1975). ‘Wages Against Housework.’ London: Power of Women Collective and Falling Wall Press.
 
Ferguson, Susan. (2017). ‘Children, Childhood and Capitalism: A Social Reproduction Perspective.’ In Tithi Bhattacharya (Ed.). Social Reproduction Theory: Remapping Class, Recentering Oppression. Pluto Press, London.
 
Ferguson, Susan. (2020). ‘Women and Work. Feminism, Labour and Social Reproduction.’ Pluto Press, London.
 
Folbre, Nancy and Nelson, Julie A. (2000). ‘For love or money—or both?’ In Journal of Economic Perspectives. Vol. 14, No. 4, pp. 123–140.
 
Glenn, Evelyn Nakano. (1992). ‘From servitude to service work: Historical continuities in the racial division of paid reproductive labor.’ In Signs: Journal of Women in Culture and Society 18, 1–43.
 
Glenn, Evelyn Nakano. (2010). ‘Forced to Care: Coercion and Caregiving in America.’ Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press.
 
Glucksmann, Miriam A. (1995). ‘Why “Work”? Gender and the “Total Social Organisation of Labour”.‘ In Gender, Work and Organisation. 2(2): 63–75.
 
Glucksmann, Miriam A. (2000). ‘Cottons and Casuals: The Gendered Organisation of Labour in Time and Space.’ Durham: Sociology Press.
 
Hartmann, Heidi. (1979). ‘The Unhappy Marriage of Marxism and Feminism: Towards a Progressive Union.’ In Capital and Class. 8:1-33.
 
Himmelweit, Susan (Ed.). (2000). ‘Inside the Household: From Labour to Care.’ Palgrave Macmillan, Basingstoke.
 
Hochschild, Arlie Russell. (2000). ‘Global Care Chains and Emotional Surplus Value.’ In Hutton, W. & Giddens, A. (Eds.). On The Edge: Living with Global Capitalism. London: Jonathan Cape.
 
Hondagneu-Sotelo, Pierette. (2007). ‘Domestica: Immigrant Workers Cleaning and Caring in the Shadows of Affluence’. London: University of California Press.
 
Jenson, Jane. (1997). ‘Who cares? Gender and welfare regimes.’ In Social Politics. Vol. 4, No. 2, pp. 182–187.
 
Jenson, Jane and Saint-Martin, Denis. (2003). ‘New routes to social cohesion? Citizenship and the social investment state.’ In Canadian Journal of Sociology. Vol. 28, No. 1, pp. 77–99.
 
Kofman, Eleonore and Raghuram, Parvati. (2015). ‘Gendered Migrations and Global Social Reproduction.’ Palgrave Macmillan.
 
Kofman, Eleonore and Raghuram, Parvati. (2012). ‘Women, Migration, and Care: Explorations of Diversity and Dynamism in the Global South.’ In Social Politics 2012. Volume 19, Number 3.
 
Kofman, Eleonore, and Raghuram, Parvati. (2009). ‘The Implications of Migration for Gender and Care Regimes in the South.’ UNRISD, available at: http://www.unrisd.org/unrisd/website/document.nsf/% 28httpPublications%29/9C17B4815B7656B0C125761C002E9283? OpenDocument
 
Kovács, Borbála. (2014). ‘Nannies and informality in Romanian local childcare markets.’ In J.B Morris and A. Polese (Eds.). The informal post-socialist economy: Embedded practices and livelihoods. London and New York: Routledge.
 
Lan, P.-C. (2003). ‘Maid or madam? Filipina migrant workers and the continuity of domestic labor.’ In Gender & Society. 17(2): 187-208.
 
Lewis, Holly. (2016). The Politics of Everybody: Feminism, Queer Theory, and Marxism at the Intersection, Zed Books.
 
Lewis, Sophie. (2019). Full Surrogacy Now: Feminism Against Family, Verso, London and New York.
 
Lutz, Helma. (2002). ‘At Your Service Madam! The Globalization of Domestic Service.’ In Feminist Review. Volume 70, Issue 1.
 
Lyon, Dawn. (2010). ‘Intersections and Boundaries of Work and non-Work.’ In European Societies. 12:2, 163-185.
 
Lyon, Dawn and Glucksmann, Miriam. (2008). ‘Comparative configurations of care work across Europe.’ In Sociology. 42(1): 101/18.
 
Manning, F.T.C. (2014). ‘Closing the Conceptual Gap: A Response to Cinzia Arruaa’s „Remarks on Gender“.’ In Viewpoint Magazine. https://viewpointmag.com/2015/05/04/closing-the-conceptual-gap-a-response-to-cinzia-arruzzas-remarks-on-gender/.
 
Marx, Karl. ([1867]1971). ‘Capital Volume 1.’ Moscow: Progress Publishers.
 
Marx, Karl. ([1857]1973). ‘Grundrisse.’ Baltimore: Penguin Books.
 
Marx, Karl. ([1865]1973). ‘Wages, Price and Profit.’ Peking: Foreign Languages Press.
 
Morton, Peggy. (1971). ‘A Woman’s Work is Never Done.’ In E. Hishino (Ed.). From Feminism to. Altbach, Cambridge: Schenkman Books.
 
Ochiai, Emiko. (2009). ‘Care Diamonds and Welfare Regimes in East and South East Asian Societies: Bridging Family and Welfare Sociology.’ In International Journal of Japanese Sociology. 18: 61 –78.
 
Parreñas, Rhacel Salazar. (2015). ‘Servants of Globalization : Migration and Domestic Work.’ 2nd edition. Stanford University Press.
 
Parreñas, Rhacel S. (2017[2001]s). ‘The Indenture of Migrant Domestic Workers.’ in: WSQ: Women’s Studies Quarterly, Volume 45, Numbers 1 & 2, Spring/Summer, The Feminist Press.
 
Parry, Jane. (2003). ‘The changing meaning of work: restructuring in the former coalmining communities of the South Wales Valleys.’ In Work, Employment and Society. 17 (2): 227–246.
 
Polese, Abel; Morris, Jeremy; Kovács, Borbála and Harboe, Ida. (2014). ‘Welfare States’ and Social Policies in Eastern Europe and the Former USSR: Where Informality Fits In?’ In Journal of Contemporary European Studies. 22:2, 184-198.
 
Qureshi, H. (1996). ‘Obligations and support within families.’ In A. Walker (Ed.). The New Generational Contract: Intergenerational Relations, Old Age and Welfare. London: Routledge.
 
Razavi, Shahra. (2007). ‘The political and social economy of care in a development context: conceptual issues, research questions and policy options.’ Gender and Development Paper No. 3. Geneva: UNRISD.
 
Sainsbury, Diane. (1994). ‘Women’s and men’s social rights: Gendering dimensions of welfare states.’ In D. Sainsbury (Ed.). Gendering Welfare States. Sage Publications, London.
 
Sassen, Saskia. (2000). ‘Women’s Burden: Counter-Geographies of Globalization and the Feminization of Survival.’ In Journal of International Affairs. 53 (2): 503 –24.
 
Stacey, Clare L. and Ayers, Lindsey L. (2012). ‘Caught Between Love and Money: The Experiences of Paid Family Caregivers.’ In Qualitative Sociology. 35:47–64.
 
Taylor, Rebecca F. (2004). ‘Extending Conceptual Boundaries: Work, Voluntary Work and Employment.’ In Work, Employment and Society. 18(1): 29–49.
 
Tronto, Joan C. and Fisher, Beatrice. (1990). ‘Towards a Feminist Theory of Caring.’ In E. Abel, & M. Nelson (Eds.). Circles of Care. SUNY Press.
 
Ungerson, Clare. (2000). ‘Cash in care.’ In M. Harrington Meyer (Ed.). Care Work: Gender, Labour and the Welfare State. New York and London: Routledge.
 
Yang, J. (2014). ‘Welfare States’ Policy Response to New Social Risk: Sequence Analysis for Welfare Policy’. Development and Society, 43(2), pp. 269-296.
 
Yeates, Nicola. (2009). ‘Globalizing Care Economies and Migrant Workers. Explorations in Global Care Chains.’ Basingstoke: Palgrave.
 
Vogel, Lise. (2013[1983]). ‘Marxism and the Oppression of Women: Toward a Unitary Theory.’ BRILL, Leiden, Boston.
 
Wilson, Rob; Baines, Sue; Martin, Mike; Richter, Paul; McLoughlin, Ian and Maniatopoulos, Gregory. (2017). ‘Who is telecaring whom? Exploring the total social organisation of care work in an Italian municipality.’ In New Technology, Work and Employment. Volume 32, Issue 3.
 
Wood, Ellen Meiksins. (1988). ‘Capitalism and Human Emancipation.’ In New Left Review I/167, 6.
 
Zelizer, Viviana. (2005). ‘The purchase of intimacy.’ Princeton: Princeton University Press.
 
Zhan, Heying Jenny and Montgomery, Rhonda J. V. (2003). ‘Gender and Elder Care in China: The Influence of Filial Piety and Structural Constraints.’ In Gender and Society. Vol. 17, No. 2.





Tekst je nastao na osnovu predavanja „Sociologija rada, socijalna reprodukcija i migrantski rad“, koje je autorica održala 23. listopada 2021. godine na Antikapitalističkom seminaru.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 22. listopada 2017. 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 31. listopada 2016. Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2018. Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
  • 21. listopada 2021. Budućnost uzajamne njege "Moramo djelovati prema etičkim principima promiskuitetne njege ne samo na razini osobne bliskosti ili srodstva, već na svim razinama života – umnožavajući i eksperimentirajući s modelima njege za druge, o drugima, s drugima, nadilazeći okvire današnjih hegemonih izvitoperenih oblika njege."
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 27. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #15
    O reproduktivnim pravima
    U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 4. lipnja 2020. Covid-19 i njegove metafore IV Kako su se mjere ublažavanja pandemije korona virusa odrazile na različite aspekte svakodnevice pročitajte u refleksijama o manifestacijama nasilja, šovinizma te prekarnih radnih i životnih uvjeta na (post)karantenskoj mizansceni kapitalističko-patrijarhalne realnosti, i novim, ali postojano kontradiktornim parametrima privremeno prekinutih ili izmještenih praksi društvenosti, preživljavanja, reartikulacije, solidarnosti i otpora.
  • 31. prosinca 2018. Feministička internacionala: Preuzimanje i prevrednovanje štrajka Štrajk, kao jedan od radikalnih instrumenata radničke borbe, danas je sveden na reformističke akcije sindikalno organizirane radne snage koja od države i kapitala pokušava ispregovarati sektorske ustupke za svoje članove_ice. Međunarodni štrajk žena, koji je prvi puta organiziran 8. marta 2017. godine, progovara o ženskoj borbi kao klasnoj borbi, uključujući u pokret različite radničke realnosti, one nezaposlenih i trans osoba, migranata i kućanica, žena koje trpe nasilje i domorodačkog stanovništva kojem je oteta zemlja zbog štetnih ekoloških projekata. Na koji način revolucionirati prakse feminističkog pokreta temeljem borbe protiv rodne i kolonijalne podjele rada koje su ključne za kapitalističku eksploataciju, pročitajte u tekstu Verónice Gago.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 13. studenoga 2011. Feminizam i politika zajedničkog
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 9. svibnja 2017. Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 19. travnja 2016. Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, uz fokus na osobe s invaliditetom.
  • 21. kolovoza 2016. Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
  • 29. kolovoza 2020.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #49 – Holly Lewis
    U četrdesetdevetoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s filozofkinjom i kvir marksistkinjom Holly Lewis, profesoricom sa Sveučilišta u Austinu te suosnivačicom međunarodne istraživačke platforme Sexuality and Political Economy Network. Intervju je snimljen u siječnju ove godine u Zagrebu, gdje je Lewis održala seminar u okviru Škole neophodnog znanja, u organizaciji Multimedijalnog instituta MaMa. S Lewis smo razgovarali_e o razlikama između tradicionalnog i opozicijskog seksizma, heteronormativnosti, trans-isključivom radikalnom feminizmu, seksualnom radu te antikapitalističkim potencijalima kvirnosti. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti.
  • 14. lipnja 2015. Kako je feminizam postao sluškinja kapitalizmu – i kako ga reaproprirati Preusmjeravanjem pažnje sa socioekonomskih pitanja na kulturno formirane rodne razlike, politizacijom osobnog i kritikom paternalizma države blagostanja, feminizam drugog vala potpomogao je konsolidaciji neoliberalnog kapitalizma. Donosimo prijevod teksta Nancy Fraser u kojem autorica analizira na koji je način liberalno-individualistički feminizam postao saveznik kapitala u eksploataciji žena te što treba poduzeti kako bi feministički pokret reaproprirao svoju poziciju u borbi za ekonomski pravedno i solidarno društvo.
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 16. kolovoza 2020. J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“ Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 11. ožujka 2017. Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 27. prosinca 2019. Kontekstualizirani svjetovi Elene Ferrante Donosimo prilog materijalističkom čitanju Napuljske tetralogije Elene Ferrante kao primjera feminističke i radničke književnosti. Opetovano iznevjeravajući konvencije žanra romanse, Ferrante u Tetralogiji zahvaća razdoblje od 60-ak godina te na više od 1700 stranica minuciozno skicira konture klasne i rodne opresije, odnosno načine na koje se kapitalizam i patrijarhat međusobno konstituiraju.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 31. prosinca 2019. Mikrokrediti su najbolji primjer orodnjenosti financijalizacije Sistem zaduživanja posljednjih je desetljeća, uslijed bankarske krize i financijalizacije kapitalizma, ojačao u svim kapitalističkim društvima, jer je nadnica za većinu najamnih radnika i radnica pala, natjeravši ih da za regeneraciju i osnovnu reprodukciju dižu kredite. Mjere poput mikrofinanciranja, uvedene kao prividna pomoć najsiromašnijima, među kojima su u najvećem postotku žene, ukazuju nam na rodnu konstituciju tržišta rada i financijskih tržišta. Borba protiv nelegitimnog duga stoga mora biti postavljena kao strukturno internacionalno pitanje koje će zahvatiti i antikapitalističku borbu protiv rodne i drugih opresija. Donosimo intervju s Éricom Toussaintom, predsjednikom CADTM-a (Odbora za poništenje nelegitimnog duga).
  • 25. srpnja 2021. Nema prava na život bez pristojne nadnice "Valja obratiti pozornost na temeljne radne standarde Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO), sastavljene od osam konvencija, među kojima nije i ona o minimalnoj nadnici niti išta vezano uz minimalne nadnice. To je naprosto zapanjujuće. Konvencije jamče slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, zabranjuju dječji rad, diskriminaciju, prisilni rad, itd. Međutim, izostaje konvencija o nadnicama, i to nije slučajno, jer je nadnica mjesto na kojem se kapital i rad frontalno sukobljavaju. Ova konvencija očito nije ušla u temeljne radne standarde tripartitnog sustava ILO-a iz političkih razloga."
  • 28. lipnja 2020. Nema Stonewalla bez neredâ Pedeset i jednu godinu nakon pobune u Stonewallu – borbe za dekriminalizaciju LGBTIQ+ osoba, u kojoj su ključnu ulogu odigrale nebijele transfeminine seksualne radnice – sistematično i sistemski ugnjetavane populacije SAD-a pokrenule su najveći ustanak u povijesti države, boreći se protiv policijske brutalnosti kao neosporivog agenta imperijalizma, bjelačkog supremacizma i kapitalističkog patrijarhata. U oba slučaja, unatoč legitimnosti nereda kao eksplozije gnjeva potlačenih naspram opresivnog statusa quo, potrebno je organizacijskim naporima ekspandirati revolucijski potencijal prve bačene cigle.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 24. srpnja 2013. Nepodnošljiva lakoća društvene reprodukcije
  • 31. prosinca 2016. Nijedna više Sve aktualniji napadi na ženska prava okupili su Europu na prosvjedima. Oni najmasovniji, održani u Poljskoj na „crni ponedjeljak“, 2.10.2016., istaknuli su probleme s kojima se žene suočavaju pri ugrožavanju njihovih reproduktivnih prava. Samo dva tjedna kasnije, 19.10. u Argentini su održani prosvjedi na „crnu srijedu“ povodom brutalnog ubojstva mlade Lucíje Pérez, no žene Argentine nisu propustile prepoznati ulogu kapitalističke agende u uzrocima njihovih problema. Ovaj put je izostala masovna solidarizacija iz Europe, pokazujući da naš internacionalizam teško prelazi kontinentalne granice. Kako bismo te granice bar nakratko premostili, preveli smo članak Luciane Zorzoli.
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 15. ožujka 2016. O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
  • 21. prosinca 2019. Onkraj tradicije liberalnog feminizma Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 25. siječnja 2016. Prema ekonomiji brige za druge U drugom dijelu razgovora o bezuvjetnom temeljnom dohotku sugovornice propituju kako različiti konceptualni i implementacijski okviri BTD-a adresiraju pitanja neplaćenog kućanskog rada, migrantske krize te institucionalnih ograničenja (depolitiziranog) volonterskog rada, pokušavajući utvrditi univerzalni i društveno transformativni potencijal zahtjeva za BTD-om kao ulazne točke u antiproduktivističku ekonomsku paradigmu koja bi na prvo mjesto postavila reprodukciju života: "Ako BTD zamišljamo kao mjeru kojom želimo ostvariti tranziciju u društvo koje se temelji na ekonomiji reprodukcije i brige za druge, to znači da težimo za time da dekomodifikacija rada otvori prostor za prakse solidarnosti koje su više od krpanja rupa u postojećem sustavu."
  • 22. studenoga 2020. Radne žene traže svoj glas Borba oko Amandmana o jednakim pravima, koja se sedamdesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u vodila između antifeminističkih konzervativki predvođenih Phyllis Schlafly i feministkinja kao što su Gloria Steinem, Betty Friedan, Shirley Chisholm i Bella Abzug, nedavno prikazana u miniseriji Mrs. America, zakriva val sindikalnog organiziranja radnih žena koje su istovremeno izvojevale niz pobjeda nad korporacijama – tematiku kojom se bavi dokumentarni film 9do5: Priča o jednom pokretu. U vrijeme novog vala organiziranja, ovi zanemareni narativi nisu samo od inspirativne, već i strateške važnosti.
  • 15. studenoga 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (1. dio) Biti Romkinja, identificirati se kao romska feministkinja i baviti se romskim feminizmom nisu iste stvari. Usto, romski feminizam nije unison. I dok koncepti bjelačkosti i gadžo-centrizma donekle opisuju specifičnu opresiju Romkinja, feminističke se optike logički i politički razlikuju i prema tome kako se misli kategoriju roda. U vizuri koja je u prvom dijelu ovog triptiha označena kao „rodno-ravnopravni pogled“, rodno uvjetovana opresija naddeterminira sve druge društvene odnose i sukobe: rod kao analitičko-politička kategorija se privilegira, a ako se misli u relacijama s drugim kategorijama kojima se imenuju društvene opresije i eksploatacija, onda je to prema aditivnom metodološkom modelu. Konačni cilj borbi koje se nastavljaju na ovu optiku je ravnopravnost (uz naglasak na normativnoj dimenziji), a ne postklasna jednakost, koja bi pretpostavljala potpunu transformaciju sistema.
  • 29. studenoga 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (2. dio) Za razliku od rodno-ravnopravnih pristupa koji prioritiziraju, a često i singulariziraju kategoriju roda (ili, u goroj varijanti kategoriju pola), intersekcionalni pristupi položaj Romkinja nastoje razumjeti složenije, uzimajući u obzir ne tako lako razlučive intersekcije identitetskih i diskriminacionih osnova, kao i iskustava koje dovode u pitanje identitet. Na temelju takve metodologije, dobijaju se i drugačije statistike, a komparabilni disagregirani podaci daju i drugačiju sliku društvenih odnosa. Razumijevanje romskog feminizma iz ove vizure je istorijski i geopolitički kontekstualiziranije, a paternalističke, spasavalačke i rasističke nijanse u pristupu romsko-feminističkim temama nestaju. Međutim, i ova optika ima svoje manjkavosti: gubi iz vida, ili nema dostatna objašnjenja za sistemski okvir, te pretumačenje koncepta klase iz perspektive klasizma u eksplanatorni okvir strukturne i političke analize. O temeljnim razlikama spram rodno-ravnopravne optike, ali i o drugim teškoćama intersekcionalne, govori se u drugom dijelu triptiha o romskom feminizmu.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 26. siječnja 2017. Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Šest koraka prema aboliciji obitelji "Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."
  • 31. kolovoza 2021.
    Featured Video Play Icon
    Šta je sve od crno-feminističkog značaja?
    Ako se Crni feminizam ne misli iz perspektive zasebnih opresija, isključivo kao feminizam za Crne žene, već iz emancipatorne perspektive univerzalnosti u kojoj se različite osi dominacije i eksploatacije promišljaju kao čvrsto uvezane u sistem kapitalizma, onda Crni feminizam postaje označitelj za ujedinjene antikapitalističke borbe. Na taj način i okupacija Palestine i diskriminacija trans osoba i ukidanje policije te drugih kapitalističkih institucija, kao i kolektivna briga itsl., čine polje crno-feminističke borbe, o čemu na panelu o paralelama između Crnog feminizma i pokreta Black Lives Matter govore Charlene Carruthers, Reina Gossett i Barbara Smith.
  • 31. prosinca 2016. Solidarnost u prostorima nevidljivosti Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
  • 31. prosinca 2018. Solidarnost na institucionalnoj vjetrometini Donosimo vam kratak etnografski rad o iskustvu agencijskog čišćenja. Autorica je čistila jednu njemačku drogeriju u Zagrebu tokom dva mjeseca početkom 2018. godine. Kroz prikaz svakodnevice agencijskih čistačica, rad ukazuje na sustavna ograničenja koja priječe uspostavljanje radničke solidarnosti. Tekst je nastao kao završni rad u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 17/18, uz mentorstvo Karoline Leaković.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Zamke radikalnog feminizma Zbog sve brojnijih netrpeljivih istupa pobornica trans-isključujućeg radikalnog feminizma (TERF), već se neko vrijeme preispituje pozicija radikalnog feminizma na lijevom dijelu političkog spektra. Netrpeljivost prema trans osobama, posebice ženama, ponovo je vidljivim učinila njegove teorijske manjkavosti, poput transhistorijske definicije uzroka opresije žena, kao i izostanka klasne analize. Pročitajte prijevod teksta Erice West o razlikama između radikalnog i crvenog feminizma, te političkoj promašenosti separatističke strategije radikalnog feminizma koja iz progresivnih borbi isključuje klasno deprivilegirane muškarce i trans osobe.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. prosinca 2016. Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
  • 4. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
    Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Mariti dovoljno da se pobunimo: Feminizam za 99 posto i feminizam nove klasne borbe
    "Od ženskih štrajkova u Argentini i Španjolskoj do učiteljskih štrajkova u SAD-u i Alžiru, trenutno svjedočimo globalnom valu pokreta i štrajkova predvođenih ženama. Ovaj je popis pobuna zapravo GPS uređaj za mapiranje neoliberalizma. Svaka točka na karti pojavljuje se zbog zapanjujuće identičnog niza pitanja: manjka resursa zbog rezova u javnim servisima ili izostanka socijalnih usluga. U kontekstu aktualne krize, feministkinje moraju moći objasniti zašto su se navedeni pokreti pojavili u ovome trenutku, kao i osmisliti načine da ih se proširi. Ovo je moguće učiniti jedino ako je naš feminizam antikapitalistički. Feminizam za 99 posto odnosi se na sposobnost radničke klase, prevođene potlačenima, da utaba novi smjer za različite živote na ovoj planeti, kao i za nju samu."
  • 11. rujna 2015.
    Featured Video Play Icon
    Marksizam i podčinjavanje žena
    Pogledajte snimku predavanja Lise Vogel, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem je naznačila glavne teze koje iznosi u svojoj knjizi, kontekst u kojem je knjiga izvorno nastala i njezinu dosadašnju recepciju, Vogel u raspravi s moderatoricom Ankicom Čakardić i publikom govori o konceptima intersekcionalnosti i patrijarhata, teorijskoj rigoroznosti i empirijskim istraživanjima te budućnosti marksističkog feminizma.
  • 28. lipnja 2020.
    Featured Video Play Icon
    Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacija
    Oslanjajući se na kritiku „logike paralelnih pokreta“ Lise Vogel, Cinzia Arruzza nadopunjuje teoriju socijalne reprodukcije klasnom analizom. Međutim, pojam klase kod Marxa je ambivalentan, a u marksističkoj tradiciji najčešće gravitira između objektivističkih i političkih interpretacija. Nastojeći da uobliči dinamičniji koncept klase, Arruzza se posebice nadovezuje na distinkciju Meiksins Wood, koja razumije klasu kao rezultat neurednog i složenog historijskog procesa klasne formacije, odnosno samokonstitucije, koji iziskuje i iskustvo borbe, a baziran je i na klasnoj situaciji, odnosno pozicioniranosti pojedinki i pojedinaca unutar društvenih hijerarhija sukladno objektivnim kriterijima. Ovakvo tumačenje omogućava da se uvidi kako i novi val feminističkih borbi – u čijem je središtu štrajk kao pokretačka snaga procesa feminističke antikapitalističke subjektivacije – ima klasni karakter. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
  • 19. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Razgovor o knjizi „Garments Against Women“
    Anne Boyer američka je pjesnikinja, esejistica i predavačica na Kansas City Art Institutu. Objavila je nekoliko knjiga poezije, a u zagrebačkoj Booksi predstavila je svoju posljednju, višestruko nagrađenu knjigu „Garments Against Women“ – zbirku pjesama inspiriranih autoričinim životnim iskustvima u kontekstu razornih posljedica recentne financijske krize. Nakon čitanja nekoliko pjesama iz knjige, Boyer je s Dunjom Kučinac i publikom razgovarala o temama svoje književnosti, borbi za glas u muškom (spisateljskom) svijetu, mizoginiji nekih kultnih filozofa, strategijama opstanka u kapitalističkom sustavu, društvenoj reprodukciji, biopolitici te odnosima tijela i pisanja, javnog i privatnog, individualnog i kolektivnog.
  • 23. lipnja 2017.
    Featured Video Play Icon
    Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
    Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
    Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma
    "U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude."
  • 4. svibnja 2019.
    Featured Video Play Icon
    Što je teorija socijalne reprodukcije?
    Ususret dvama predavanjima Tithi Bhattacharyje na ovogodišnjem 12. Subversive festivalu, donosimo prijevod kratkog intervjua u kojem pojašnjava što je teorija socijalne reprodukcije i tko proizvodi radnu snagu u kapitalizmu, upućujući nas na nužnost nadilaženja istraživačkog fokusa na obitelj te uključivanja šireg antisistemskog otpora kako u teorijsko tako u praktično feminističko djelovanje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve