Kapitalizam dolazi po naše grickalice

"Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju. Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su."

Usporedba dvaju pakiranja čipsa Pringles Original od 200g i 165g, čija je cijena ista, 19. travnja 2022. godine (izvor: Brett Jordan @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Od vrećica za čips punih zraka do one sumnjive jamice na dnu staklenke maslaca od kikirikija, prehrambene korporacije besramno smanjuju omjer poslastica po dolaru. Grickalice su mali, ali ključni užitak koji nam kapitalisti potiho otimaju.

Zamislite scenu. Dok sjedate pogledati nogometnu utakmicu ili epizodu Otoka ljubavi, otvarate vrećicu čipsa s okusom roštilja. U nevjerici gledate u polupraznu vrećicu. Zapravo ste kupili vrećicu zraka s nekoliko komadića čipsa na dnu. Ovo je univerzalno iskustvo i zove se shrinkflacija (shrinkflation).

 

Korporacije već godinama smanjuju količinu hrane u svojim proizvodima, a cijene drže na istoj razini ili ih čak povećavaju. U potezu koji bi se trebao tretirati kao kazneno djelo, Häagan-Dazs je 2009. godine smanjio svoje bačve sladoleda za dvije unce. Toblerone je 2016. godine pokušao smanjiti svoje čokoladice, koje su dobile komično velike razmake između svakog vrha čokoladne piramide. Promjena je bila previše vizualno očita, pa su nakon popriličnog broja negativnih reakcija na internetu ipak malo promijenili taktiku – no, suptilnije promjene je teže primijetiti. Frito-Lay je 2014. smanjio svoju vrećicu Sun Chipsa s deset na samo sedam unci. Mislite li da je i cijena smanjena za 30 posto? Naravno da nije! Na potrošačima_cama je ostalo da plate više, a dobiju manje.

 

Sendviči s maslacem od kikirikija i džemom klasična su američka hrana i vjerojatno jedna od naših jedinih obranjivih kulturnih inovacija, ali danas u supermarketu ne možete pronaći nijednu staklenku maslaca od kikirikija ili džema koja na dnu nema malo udubljenje. Svrha te jamice je prikriveno smanjivanje sadržaja unutar staklenke. Pažljiviji kupci izvijestili su da slična udubljenja nalaze na svemu, od posudica s humusom do posudica s parmezanom. Provjerite odmah svoju smočnicu i pronaći ćete jamice posvuda, osim na vašim obrazima, jer se nećete smijati.

 

Ova korporativna praksa postala je još učestalija ove godine, budući da tvrtke koriste izgovor inflacije kao paravan za besramno dizanje cijena. Pakiranje od dva komada čokoladice Reese’s Peanut Butter Cups smanjilo se s 1,6 unci na 1,5 uncu. General Mills svoju je „obiteljsku“ kutiju žitarica smanjio za oko 6 posto. Vrećice Doritos čipsa izgubile su 0,5 unci. Osim navedene neto gramaže, pakiranje je identično – samo su predani poznavatelji grickalica primijetili ove promjene. Neka pakiranja hrane za pse Pedigree smanjila su se s pedeset na četrdeset četiri funte. Da, pokušavaju izgladnjeti i vašeg psa. Ovo se ne događa samo u slučaju hrane. Manje je papirnatih ručnika u pakiranju Bounty, a smanjena je i težina pakiranja deterdženta za rublje Gain.

 

Shrinkflacija doživljava trenutak proboja u pop kulturu. Riječ je nedavno dodana u rječnik Merriam-Webster, a fenomen je bio i predmetom višestrukih TikTokova u stilu istraživačkih novinara. Međutim, shrinkflacija nije pomodni trend koji su kompanije prihvatile kako bi preživjele pandemiju. To je neizbježan dio našeg ekonomskog sistema. U kapitalizmu, tvrtke su motivirane ostvarivati profit nauštrb svega ostalog. Nemaju nikakvu dužnost prema okolišu, vladi, pa čak ni potrošaču. Njihov je cilj doći do vašeg novca i inkasirati što je više moguće. Sva dodatna financijska ulaganja koja ulože u proizvod smanjuju njihovu profitnu maržu.

 

Lako je zamisliti tehnokratski liberalni odgovor na ovaj problem. Aparatčici će pisati bijele knjige o potrebi za strožim zakonima o označavanju i snažnim agencijama za zaštitu potrošača koje podučavaju ljude da uspoređuju cijenu i gramažu prije kupnje. Međutim, niti jedno od ovih rješenja ne zadire u srž stvari, a to je temeljna neravnoteža moći. Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju.

 

Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su. Ne moramo se zadovoljiti staklenkama džema s jamicama i vrećicama za čips lakšima od zraka. Ako se organiziramo, možemo zauzeti tvornicu grickalica.

Daniel Atonna je član Mid-Hudson Valley DSA i politički koordinator u For the Many.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve