BDP je beskorisna mjera. Čime je zamijeniti?

"BDP je ekonomski indikator koji mjeri ekonomski rast – konkretno, vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji. Međutim, ne uzima u obzir mnoga pitanja koja zapravo utječu na naše živote, poput zdravlja i dobrobiti, prihoda, rodne jednakosti ili stanja okoliša. Čak je i Simon Kuznets, ekonomist koji je predstavio izvornu formulaciju BDP-a, 1934. godine izjavio: 'O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnog dohotka.' Proturječja BDP-a kao primarnog pokazatelja ekonomskog uspjeha zemlje još su očitija danas, kada svijet gori, a inflacija pritišće naše populacije."

Poruka „Rast nije samorazumljiv“ na prosvjedu protiv mjera štednje, London, UK, 20. lipnja 2015. godine (izvor: Paul de Gregorio @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Dok planet gori, a životni troškovi rastu, jasnije je nego ikada da treba prekinuti jurnjavu za kratkoročnim ekonomskim rastom

„Moramo istinski cijeniti okoliš i nadići bruto domaći proizvod kao mjeru ljudskog razvoja i dobrobiti“, izjavio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres u lipnju na Stockholm+50, sastanku koji je sazvao UN kako bi se raspravljalo o svjetskim krizama okoliša i ekologije.

 

Bila je to zapanjujuća izjava. Nekoć marginalna ideja o „prevazilaženju BDP-a“ konačno se pojavljuje na najvišoj razini međunarodnih političkih rasprava i unutar vlada od Novog Zelanda do Walesa.

 

BDP je ekonomski indikator koji mjeri ekonomski rast – konkretno, vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji. Međutim, ne uzima u obzir mnoga pitanja koja zapravo utječu na naše živote, poput zdravlja i dobrobiti, prihoda, rodne jednakosti ili stanja okoliša.

 

Čak je i Simon Kuznets, ekonomist koji je predstavio izvornu formulaciju BDP-a, 1934. godine izjavio: „O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnog dohotka.“

 

Proturječja BDP-a kao primarnog pokazatelja ekonomskog uspjeha zemlje još su očitija danas, kada svijet gori, a inflacija pritišće naše populacije.

 

BDP je pao 2020. godine, na početku pandemije COVID-19. Međutim, od tada je u većini zemalja naglo porastao.

 

Kontrast između ukupnog blagostanja i ekonomskog rasta možda je najočitiji u SAD-u. Između 2020. i 2021. BDP SAD-a porastao je za 9,08 posto, no tijekom tog istog razdoblja očekivani životni vijek zapravo se smanjio za 0,39 godina. Prema sadašnjim standardima razvoja i ekonomskog napretka, koji su usredotočeni na BDP, čak se i nedavno izlijevanje nafte u Tennesseeju smatra pozitivnim ishodom jer potiče kratkoročne operacije čišćenja i obnove.

 

Danas se neke nacije – poput Novog Zelanda – odlučuju na holističkija mjerenja. Nedavno izvješće Wellbeing Economy Alliancea (Saveza za ekonomsko blagostanje), za kojeg jedno od nas radi) pokazalo je da su zemlje koje daju prednost blagostanju ispred ekonomskog rasta tijekom COVID-a prošle bolje sa zdravstvenog i ekonomskog stajališta.

 

Novi Zeland je implementirao strategiju „kreni rano, kreni oštro“, predvođenu stručnjacima za javno zdravstvo, uz potporu ekonomista ministarstva financija koji su svoje proračune od 2019. usredotočili na okvir životnog standarda (Living Standards Framework, LSF). Prema ovom okviru, blagostanje znači da su „ljudi u stanju voditi ispunjene, svrhovite, uravnotežene, smislene živote“.

 

Iako su karantene ograničile kratkoročni rast, ta je zemlja zabilježila broj smrtnih slučajeva uzrokovanih pandemijom COVID-19 koji je bio manji nego u usporedivim zemljama u 2020. godini. Dvadeset i devet zemalja s najvećim dohotkom zajedno su imale više od milijun dodatnih smrtnih slučajeva.

 

Novi australski ministar financija Jim Chalmers najavio je planove za razvoj mjera koje nadilaze ekonomski rast, inspiriran novozelandskim proračunom za blagostanje (Wellbeing Budget).

 

Druge zemlje i multilateralna tijela također poduzimaju značajne korake kako bi „nadišli BDP“. Članice Partnerstva država ekonomije blagostanja (Wellbeing Economy Governments partnership, WEGo) – koje uključuje Novi Zeland, kao i Island, Škotsku, Wales, Finsku i Kanadu – također su opisale korake koje poduzimaju kako bi to postigli.

