Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio)

Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.

Wizytacja - Małgorzata Mirga-Tas (2014), akril na platnu (izvor: RomArchive, preuzeto prema Creative Commons licenci)

Optika teorije socijalne reprodukcije

 
Koncept socijalne reprodukcije upotrebljava se dosta široko, međutim ovde mislim na teoriju socijalne reprodukcije (TSR) koju su utemeljile i koju preko četrdeset godina unazad razvijaju marksističke feministkinje i feministi[1]. Kako koncept klase ovde ne samo da nije izbrisan, niti izvitoperen kroz klasistička tumačenja, već je nužno i ekspanzivno polazište, složene veze između eksploatacije i različitih opresija prije svega se objašnjavaju u domenu rada. Međutim, optika socijalne reprodukcije ima u vidu složenu mapu rada u kapitalizmu, a to pored rada za nadnicu koji stvara višak vrijednosti, i koji bi se uvreženo smeštao u proizvodni sektor, podrazumijeva i sav onaj rad i aktivnosti koje nisu produktivnog nego reproduktivnog karaktera, te koje omogućuju ljudski život (rad brige, njege, kućanski rad, rad odgoja i vaspitanja, afektivni rad, rad ljubavi i prijateljstva, emocionalno-mentalni rad, seksualni rad, edukativni rad, zdravstveni rad, rad koji omogućuje odmor, zabavu i relaksaciju…)
 
Reflektujući o vezama proizvodnje (polje stvaranja profita) i reprodukcije (polje stvaranja života), teorija socijalne reprodukcije objašnjava sveobuhvatniju kapitalističku organizaciju rada koja uključuje i rad kojim se individualno i intergeneracijski kontinuirano stvaraju tjelesna živa bića sa potencijalima za rad. Odnosno, ukazuje na to da postoji rad koji omogućuje radnu snagu, i tek zahvaljujući tom radu postoji radna snaga koja stvara višak vrijednosti. To ne znači da socijalno-reproduktivni rad ne doprinosi valorizaciji kapitala na posredne načine. Zapravo, TSR pokazuje kako pored direktne proizvodnje vrijednosti za kapital, postoje i one aktivnosti i delatnosti koje indirektno doprinose stvaranju vrijednosti, odnosno koje su nužni preduvjeti mogućnosti za akumulaciju kapitala (iako taj rad ne mora biti ni plaćen). Socijalno-reproduktivni rad ne mora, dakle, neposredno stvarati višak vrijednosti, ali pogoduje kapitalu; nije negde na rubu kapitalističkog načina proizvodnje, nego konstituira kapitalističke relacije. TSR pokazuje ne samo načine na koje uski zahtjevi kapitala za samovalorizacijom dominiraju nad ostalim mogućnostima, već mnogo širi spektar aktivnosti koje sukonstituiraju kapitalističke odnose te njihove mnogostruke, pa i zamršene veze.
 
Posebno mjesto oko kojeg se kristalizirala teorija socijalne reprodukcije zadobila je analiza orodnjenih aktivnosti i orodnjene podele rada (gendered division of labour). Rad reprodukcije koji češće obavljaju žene u ovoj teoriji nije više samo deskriptivno dočaran, nego je razvijeno verodostojno objašnjenje i obrazloženje njegove strukturne pozicije u kapitalističkom totalitetu, te se pokazalo zašto su orodnjene, rasijalizirane i druge podele rada od suštinskog značaja za kapital-odnos.
 
Rad socijalne reprodukcije kojim se radna snaga stvara, obnavlja, regeneriše i održava ima konstitutivno mjesto u kapitalističkim režimima rada, jer čak i kada taj rad nije plaćen i ne stvara višak vrijednosti direktno, on ga omogućuje. Odnosno, čak i kada socijalno-reproduktivni rad ne proizvodi izravno kapitalističku vrijednost (kao proizvodni rad koji se odvija na tržištu[2]), on je duboko podređen kapitalističkim pritiscima. Bitan aspekt ovog rada je besplatni rad koji se odvija u domaćinstvima, uglavnom oblikovanima po modelu heteroseksualnih parova i nuklearnih obitelji, jer je kapitalizam (i istorijski i strukturno) uspostavljen tako da se podrazumijeva da kućni, odgojni, afektivni, rad brige i sličan reproduktivni rad prije svega obavljaju žene[3].
 
Međutim, kako se kategorija „žene“ u teoriji socijalne reprodukcije ne misli na esencijalističke i biologističke načine, već kao društveno konstituirana materijalnost, ova optika promišlja veze orodnjenih opresija i sa eksploatacijom i sa drugim opresijama. Teorija socijalne reprodukcije stoga objašnjava na koji su način različite društvene opresije i eksploatacije u kapitalizmu povezane. Ona ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, pretpostavljajući optiku bijelih žena koje imaju status građanki kao i zahtevane tjelesno-mentalne sposobnosti za rad. TSR nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za klasu, a da pritom nisu njezini puki dodaci.
 
Klasa se u marksističko-feminističkim strujama, dakle, pokazuje kao orodnjena, rasijalizirana, etnicizirana, ejblizirana, seksualizirana itsl. Štaviše, kritika reduktivnog koncepta klase, kao i analitičko-političke prioritizacije klasne optike, opšte je polazište većine marksističkih pristupa. Također, analiza uvezanosti eksploatacije i različitih opresija iziskuje i prepoznavanje istorijskih i geopolitičkih razlika, odnosno istorijsko-materijalističku leću. Kada se pored logike kapitalističkih odnosa ekspliciraju i istorijske specifičnosti te situacione ukotvljenosti, objašnjenje odnošenja klase i različitih kategorija konstitutivnih za kapitalističke opresije postaje ključna analitička zadaća.
 
Teorija socijalne reprodukcije mora moći pokazati ne samo kako nastaje radna snaga (koja potom može obavljati rad, direktno stvarajući vrijednost za kapital), već kakve podupiruće i osnažujuće ili obesnažujuće i ograničavajuće uticaje na radnu snagu imaju druge društvene dinamike, poput statusa građanstva, migrantskog statusa, poznavanja jezika, obiteljske situacije, procesa rasijalizacije, heteronormiranja seksualnih odnosa, tjelesno-mentalnih sposobnosti, nametanja rodno-binarnih odnosa, urbano-ruralne dinamike i slično. Društveni odnosi orodnjavanja i aktuelni načini na koje su radnici_e odvojeni od sredstava za proizvodnju stoga se pojavljuju u različitim, istorijski-promenjivim aranžmanima, jer je – kako učimo iz istorijsko-materijalističkih pristupa ‒ kapitalistička logika uvijek uzglobljena u specifične vremensko-prostorne organizacije proizvodnje i reprodukcije.
 
Kada se ovako postave stvari, na prvi pogled se čini da se optika teorije socijalne reprodukcije ne razlikuje od intersekcionalnosti. To donekle i jeste slučaj, barem onda kada se prepliće s marksističkim strujama intersekcionalnosti. Ipak, postoje i razlike, kao i rasprave (pa i oštrija sučeljavanja) povodom „sukoba“ intersekcionalizma i marksizma. Neki od ključnih kritičkih prigovora intersekcionalizmu iz optike TSR tiču se zanemarivanja koncepta klase (čak i kada se pominje, klasa se često samo pominje ili se pak misli identitetski kao klasizam, a ne kao specifičan odnos eksploatacije), kao i izostanka analize sistemskog kapitalističkog okvira, što onda omogućuje sijaset intersekcionalističkih čitanja koja nemaju dovoljno sveobuhvatan analitički i kategorijalni aparat da objasne logiku koja stoji u pozadini ugnjetavanja koje opisuju, a na koncu, nemaju ni naboj antikapitalističke borbe.
 
Ako se na tom tragu razmotre interpretacije koje dominiraju u intersekcionalnim romskim feminizmima koji nisu marksistički, čini se da razlika između intersekcionalističko-feminističke optike i marksističko-feminističke optike nije nezanemariva.
 
Kako bi teorija socijalne reprodukcije tumačila neke od ključnih tema romskog feminizma? Kako iz ove optike misliti položaj Romkinja, koje su uglavnom nezaposlene u sferi formalne ekonomije, češće zaposlene u neformalnoj ekonomiji, te koje su najčešće besplatne socijalno-reproduktivne radnice u domaćinstvima? Da li je, s obzirom na to da je romska radna snaga u većim procentima nezaposlena i(li) zaposlena u neformalnom sektoru, teorija koja prije svega promišlja socijalno-reproduktivni rad potreban za kontinuirano stvaranje radne snage – najbolja optika? Pojednostavljeno rečeno: ako Romi i Romkinje danas najčešće nisu formalni_e radnici_e, kako misliti njihov položaj u kapitalističkim režimima rada iz marksističko-feminističke vizure socijalno-reproduktivnog pogleda?
 
Budući da TSR propituje isprepletenost složenih odnosa dominacije i eksploatacije u sferama proizvodnje i reprodukcije, orodnjene teme iz ove optike pokazuju intersekcije roda, klase i rase u okviru kapitalizma. Položaj Romkinja iz TSR optike stoga se ne može misliti kao učinak nekakvog zaostalog (arhaičnog) patrijarhata, nego, upravo suprotno, kao proizvod patrijarhalnih obrazaca koji su inherentni kapitalizmu! Položaj Romkinja zauzima strukturno mjesto u složenoj mapi rada, stoga TSR optika kroz analizu orodnjenih i rasijaliziranih klasnih odnosa i hijerarhija u kapitalističkoj društvenoj formaciji mora moći pokazati položaj Romkinja unutar celokupnog sistema.
 
Upravo teorija socijalne reprodukcije daje interpretativni okvir koji može objasniti položaj Romkinja u složenim odnosima rada, kao i mjesta koja zauzimaju različiti slojevi radničke klase, kako u domeni proizvodnog rada, tako i izvan, jer TSR nastoji misliti uvezanost eksploatacijsko-opresivnih odnosa u kapitalizmu (širi društveni okvir), a ne samo u kapitalističkom načinu proizvodnje (uži ekonomski okvir). Ovde je velikim dijelom riječ i o podproletariziranoj radnoj snazi[4] (koju uglavnom čine rasijalizirani_e radnici_e, etničke manjine, migrantska radna snaga, podzaposleni, nezaposleni i drugi društveno marginalizirani slojevi radne snage). Svakako, pod pojmom „podproletarizirani“ se ne misli na one koji su manje proletarizirani, „manje radnici“ od onih koji su formalno priznati i tretirani kao radnici_e (ova oznaka možda bi bila bliska i onome što se tradicionalno-marksistički mislilo pod lumpen-proletarijatom), već na slojeve radne snage koji, baš kao i orodnjena reproduktivna radna snaga, pripadaju rezervnoj armiji rada[5] i podjednako su bitni točkići u kapitalističkoj mašineriji. Podproletarizirani su jer nisu zaposleni u formalnom ekonomskom miljeu i još su jeftinija radna snaga, ali bez njih sistem ne bi bio u pogonu, ne bi se stvarao višak vrijednosti niti bi kapitalistički imperativi dominirali. Oni dakle jesu dio kapitalističkih aranžmana rada, upravo kao takvi: rasijalizirani, etnicizirani, orodnjeni dijelovi radničke klase.
 
Također, romsku radnu snagu koja je pretežno zaposlena u neformalnom ekonomskom miljeu nazivamo neformalnom radničkom klasom ─ jer je izuzeta iz radne legislative i pravilnika, te socijalne zaštite i prava na druge benefite ─ ali nedvojbeno: radničkom klasom. Dakako, i ova radna snaga iziskuje stvaranje, obnavljanje, regeneraciju i kontinuiranu brigu i negu, odnosno sve ono o čemu polaže račune teorija socijalne reprodukcije. Iz ovoga bi onda usledile i neke bitne interpretativne putanje koje se tiču i romsko-feminističke optike koja ide iz marksizma:
 
– sâma struktura kapitalizma sistematično stvara neformalna, podproletarizirana, prekarna i slična mjesta u dereguliranoj sferi rada koju uglavnom ispunjavanju rasijalizirane grupe, stoga je potrebna i socijalna reprodukcija prekarizovane, siromašne (kako formalne, tako i neformalne) radne snage. Teorija socijalne reprodukcije može objasniti položaj Romkinja s obzirom na razumevanje rada u marginaliziranim domaćinstvima u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga;
 
– budući da pripadnici_e romskih zajednica češće okupiraju neformalna i neregulirana mjesta ekonomije (nesigurne, slabo plaćene i neplaćene poslove), ne samo u tzv. sivom sektoru nego i u privatnom sektoru u kojem se izvrdavaju regulacije i isplativije je zapošljavati one koji nemaju ni bazična lična dokumenta, etniciziranje i(li) rasijaliziranje rada uspostavlja se kao sredstvo učvršćivanja ili uvećanja platnih razlika, kao i način da se predupredi potencijalna klasna solidarnost između različitih eksploatiranih i potčinjenih;
 
– položaj Romkinja koje su nezaposlene u formalnoj ekonomiji, ali veoma zaposlene u domaćinstvima u kojima žive, nije učinak romske kulture, običaja i tradicije, već ima strukturno mjesto u kapitalističkim odnosima, te orodnjenom i rasijaliziranom stvaranju različitih slojeva radne snage. Zapravo, to što su Romkinje češće nezaposlene i rade kao „domaćice“, nije nikakav izbor niti plod „ugnjetavačkih“ romskih tradicija, jer one uglavnom nemaju mogućnosti zapošljavanja na formalnom i neformalnom (rasijaliziranom i orodnjenom) tržištu rada;
 
– teorija socijalne reprodukcije nastoji objasniti kako postsocijalistički kontekst političkog restrukturiranja, restauracije i konsolidacije kapitalizma u njegovom neoliberalnom modelu za romske zajednice znači sve veće društveno marginaliziranje, rasijalizirano-etnicizirano-orodnjenu diskriminaciju, teritorijalnu segregaciju, pogoršanje ekoloških uvjeta, povećani policijski nadzor i zatvaranje, te kontekst sve otvorenije netrpeljivosti i antiromizma desničarskih grupa. Neoliberalizam znači rezanje javnih troškova, sužavanje ili ukidanje socijalnih servisa, strukturalno prilagođavanje u kojem se reprivatizira reproduktivni rad, te umjesto institucionalne zajamčenosti biva delegiran natrag u obitelj, odnosno gotovo u celosti familijaliziran i privatiziran. Stoga u neoliberalnom kontekstu, u nedostatku (pristupačnih) društvenih, zdravstvenih, obrazovnih i drugih servisa, na žene u njihovim naturaliziranim ulogama rada brige i njege o deci, o starijima, onemoćalima i bolesnima pada još veći teret. Reducirani javni troškovi i sve veće siromaštvo intenziviraju i reproduktivni rad u domaćinstvima i zajednici;
 
– ako se ima u vidu složenija mapa rada u kapitalističkim društvima, nijansiranije razlikovanje tipova rada (nadničnog, reproduktivnog, neformalnog i formalnog, plaćenog i neplaćenog, sindikaliziranog i nesindikaliziranog…), njihova povezanost i podređenost kapitalističkim pritiscima, nedostatno je i simplificirano pretpostavljati da su Romkinje uvijek nezaposlene i da je to učinak isključivo patrijarhalnih normi. Štaviše, u neoliberalnim aranžmanima, zbog još većih egzistencijalnih pritisaka na domaćinstva, i Romkinje su sve češće zaposlene, svejedno da li u formalnom i neformalnom domenu rada, jer domaćinstva bez više članova_ica u nadničnom odnosu teško mogu opstajati. U tom kontekstu, mnoge Romkinje govore o tome kako se izbrisala granica između „muških“ i „ženskih“ poslova, kako mnogi muževi obavljaju kućanski rad, dok žene rade van kuće, te kako su mnoge žene glava kuće, odnosno glavne hraniteljice, opskrbljivačice i snabdevateljice obitelji i domaćinstva;
 
– TSR mora moći pokazati na koji su način linije razdvajanja između romskog i ne-romskog stanovništva produbljene u vrijeme urušavanja socijalističkih struktura, te kako neoliberalni aranžmani pojačavaju nesigurnost i strahove svih ljudi, pa i pripadnika_ca srednjih i viših klasa. U neoliberalnom kontekstu su formalna zaposlenja i radni ugovori u dramatičnom padu za najveći broj ljudi koji ovise o mjesečnoj nadnici i(li) plaći. Opšta ekonomsko-društvena nesigurnost tako još više produbljuje sukobljavajuće interese, proizvodeći etničko i društveno segmentiranje romskih i drugih siromašnih zajednica, lišavajući ih jednakog pristupa društvenim institucijama i servisima;
 
– U kontekstu postsocijalističkog deproletariziranja i džentrifikacije, teorija socijalne reprodukcije mora moći pokazati na koji se način sa promjenama u kapitalističkim režimima događaju i spacijalne/prostorne promjene, te kako se deprivirane zajednice (posebno ne-bijele zajednice, romske zajednice, zajednice autohtonih naroda itsl.) kroz ove procese dislociraju i segregiraju. Nejednaki ekonomski, društveni i teritorijalni razvoj stvara „interne kolonije“ i getoizirane prostore za one koji su u najnepovoljnijem položaju, a prinudna iseljenja iz zona pogodnih za džentrifikaciju stalna su opasnost koja se nadvija nad životima brojnih Romkinja i Roma. TSR optika romskog feminizma stoga mora moći objasniti kako i zašto se spacijalizacija odvija i na etničkim i rasijaliziranim osnovama, kako se formiraju siromašna romska područja te kakav je položaj Romkinja u ovakvim getoiziranim prostorima;
 
– čini se da bi onda, umjesto agambenovskog pojmovnika (kategorije ne-ljudi, goli život itsl.[6]), stvaranje većeg broja radnih niša u neformalnom sektoru, te odnos između proizvodnje relativnog i apsolutnog viška u tržišno orijentiranoj ekonomiji, bilo adekvatnije konceptualizirati u marksističkom okviru. Pripadnici_e romskih zajednica kratkoročnije ulaze u sferu formalnog rada, ali češće obavljaju aktivnosti i poslove u neformalnoj sferi rada, te socijalne reprodukcije, a sve ovo čini tonove u valeru rada koji podržava kapital-odnos. Romkinje i Romi koji rade za nadnicu su, pak, često za isti rad plaćeni manje od bijelih radnika_ca, a na taj se način i nadnice bijele radne snage na temelju rasijaliziranih linija održavaju niskima i stvara se konkurencija između potlačenih. Pritisci konkurencije unutar radničke klase, koji je razjedinjuju i istovremeno osnažuju kapitalističku kontrolu nad radnom snagom, u srži su kapitalističkih odnosa i kontinuiranog stvaranja rezervne armije rada. Radni odnosi prožeti su opresijama na temelju etniciteta i rase kao načinima kontrole nad ekonomskim aktivnostima i vlasničkim odnosima, stoga su rasijalizacija i etnicizacija ‒ baš kao i orodnjena opresija ‒ mehanizmi kojima se određene kategorije radne snage još više inferioriziraju (dok se nadnični rad pojavljuje kao „privilegija“ bijele radničke klase). Stoga teorija socijalne reprodukcije može objasniti zašto su Romkinje i Romi češće gurnuti onkraj legalnih rubova ekonomije, u specifične društvene i geopolitičke pozicije, te kako to sve i dalje podupire dominaciju oblika rada koji pogoduju profitima;
 
– ne radi se o pukom preživljavanju Romkinja i Roma, kako se to često opisuje – to bi sugerisalo da ekonomske aktivnosti marginaliziranih služe samo njihovoj subzistenciji, preživljavanju od danas do sutra. To bi čak kreiralo slike Romkinja i Roma kao prometejskih bića, pametnih, snalažljivih i lukavih uprkos svim nedaćama (što, svakako, često jesu, kao uostalom i nemali broj ne_Roma_kinja suočenih s teškom situacijom), te odvratiti od politizacije i strukturne borbe. Jer ako se teorija oslanja na to da su neki ljudi jaki i trpeljivi, onda možda romantizira i naturalizira postojeće odnose potčinjavanja i eksploatiranja, te stavlja akcenat na moćne subjektivnosti umjesto na protivljenje opresivnim strukturama. Dakle, Romkinje i Romi ne preživljavaju zahvaljujući snalaženju od danas do sutra, nego temeljem njihova potplaćenog, neplaćenog, neformalnog i nepriznatog rada, koji stvara basnoslovne profite kapitalistima (primjerice, u industriji reciklaže) i koji ovakvi egzotizacijski narativi još više guraju u nevidljivost. Stoga bi TSR prije trebala ići u pravcu insistiranja na tome da se često radi o oblicima rada koji i direktno i indirektno stvaraju višak vrijednosti, češće u neformalnom sektoru, kao i kroz neplaćeni socijalno-reproduktivni rad u domaćinstvu. Odnosno, da se ne radi o pukom snalaženju i preživljavanju, već da se radi o različitim formama rada unutar kapitalizma;
 
– siromaštvo romskih zajednica ne objašnjava se samo kao posljedica antiromske ideologije, predrasuda, stereotipa i sentimenata, već se uzima u obzir cjelokupni sistem proizvodnje, te društvena formacija u kojoj taj sistem dominira i u kojoj se razgranavaju putanje rasijaliziranih linija potčinjavanja. Romska marginaliziranost nije samo učinak individualnih i kolektivnih rasističkih uvjerenja i antiromskih stavova, već strukturnih sila u kontekstu materijalnih uslova proizvodnje i društvene reprodukcije (nije sve u psihologiji i rasističkim ubeđenjima, ima nešto i u tokovima i fiksacijama kapitala). Dakle, pored ideoloških institucija i lokalnih socioekonomskih parametara, tu su i globalna ekonomska kretanja koja konstituiraju strukturne mogućnosti i odgovarajuće tipove subjektivnosti;
 
– marginaliziranje pripadnika i pripadnica romskih zajednica neće se suštinski promijeniti samo zato što će se promijeniti stavovi, educirati ljudi koji imaju predrasude, te senzibilirati policija i druge institucije (iako to jesu mali koraci koji donekle olakšavaju nedaće prouzrokovane procesima rasijalizacije), već će odolijevati sve dok se ne dovede u pitanje cjelokupni sistem koji strukturno potčinjava i eksploatira ljude na temelju klase, rase, etniciteta, roda itd.;
 
– orodnjene forme nasilja se u teoriji socijalne reprodukcije misle u sprezi sa drugim oblicima nasilja u kapitalizmu, a prije svega u vezi sa strukturnim nasiljem eksploatacije. Na tom tragu, suštinski problem orodnjenih oblika nasilja ne vidi se u pravcu stigmatiziranja muškaraca kao neprijatelja, već ukazivanja na kapitalizam kao neprijatelja žena, muškaraca i rodno varijantnih osoba, te se oni moraju moći objasniti u složenijim vezama sa sistemom[7];
 
– prisilne sterilizacije kao kršenje reproduktivne pravde i programi planiranja trudnoće u „nepoželjnim“ zajednicama imaju svoju dugačku istoriju i sveprisutnost u eugeničkim ideologijama i praksama kao konstitutivnim nitima evropske istorije. U kontekstu rasijaliziranih i orodnjenih režima, Romkinje su istovremeno obavezane na biološku reprodukciju vlastite etničke grupe, dok su meta rasističke kontrole fertiliteta (jer njihovo majčinstvo nije jednako vrijedno kao majčinstvo bijelih žena). Ove kontekstualizacije valja imati u vidu kada se gradi reproduktivna pravda za rasijalizirane žene. Mera distribuiranja kontraceptivnih sredstava stoga nije magično feminističko rešenje, jer u rasijaliziranim okvirima ona može biti korišćena i u svrhe kontrole nad romskom reprodukcijom;
 
– rane brakove TSR može nastaviti kontekstualizirati i istorizirati na način kako je to učinjeno i u intersekcionalnoj optici spomenutoj u drugom tekstu, te adresirati strukturni okvir u kojem se brak u kapitalističkim društvima pojavljuje kao institucija koja produbljuje nejednakosti;
 
– seksualni rad i trgovina ljudima se u rodno-ravnopravnoj, spasavalačkoj optici često međusobno poistovećuju i adresiraju moralizirajućim tonovima, dok intersekcionalistkinje imaju u vidu da se višestruke opresije kojima su Romkinje izložene događaju u društveno i prostorno segregiranim područjima, što onemogućuje pristup socijalnoj, pravnoj i političkoj zaštiti, te u većem procentu izlaže Romkinje seksualnom radu kao jedinom načinu zarade. Teorija socijalne reprodukcije mora nastaviti jasno razlikovati seksualni rad od trgovine ljudima, objašnjavati seksualni rad kao dio rada na reprodukciji radne snage, te se zalagati za organizovanje seksualnih radnica_ka u njihovim borbama;
 
– teorija socijalne reprodukcije mora adresirati i kritikovati sisteme kažnjavanja i instituciju policije kao krucijalne aspekte kapitalizma, te analizirati veći postotak zatvaranja Roma i Romkinja, kaznene politike za romske migrante_kinje, politiku policije prema romskim seksualnim radnicama, veći intenzitet nadziranja i prisutnosti onih koji nemaju dokumente u kriminalnom sistemu itsl., te pokazati kako je karceralizacija u sprezi sa antiromskim rasizmom. Romi_kinje su disproporcionalno više policijski nadzirani, kažnjavani i zatvarani od ne-Roma_kinja, također su veoma stereotipizirani u kulturnom imaginariju, na tragu kriminalizacije siromašnih i rasijaliziranih. Stoga se teorija socijalne reprodukcije ne zalaže za dženderiziranje, kviriziranje, romaniziranje itsl. policije, već za aboliciju policije, a također je protiv karceralnog feminizma[8];
 
– za razliku od originalne, lijeve politike identiteta, jedna od značajki destilirane liberalne verzije identitetske politike jest da ignorira klasne razlike, dok TSR pokazuje kako i unutar romskih zajednica postoje klasne razlike. Također, postoje i simboličko-kulturne razlike, recimo između „pristojnih Roma“ (uglavnom integriranih u ne-romska susjedstva) i „zaostalih“ i „kriminalnih Cigana“ koji uglavnom žive u getoiziranim romskim naseljima. „Pristojni“ su navodno prihvatili gadžovanske norme i vrijednosti, jer su bolje situirani[9]. Klasna analiza pak ne brka identitetske životne stilove, te moralne i slične vrednujuće karakterizacije, s klasnim mjestima koja su određena načinom proizvodnje i reprodukcije;
 
– TSR perspektiva nikako ne sagledava pokrete Romkinja kao separatističke, na način liberalno-feminističkih i radikalnofeminističkih struja, već jasno adresira saborništva u horizontalnoj, a ne vertikalnoj ravni, dakle i sa romskim muškarcima i sa drugim ne-romskim potčinjenima, a ne primjerice sa bogatim gadži ili romskim ženama;
 
– iz teorije socijalne reprodukcije mora postojati kritički pristup civilnodruštvenom aktivizmu, kao dijelu opšteg trenda komercijalizacije ljudskih prava u sklopu neoliberalne agende;
 
– budući da je neformalna radna snaga, kao i ostala rezervna armija rada, zapravo savršeno integrisana u kapitalističku ekonomiju, javne politike koje u neoliberalnim režimima imaju ključnu ulogu u kreiranju jeftine radne snage koju je moguće eksploatirati (exploitable) deluju poprilično kontradiktorno kada se zalažu za integraciju pripadnika i pripadnica romskih zajednica u društvo. Koncept socijalne inkluzije zapravo zamagljuje neke od ključnih procesa koji dovode do rasijalizacije rada i podsticanja da se učestvuje u neformalnim, prekarnim, potplaćenim i neplaćenim oblicima rada. Međutim, kako su rasijalizirani oblici neformalnog, prekarnog, potplaćenog, neplaćenog, neslobodnog i sličnog rada konstitutivni za kapitalističku akumulaciju, romski_e radnici_e samo su naizgled višak, dok su zapravo ključni za deregulirani sektor rada (industrija recikliranja, sezonski radovi, prodaja sitne robe, građevina…) Strukturna odlika kapitalizma je da stvara podproletarizirana i prekarna radna mjesta koja uglavnom zauzimaju rasijalizirane grupe, a kako su karike rasijalizacije ‒ prekarizacije ‒ razvlašćivanja ‒ spacijalne marginalizacije ujedno i logika neoliberalnih društava, svaki simplificirani govor o inkluziji Romkinja i Roma trebalo bi odbaciti! Teorija socijalne reprodukcije morala bi moći da pokaže kako su Romkinje i Romi savršeno uključeni u globalne lance kapitalizma, a ova političko-ekonomska inkluzija onda mora biti polazište za kritiku svake politike koja se zalaže za inkluziju romskih zajednica u tobože harmonično društvo;
 
– i rodno-ravnopravni pogled i intersekcionalni pogled insistiraju na inkluziji Roma_kinja, kao da su oni_e isključeni iz nacionalnih i globalnih tokova kapitala i režima rada, a pretpostavljaju i da su Romkinje isključene iz režima rada jer ih zasebni patrijarhalni sistem (prva optika) ili intersekcija opresija kroz institucije (druga optika) iz njega isključuju. Međutim, iz TSR perspektive bi se moglo pokazati da Romkinje jesu uključene u kapitalistički režim rada: u socijalno-reproduktivni rad obnove rasijalizirane/etnicizirane radne snage, kao i u slojeve neformalne, nisko kvalifikovane i jeftine formalne radne snage. Obavljajući socijalno-reproduktivni rad u marginaliziranim domaćinstvima, najčešće u segregiranim naseljima, one stvaraju i održavaju rasijaliziranu radnu snagu u uslovima deprivacije adekvatnih stambenih prostora, dok su u neformalnu i formalnu sferu rada uključene kao potčinjene na temelju rasijalizacije i orodnjavanja, te eksploatirane i često super-eksploatirane. Dakle, iz te perspektive koncept inkluzije i integracije prikriva da su Romkinje i Romi zapravo integrisani u (sve dereguliranije) tržište rada i doprinosi njihovom depolitiziranju.
„Feminizam sam po sebi ‒ čak i ako se temelji na principima antirasizma koji proizilaze iz političke svijesti Romkinja – ne bi bio sposoban da adresira društvenu nepravdu u njezinoj složenosti bez uvođenja u svoj konceptualni paket perspektive klasnih nejednakosti. Opremljen takvim kritičkim alatkama, mogao bi postati sposoban da poveže rasijalizaciju romske etničke pripadnosti sa rasijalizacijom siromaštva, kao i da opazi da Romkinje iz pauperizirane radničke klase snose najveći dio tereta reprodukcije radne snage eksploatirane na tržištu rada i tjelesnih učinaka neplaćenog kućanskog rada koji se obavlja u teškoj materijalnoj depriviranosti (…) [Takav feminizam bi mogao da] osvetli činjenicu da su eksploatacija i razvlašćivanje mehanizmi pomoću kojih su Romkinje iz pauperizirane i rasijalizirane radničke klase stavljene u službu akumulacije kapitala od strane privilegirane klase, roda i etničke grupe u društvu“[10]
– stoga ni dugoročniji politički ciljevi onih koji zastupaju TSR optiku ne mogu biti uključivanje Romkinja u tržište rada (svejedno da li na radna mjesta koje će zauzimati najveći broj Romkinja iz radničke klase ili manji broj Romkinja iz više klase koje će nastojati da dostignu famozni stakleni plafon i mjesta gde se donose odluke), već kritičko propitivanje i transformacija celokupnog sistema rada, koji ne sme biti hijerarhizirano polje eksploatacije, dominacije i potčinjavanja;
 
– teorija socijalne reprodukcije je analitičko-kritička posvećenost i strateško-politička opredeljenost. Ako je analiza položaja Romkinja ukotvljena u objašnjenje strukturnih uslova mogućnosti kapitalizma, a da je istovremeno prepoznata specifičnost orodnjene i etničke opresije, onda su i mogućnosti borbe, otpora i transformacije drugačije. One se odvijaju ne samo u fabrikama, nego na ulicama, u susjedstvima, u marginaliziranim naseljima, u borbama za regulacije u neformalnom sektoru rada, u borbama za sindikaliziranje onih koji su nezaposleni, podzaposleni (npr. na tzv. javnim radovima) ili su zaposleni u neformalnoj domeni, u mjestima gdje nedostaju vrtići, škole, dostupni javni prevoz, jednaki pristup javnom zdravstvu i javnim obrazovnim institucijama, u zajedničkim borbama svih onih koji nemaju siguran i dostojanstven krov nad glavom, u zajedničkim borbama za adekvatnije socijalne politike svih onih koji se još više isključuju u neoliberalnim rezanjima davanja, u ekološkim borbama protiv zagađenja kojima su potlačene, segregirane zajednice češće izložene itd. TSR pokazuje manjkavost reformatorskih zahtjeva, strategija za podizanje svijesti i osnaživanje žena, te insistira na horizontalnom povezivanju borbi Romkinja sa borbama drugih potlačenih društvenih skupina protiv strukturnih uslova njihove potlačenosti;
 
Romski feminizam koji bi bio utemeljen u marksističkoj teoriji socijalne reprodukcije, bio bi ne samo analitički i politički potentan, već i revolucionaran jer je njegov horizont – ukidanje kapitalizma.
 





Bilješke:

[1] Iako bi se predistorija teorije socijalne reprodukcije mogla vizirati još od kraja XIX. veka, vezujući se za brojna imena socijalističke misli (Anna Wheeler, William Thompson, Eleanor Marx, Rosa Luxemburg, Klara Zetkin, Alexandra Kollontai, Claudia Jones…), ono što se ustanovilo pod imenom „teorija socijalne reprodukcije“ prije svega je izraslo iz feminističkih rasprava tokom 1970-ih i razvilo se od osamdesetih nadalje, a mnoge_i su svojim intervencijama doprinele_i njezinom utemeljenju (Margaret Benston, Meg Luxton, Pat i Hugh Armstrong, Wally Seccombe, Johanna Brenner, Barbara Laslett, Lise Vogel, Silvia Federici, Maria Mies, Susan Ferguson, Tithi Bhattacharya, Nancy Fraser, David McNally, Cinzia Arruzza, Aaron Jaffe…) Teorija socijalne reprodukcije razvila se kao svojevrsna ekstenzija marksizma u feminističkom pravcu.

[2] Socijalno-reproduktivni rad može da bude plaćen i da stvara kapitalističku vrijednost u privatnom sektoru, primjerice rad odgojiteljskih, obrazovnih, zdravstvenih, prevoznih, hraniteljskih i sličnih usluga u privatnom sektoru.

[3] Za istorijske preglede mjesta socijalno-reproduktivnog rada kroz istoriju kapitalizma, videti: Ferguson (2020), Bhattacharya (2017), Vogel (2013).

[4] Pojam podproletarizirani (underproletarianized) se, primjerice, upotrebljava kroz gotovo cijeli zbornik o rasijaliziranom radu u Rumuniji koji je uredila Vincze, Racialized Labour in Romania Spaces of Marginality at the Periphery of Global Capitalism (2019).

[5] Rezervnu armiju rada čine rezerva armija nezaposlenih i nedovoljno zaposlenih koji se takmiče za radna mjesta i na taj način snižavaju cijenu rada. Videti: Ruccio F. David (2020).

[6] Angéla Kóczé, primjerice, koristi ovaj pojmovnik kada govori o etničkoj i društveno-teritorijalnoj segregaciji, kroz primjere getoiziranih romskih naselja u Sjevernoistočnoj Mađarskoj. Videti: Angéla Kóczé, Gender, Ethnicity and Class: Romani women’s Political Activism and Social Struggles, 130.

[7] Za ovo videti više u: Solar Maja i Hrga Karolina, „Orodnjeno nasilje kao neraskidiva nit kapitalizma“ U: Ne/nasilje i odgovornost, između strukture i kulture: smernice za građenje nenasilnih zajednica, Beograd: Rosa Luxemburg Stiftung, Regionalna kancelarija za Jugoistočnu Evropu, 2020.

[8] Za razlikovanje lijevih opcija feminizma od karceralnog feminizma, kao i feminizma koji nastoji na tržišnim rešenjima, videti: Arruzza, Fraser i Bhattacharya (2019).

[9] O ovome primjerice videti: Kocze (2011), 132.

[10] Enikő Vincze, Anti-Racist Feminism for Social Justice. In: The Romani Women’s Movement, 124, 125.






Literatura:

 
Arruzza Cinzia, Fraser Nancy i Bhattacharya Tithi. Feminizam za 99%. Manifest. Zagreb, 2019. Preveli: Karolina Hrga i Martin Beroš. Dostupno na: http://zenstud.hr/wp-content/uploads/2019/08/Arruzza_Cinzia_Bhattacharya_Tithi_Fraser_Nancy_Feminizam_za_99_posto_Manifest_2019.pdf
 
Aruca Čincija, Primedbe o rodu, u: „Stvar“ br. 9, Časopis za teorijske prakse, Gerusija, Novi Sad 2017. Prevela: Andrea Jovanović.
 
Bhattacharya Tithi, Mapping Social Reproduction Theory, Verso Blog, 2018. Dostupno na: https://www.versobooks.com/blogs/3555-mapping-social-reproduction-theory
 
Bhattacharya Tithi (ed.), Social Reproduction Theory: Remapping Class, Recentring Oppression. London: Pluto Press, 2017.
 
Bhattacharya Tithi, What is Social Reproduction Theory?, Socialist Worker, 2013. Dostupno na: https://socialistworker.org/2013/09/10/what-is-social-reproduction-theory + video iz 2017. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=Uur-pMk7XjY
 
Bohrer Ashley J., Marxism and Intersectionality. Race, Gender, Class and Sexuality under Contemporary Capitalism. Bielefeld: Transcript-Verlag, 2019.
 
Ceneda Sophia. Romani Women from Central and Eastern Europe: A ‘Fourth World’, or Experience of Multiple Discrimination. Refugee Women’s Resource Project, Asylum Aid, March 2002. Dostupno na: https://www.refworld.org/docid/478e3c9c1a.html
 
Corradi Laura, Gypsy feminism. Intersectional Politics, Alliances, Gender and Queer Activism. London, New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2018.
 
Davis Angela, Women, Race and Class, New York: Random House 1981.
 
Drmaku Jasmina, Ima li ekonomija uticaja na romsku kulturu i tradiciju? U publikaciji „Kada su dokumenti daleko od realnosti. Od političke edukacije ka samoorganizaciji‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, 2019. Dostupno na: http://www.frs.org.rs/wp-content/uploads/2020/03/Kada-su-dokumenti_final_web.pdf
 
Farr Paddy, Power and Control: Radical Feminism, State Cooptation and Intersectional Queer Theory in Domestic Violence Praxis. December, 2019. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/338545918_Power_and_Control_Radical_Feminism_State_Cooptation_and_Intersectional_Queer_Theory_in_Domestic_Violence_Praxis
 
Ferguson Susan, Women and Work: Feminism, Labour, and Social Reproduction. London: Pluto Press, 2020.
 
Ferguson Susan, Social Reproduction: What’s the big idea?, Pluto Books Blog, 2016. Dostupno na: https://www.plutobooks.com/blog/social-reproduction-theory-ferguson/
 
Ferguson Susan i McNally David, Društvena reprodukcija onkraj intersekcionalnosti, Zarez, 2016. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/susan-ferguson-i-david-mcnally-drustvena-reprodukcija-onkraj-intersekcionalnosti
 
Fremlova Lucie, The Experiences of Romani Lgbtiq People: Queer(Y)(Ing) Roma. University of Brighton, 2017.
 
Jaffe Aaron, Social Reproduction Theory and the Socialist Horizon: Work, Power and Political Strategy. Pluto Press, 2020.
 
Kasumović Robert i Momčilović Predrag. Sakupljači sekundarni sirovina. (Ne)Vidljivi radnici. Forum Roma Srbije, Beograd 2020. Dostupno na: https://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Skupljaci_sekundarnih_sirovina_FRS_2020.pdf
 
Kóczé Angéla, Missing Intersectionality: Race/Ethnicity, Gender, and Class in Current Research and Policies on Romani Women in Europe. Budapest: CEU University Press, 2009. Dostupno na: https://cps.ceu.edu/sites/cps.ceu.edu/files/cps-policy-study-missing-intersectionality-2009.pdf
 
Kóczé Angéla, Gender, Ethnicity and Class: Romani Women’s Political Activism and Social Struggles. PhD Dissertation. Budapest: CEU, Budapest College, 2011. Dostupno na: https://eige.europa.eu/docs/81_HU.pdf
 
Kóczé Angéla, Reflections on the Position of Romani Women, Children, and Youth in Europe. (VIDEO) https://www.youtube.com/watch?v=nlyDbud5IsI
 
Kuper Britni, Intersekcionalnost. Rekonstrukcija Ženski Fond. Dostupno na: https://www.rwfund.org/kriticne-teme-feministicka-citanka-britni-kuper-intersekcionalnost/
 
Lewis Holly, The Politics of Everybody. Feminism, Queer Theory, and Marxism at the Intersection, Zed Books, London, 2016.
 
Macedonia: „Little by Little We Women Have Learned our Rights‟. The Macedonian Government’s Failure to Uphold the Rights of Romani Women and Girls. Amnesty International: December, 2017. Dostupno na: https://www.amnesty.org/en/documents/EUR65/004/2007/en/
 
Marić Ognjenović Miljana, Rodno uslovljena (ne)balansiranost u romskim porodicama: stvar uverenja ili ipak i nečeg drugog? U publikaciji „Romski životi su važni‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, 2020. Dostupno na: http://www.frs.org.rs/wp-content/uploads/2021/02/Romski-zivoti-su-vazni-SRP.pdf
 
Mayall David, Gypsy Identities 1500–2000. From Egipcyans and Moon-men to the Ethnic Romany. London, New York: Routledge and Taylor & Francis Group, 2005.
 
McNally David, Intersections and Dialectics: Critical Reconstructions in Social Reproduction Theory. In: Social Reproduction Theory: Remapping Class, Recentring Oppression, Bhattacharya Tithi (ed.). London: Pluto Press, 2017.
 
Mohanty Chandra Talpade, „Under Western Eyes‟ Revisited: Feminist Solidarity through Anticapitalist Struggles. In: „Signs: Journal of Women in Culture and Society‟, vol. 28, no.2, 2003, The University of Chicago Press, pp. 499-535.
 
Pezerović Selma, Tijesna veza rasne i rodne neravnopravnosti. Dostupno na: https://phralipen.hr/2020/08/15/tijesna-veza-rasne-i-rodne-neravnopravnosti/
 
Racialized Labour in Romania Spaces of Marginality at the Periphery of Global Capitalism. Editors: Vincze, E., Petrovici, N., Rat, C., Picker, G. Palgrave Macmillan, 2019.
 
Research on the Social Norms Which Prevent Roma Girls from Access to Education. UNICEF, Sofia, 2016. Dostupno na: https://www.unicef.org/bulgaria/media/1886/file/Social-norms-which-prevent-roma-girls-from-access-to-education-EN.pdf
 
Roberts Adrienne, Gendered States of Punishment and Welfare. Feminist Political Economy, Primitive Accumulation and the Law. Routledge, 2019.
 
Roberts Adrienne, Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država (The Gendered Precariousness of Privatized Social Reproduction) (izveštaj + VIDEO) http://slobodnifilozofski.com/skripta-tv/rodno-uvjetovana-prekarnost-privatizirane-drustvene-reprodukcije-rodno-uvjetovano-siromastvo-drzava
 
Roy Arundhati, The NGO-ization of resistance, YouTube. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=zTFC9OSGL34
 
Ruccio F. David, Rezervna armija – pandemijsko izdanje. Dostupno na portalu Slobodni Filozofski: http://slobodnifilozofski.com/2020/06/rezervna-armija-pandemijsko-izdanje.html
 
Said Edvard, Orijentalizam. Beograd: Biblioteka XX vek, 2008.
 
Savić Jelena, Nijanse rasijalizacije zdravstvene zaštite. U: „Romski životi su važni 2‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, Beograd, 2021. (u pripremi za štampu)
 
Second European Union Minorities and Discrimination Survey: Roma women in nine EU Member States. Dostupno na: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2019-eu-minorities-survey-roma-women_en.pdf
 
Seksualnost Cigana. O intimnosti: romska i autsajderska perspektiva. Priredio Džad Nirenberg. Beograd: Rekonstrukcija Ženski Fond, 2013. https://www.rwfund.org/wp-content/uploads/2014/09/Seksualnost-cigana-O-intimnosti-romska-i-autsajderska-perspektiva.pdf
 
Shadow Report on the Situation of Romani Women in the Republic of Macedonia. October-November 2005. Dostupno na: https://www.opensocietyfoundations.org/publications/situation-romani-women-republic-macedonia
 
Solar Maja i Hrga Karolina, Orodnjeno nasilje kao neraskidiva nit kapitalizma. U: „Ne/nasilje i odgovornost, između strukture i kulture: smernice za građenje nenasilnih zajednica‟. Beograd: Rosa Luxemburg Stiftung, Regionalna kancelarija za Jugoistočnu Evropu, 2020.
 
Strategija za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period od 2016. do 2025. godine. Dostupno na: http://www.pravno-informacioni-sistem.rs/SlGlasnikPortal/eli/rep/sgrs/vlada/strategija/2016/26/1/reg
 
Svirčev Žarka, Lutka za Romkinju. U publikaciji „Kada su dokumenti daleko od realnosti. Od političke edukacije ka samoorganizaciji‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, 2019. Dostupno na: http://www.frs.org.rs/wp-content/uploads/2020/03/Kada-su-dokumenti_final_web.pdf
 
Taylor Keeanga-Yamahtta (ed.) How We Get Free. Black Feminism and the Combahee River Collective. Chicago, Illinois: Haymarket Books, 2017.
 
The Combahee River Collective Statement iz 1977. Dostupno na: https://www.blackpast.org/african-american-history/combahee-river-collective-statement-1977/
 
The Romani Women’s Movement; edited by Angéla Kóczé, Violetta Zentai, Jelena Jovanović and Enikő Vincze. Routledge Taylor & Francis Group: 2019. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/330713228_A_Reflexive_History_of_the_Romani_Women’s_Movement_Struggles_and_Debates_in_Central_and_Eastern_Europe_Edited_Volume
 
Viewpoint Magazine, Issue 5: Social Reproduction, 2015.
 
Vogel Lise, Beyond Intersectionality. In: „Science & Society‟, Vol. 82, Iss. 2, 2018.
 
Vogel Lise, Marxism and the Oppression of Women: Toward a Unitary Theory. Brill Publishers: Historical Materialism Book Series, 2013.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve