Ropstvo i razvoj Afrike

"Afriku se u konvencionalnim tekstovima o temi transatlantske trgovine još uvijek odbacuje po kratkom postupku. Međutim, kad god bi se ova tema istraživala, pokazalo bi se da je Afrika bila povijesno neophodna za vodeće klasne sile u Europi. Feudalne zemljoposjedničke klase koje su sudjelovale u prekomorskoj ekspanziji ne bi se mogle obnoviti (u obliku kvazi-feudalnih plantaža i dodjele zemljišta), a novonastala kapitalistička klasa trebala je Novi svijet kako bi korigirala društvenu ravnotežu u Starom. Postigli su to integracijom dvaju Amerika u mrežu financijskih i tržišnih odnosa kojima su oni sami dominirali u gradskim središtima. Afrika je također pomogla proširiti tržište za jeftine europske manufakture i ojačati tehnike garantiranja kapitala i kredita; no, naravno, ključna uloga Afrike bila je ona dobavljača radne snage za koju u to vrijeme nije bilo drugih alternativa."

Skulptura kojom se obilježava oslobođenja od ropstva, postavljena u dvorištu Badagry Heritage Museuma, Badagry, Nigerija, 28. rujna 2019. godine (izvor: Solasly @ commons.wikimedia.com, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Ulomak iz knjige Waltera Rodneyja Decolonial Marxism, koja razotkriva „esencijalnu i jedinstvenu“ ulogu ropstva u ekonomskoj podrazvijenosti kontinenta.



Pri razmatranju dvaju povezanih pojmova ropstva i podrazvijenosti, glavni naglasak nužno mora biti na podrazvijenosti. Ropstvo – kao institucija, kao epoha, kao način proizvodnje – zadobiva svoj značaj u ovoj formulaciji iz svijesti o implikacijama nejednakosti i ovisnosti u modernom svijetu. Nemogućnost poimanja višestrukih manifestacija podrazvijenosti kao suvremenog fenomena neizbježno dovodi do zamagljivanja historijskih pitanja. Multinacionalne korporacije, ugovori o upravljanju, blokade prijenosa tehnologije i uspon novih ovisnih klasnih struktura u takozvanom Trećem svijetu predstavljaju logično polazište za historijska istraživanja. Nema sumnje da je to razlog zbog kojega su u području afričkih studija najučinkovitije analize razvojnog procesa proveli ekonomisti, kulturni antropolozi i politolozi, dok su povjesničari ostali zatvoreni u vremenskim kapsulama. Upravo bi se na pozadini značajnog napretka u teorijskom i znanstvenom radu o podrazvijenosti, mogla na novi način nastaviti odavno pokrenuta rasprava o ulozi ropstva.
 
Pojam podrazvijenosti proizašao je iz niza rasprava. Postojala su različita empirijska opažanja od teritorija do teritorija i različiti naglasci na konstitutivnim elementima podrazvijenosti. Ipak, svi pristupi podrazvijenosti kao historijskom procesu uočili su prisutnost danih tendencija prema nejednakosti, zaostajanju i zavisnosti. Ove su tendencije operativne u većini slučajeva, iako bi se u konačnici mogle nadići.
 
Primjerice, moguće je uočiti da nejednakost i zavisnost pojačavaju same sebe. Međutim, odlučujuću i očitu iznimku tome pruža prijelaz iz periferne uloge u kolonijalnoj Sjevernoj Americi na hegemonski položaj SAD-a unutar kapitalističkog/imperijalističkog svijeta. Danas se rasprava nastavlja, s fokusom na mogućnosti u Brazilu, Indiji i drugim „poluindustrijaliziranim“ ili „posredničkim“ ekonomijama. U terminima modernog monopolističkog kapitala, poželjnije je identificirati oblike realizacije i akumulacije viška bez predrasuda prema mogućnosti da će „podrazvijenost“ dovesti do „zavisnog razvoja“ u određenim sektorima periferije. Teško da se ove preinake u pristupu podrazvijenosti mogu primijeniti na razdoblje ropstva, jer ono prethodi monopolističkom kapitalizmu. Kao premisa ovog poglavlja, podrazvijenost ćemo smatrati sastavnim dijelom kapitalističkog razvoja na svjetskoj razini. Ovo nije nužno samo po sebi očigledno, no argumenti u prilog toj tezi toliko su opširno izneseni na drugim mjestima da ih se u ovom kontekstu mora uzeti kao dane.
 
Proširena reprodukcija kapitala i stvaranje svjetskog sistema uključivali su realizaciju viška i njegovo izvlačenje iz svih regija unutar dometa kapitala. To nije značilo samo širenje ekonomske aktivnosti s jednog kontinenta na drugi, nego i supostavljanje nekoliko različitih društvenih formacija i načina proizvodnje, artikuliranih na takav način da osiguraju dominaciju kapitalističkih odnosa, kao i prijenos vrijednosti na kapitalističku klasu u područjima centra. Potraga za većom preciznošću u određivanju kada je kapitalizam postao dominantni model u Europi izvan je okvira naše trenutne zadaće, jednako kao i procjena utjecaja ropstva u Novom svijetu na pojavu kapitalizma u Europi. Međutim, ova pitanja relevantna su za razliku između „trgovačkog kapitala“ i „industrijskog kapitala“, kao i za razliku između robne proizvodnje najamnim radom i robne proizvodnje sredstvima koja nisu najamni rad. Ova potonja pitanja izravno su relevantna za ulogu ropstva u povijesti podrazvijenosti Afrike i obaju Amerika.
 
Ropstvo koje je postojalo u Amerikama između šesnaestog i devetnaestog stoljeća koegzistiralo je s drugim načinima proizvodnje u Europi, Africi i Americi. Oni su artikulirani kako bi uspostavili sistem koji će imati kapacitet dodatno se fizički širiti te, između ostalog, ostvariti sljedeće:
 
1) akumulaciju kapitala;
 
2) nove oblike udruživanja i organiziranja kapitala;
 
3) kvalitativne skokove u proizvodnji tehnologije;
 
4) razvoj buržoazije i proletarijata; i
 
5) jačanje države i drugih temeljnih društvenih institucija.
 
Svako istraživanje veza između ropstva i podrazvijenosti trebalo bi težiti procijeniti koji je doprinos ropstva asimetričnosti navedenih točaka. Povrh toga, trebali bismo s većom uvjerenošću utvrditi da je doprinos ropstva u odlučujućim trenucima bio nužan i jedinstven.
 
Nijedna znanstvenica ni znanstvenik nisu izrazili sumnju u ogroman značaj europske prekomorske ekspanzije, a osobito transatlantske trgovine. Kameni spoticanja nalaze se onkraj ovih bezazlenih fraza kada se pokušava pripisati težinu ropstvu i trgovini robljem.
 
Afriku se u konvencionalnim tekstovima o temi transatlantske trgovine još uvijek odbacuje po kratkom postupku. Međutim, kad god bi se ova tema istraživala, pokazalo bi se da je Afrika bila povijesno neophodna za vodeće klasne sile u Europi. Feudalne zemljoposjedničke klase koje su sudjelovale u prekomorskoj ekspanziji ne bi se mogle obnoviti (u obliku kvazi-feudalnih plantaža i dodjele zemljišta), a novonastala kapitalistička klasa trebala je Novi svijet kako bi korigirala društvenu ravnotežu u Starom. Postigli su to integracijom dvaju Amerika u mrežu financijskih i tržišnih odnosa kojima su oni sami dominirali u gradskim središtima. Afrika je također pomogla proširiti tržište za jeftine europske manufakture i ojačati tehnike garantiranja kapitala i kredita; no, naravno, ključna uloga Afrike bila je ona dobavljača radne snage za koju u to vrijeme nije bilo drugih alternativa.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve