Kapitalizam dolazi po naše grickalice

Zamislite scenu. Dok sjedate pogledati nogometnu utakmicu ili epizodu Otoka ljubavi, otvarate vrećicu čipsa s okusom roštilja. U nevjerici gledate u polupraznu vrećicu. Zapravo ste kupili vrećicu zraka s nekoliko komadića čipsa na dnu. Ovo je univerzalno iskustvo i zove se shrinkflacija (shrinkflation).

Korporacije već godinama smanjuju količinu hrane u svojim proizvodima, a cijene drže na istoj razini ili ih čak povećavaju. U potezu koji bi se trebao tretirati kao kazneno djelo, Häagan-Dazs je 2009. godine smanjio svoje bačve sladoleda za dvije unce. Toblerone je 2016. godine pokušao smanjiti svoje čokoladice, koje su dobile komično velike razmake između svakog vrha čokoladne piramide. Promjena je bila previše vizualno očita, pa su nakon popriličnog broja negativnih reakcija na internetu ipak malo promijenili taktiku – no, suptilnije promjene je teže primijetiti. Frito-Lay je 2014. smanjio svoju vrećicu Sun Chipsa s deset na samo sedam unci. Mislite li da je i cijena smanjena za 30 posto? Naravno da nije! Na potrošačima_cama je ostalo da plate više, a dobiju manje.

Sendviči s maslacem od kikirikija i džemom klasična su američka hrana i vjerojatno jedna od naših jedinih obranjivih kulturnih inovacija, ali danas u supermarketu ne možete pronaći nijednu staklenku maslaca od kikirikija ili džema koja na dnu nema malo udubljenje. Svrha te jamice je prikriveno smanjivanje sadržaja unutar staklenke. Pažljiviji kupci izvijestili su da slična udubljenja nalaze na svemu, od posudica s humusom do posudica s parmezanom. Provjerite odmah svoju smočnicu i pronaći ćete jamice posvuda, osim na vašim obrazima, jer se nećete smijati.

Ova korporativna praksa postala je još učestalija ove godine, budući da tvrtke koriste izgovor inflacije kao paravan za besramno dizanje cijena. Pakiranje od dva komada čokoladice Reese’s Peanut Butter Cups smanjilo se s 1,6 unci na 1,5 uncu. General Mills svoju je „obiteljsku“ kutiju žitarica smanjio za oko 6 posto. Vrećice Doritos čipsa izgubile su 0,5 unci. Osim navedene neto gramaže, pakiranje je identično – samo su predani poznavatelji grickalica primijetili ove promjene. Neka pakiranja hrane za pse Pedigree smanjila su se s pedeset na četrdeset četiri funte. Da, pokušavaju izgladnjeti i vašeg psa. Ovo se ne događa samo u slučaju hrane. Manje je papirnatih ručnika u pakiranju Bounty, a smanjena je i težina pakiranja deterdženta za rublje Gain.

Shrinkflacija doživljava trenutak proboja u pop kulturu. Riječ je nedavno dodana u rječnik Merriam-Webster, a fenomen je bio i predmetom višestrukih TikTokova u stilu istraživačkih novinara. Međutim, shrinkflacija nije pomodni trend koji su kompanije prihvatile kako bi preživjele pandemiju. To je neizbježan dio našeg ekonomskog sistema. U kapitalizmu, tvrtke su motivirane ostvarivati profit nauštrb svega ostalog. Nemaju nikakvu dužnost prema okolišu, vladi, pa čak ni potrošaču. Njihov je cilj doći do vašeg novca i inkasirati što je više moguće. Sva dodatna financijska ulaganja koja ulože u proizvod smanjuju njihovu profitnu maržu.

Lako je zamisliti tehnokratski liberalni odgovor na ovaj problem. Aparatčici će pisati bijele knjige o potrebi za strožim zakonima o označavanju i snažnim agencijama za zaštitu potrošača koje podučavaju ljude da uspoređuju cijenu i gramažu prije kupnje. Međutim, niti jedno od ovih rješenja ne zadire u srž stvari, a to je temeljna neravnoteža moći. Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju.

Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su. Ne moramo se zadovoljiti staklenkama džema s jamicama i vrećicama za čips lakšima od zraka. Ako se organiziramo, možemo zauzeti tvornicu grickalica.