 

Na primjer, Walesovo zakonodavstvo o međugeneracijskoj pravdi u temelju mijenja pristupe kreiranju politika iz kratkoročnih u dugoročno orijentirane; politike zaštite okoliša u Finskoj vođene su holističkim pristupom One Health (Jedno zdravlje); a butanski model bruto nacionalne sreće (Gross National Happiness, GNH) doveo je do smanjenja stope siromaštva u zemlji s preko 32 posto na 10,2 posto unutar jednog desetljeća – uz to što je zemlja postala klimatski neutralna.

 

Usto, na nedavnom okupljanju ispred Berlaymonta (u kojem se nalazi sjedište Europske komisije) još je nekoliko europskih kreatora_ica politika izjavilo da su spremni ići onkraj BDP-a, uključujući Barbaru Trachte, državnu tajnicu za ekonomsku tranziciju za briselsku regiju, i Thomasa Arnolda, bivšeg savjetnika za ciljeve održivog razvoja pri Europskoj komisiji.

 

Međutim, u trenutku kada trpimo posljedice pogoršanja različitih kriza – od troškova života do nejednakosti, gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena – potrebno nam je da ostatak svijeta slijedi njihov primjer i institucionalizira bolje mjere za usmjeravanje donošenja politika. Ovaj projekt mora se usmjeravati prema globalnom i objedinjenom pristupu.

 

Evo nekoliko orijentacijskih smjernica za ovu transformaciju:

 

Potrebna su nam usklađena mjerenja „onkraj BDP-a“

 

U slučaju BDP-a, potrošnja i produktivnost definirane su globalno prihvaćenim sustavom nacionalnih računa (System of National Accounts, SNA). To ga čini jednostavnim, usporedivim i široko primjenjivim. Međutim, za mjerenja „onkraj BDP-a“ ne postoji međunarodno dogovoreni standard – samo mnoštvo različitih terminologija i metodologija.

 

Preporučujemo stvaranje novog tijela koje će artikulirati i kreirati globalnu objedinjenu metriku „onkraj BDP-a“. Moglo bi se zvati IP-WISE: Međunarodni panel o dobrobiti, uključenosti, održivosti i ekonomiji (International Panel on Well-being, Inclusion, Sustainability and Economy).

 

U Europi, kako na nacionalnoj tako i na razini EU-a, postoji nekoliko okvira za praćenje i skupova indikatora koji mjere društveni, ekonomski i ekološki napredak, kao što je Euro Stats indeks kvalitete života (Euro Stats Quality of Life Index). Kreatori politika trebali bi promisliti i izraditi preporuke o načinima na koje se ova postojeća mjerenja mogu uskladiti s njihovim vlastitim politikama.

 

Trebaju nam bolji modeli

 

Usklađenija mjerenja poboljšat će donošenje političkih odluka – ali to neće biti dovoljno. Kreatorima politika također su potrebni dodatni modeli koji će predviđati ishode i učinke njihovih odluka.

 

Primjerice, ekonomisti_kinje su razvili modele integrirane procjene (Integrated Assessment models) kao što su LOCOMOTION modeli, koji mogu pokazati učinke kreiranja politika onkraj BDP-a, u svim aspektima ekonomije, uključujući socioekonomske utjecaje i utjecaje na okoliš.

 

Kreatori_ce politika također bi trebali biti svjesni kako postoje modeli koji pokazuju da su onkraj donošenja politika orijentiranih prema rastu mogući bolji (i ekološki prihvatljiviji) rezultati. U nekim zemljama taj je proces već u tijeku. Primjerice, spomenuti novozelandski proračun za blagostanje metoda je kojom se postavljaju nacionalni prioriteti i raspodjeljuje državni proračun.

 

Demokratsko osnaživanje je ključno

 

Ključno je da građani imaju značajnu ulogu u oblikovanju političkih prioriteta i rješenja. Shodno tome, kreatori_ce politika trebaju implementirati procese javnog donošenja odluka. Primjerice, mnoge zemlje već eksperimentiraju s građanskim klimatskim panelima, uključujući škotsku klimatsku skupštinu koja je pokrenuta 2020. godine.

 

Kreatori_ce politika mogu konzultirati Vodič za dizajn politika Saveza za ekonomsko blagostanje (Wellbeing Economy Alliance Policy Design Guide) – koji se već koristi diljem svijeta – kako bi osmislile politike u lokalnim participativnim procesima koji stavljaju prioritet na stvarne pokazatelje dobrog života u zajednici.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve