Štrajk u 114 poslovnica Starbucksa

"SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve."

Štrajk radnica i radnika Starbucksa u Olneyju, Maryland, SAD, na dan Pobune crvene šalice, pod sloganom „Nema ugovora, nema kave“ 17. studenog 2022. godine (izvor: Stephen Melkisethian @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Starbucks je pokrenuo kontinuiranu kampanju razbijanja sindikata otkako se prvi kafić prije godinu dana sindikalno organizirao. No, ako je ikakav pokazatelj to da su bariste_ice jučer, na anualni Dan crvene šalice (Red Cup Day), štrajkale u 114 kafića, korporacija neće tako skoro odnijeti prevagu.

Nakon višemjesečnih napada na sindikate i razvlačenja pregovora, Starbucks Workers United (SBWU) jučer je pokušao povratiti zamah nakon što je Starbucks neko vrijeme bio u zaletu. Bariste_ice su održale jednodnevni štrajk – Pobunu crvene šalice (Red Cup Rebellion) – u 114 poslovnica diljem zemlje.

 

SBWU je udario po Starbucksu na dan kada korporacija jednom godišnje kupcima dijeli besplatne crvene šalice. Čak dvije tisuće barista koji se organiziraju pod okriljem organizacije Workers United koja je pridružena Service Employees International Union (SEIU) dijelili su svoje crvene šalice s porukama sindikata na štrajkačkim linijama diljem zemlje.

 

SBWU je također dobio poticaj od istovremeno pokrenute kampanje solidarnosti Unite-a, drugog najvećeg sindikata u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji sada pokušava organizirati bariste u toj zemlji. Radnici i radnice Starbucksa u Čileu, Brazilu, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji i Španjolskoj također su se uključili u akcije solidarnosti.

 

SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve. Kompanija je također optužila Nacionalni odbor za radne odnose (National Labor Relations Board, NLRB) za dosluh sa sindikatom.

 

U najnovijem potezu, kompanija je odbila radnicima luksuzne pržionice kave Reserve Roastery u New Yorku dostaviti izvješće inspekcije da u njihovoj poslovnici nema stjenica i plijesni, nakon što su oboje navodno uočeni, zbog čega je četvrtina osoblja stupila u štrajk na neodređeno vrijeme.

 

„[Oni žele] učiniti naše živote potpuno nepodnošljivima kako bismo požalili što smo glasali za sindikat [dok] odgađaju i odugovlače proces sklapanja ugovora“, kaže Kylah Clay, barista iz Bostona.

 

Izgleda da je Starbucks mjesecima odbijao uopće pregovarati s poslovnicama koje su izborile odabir sindikalnih predstavnika, kršeći time svoju zakonsku dužnost. Sada kada tvrtka pregovara s mnogim poslovnicama, predstavnici Starbucksa gotovo instantno napuštaju većinu sesija uz obrazloženje da se članovi_ce SBWU-a pridružuju putem Zooma. Prethodno je kompanija pristala na pregovaranje preko Zoom-a, ali čini se da se ustrtarila kada je SBWU iskoristio sesije da dovede članove iz drugih pregovaračkih jedinica. Svaka Starbucksova poslovnica koja se sindikalno organizirala je svoja vlastita pregovaračka jedinica.

 

„[Njihov] cilj je nastaviti s ovim dok ne prođe godina dana, nakon čega mogu započeti proces decertifikacije sindikata“, kaže Clay, a u Workers United slažu se s njegovom procjenom.

 

Ako 30 posto radnika u pregovaračkoj jedinici podnese zahtjev NLRB-u za decertifikaciju, održava se glasovanje o uklanjanju postojećeg sindikata kao reprezentativnog u toj poslovnici. Sindikat mora dobiti većinu glasova kako bi ostao predstavnik radnika.

 

Iako su bariste pobijedili na izborima u više od dvjesto pedeset poslovnica kojima upravlja kompanija, usklađena nastojanja da ih se decertificira primorala bi SBWU da ponovno osvoji te glasove, što bi u osnovi vratilo kampanju natrag u stanje rovovskog rata.

 

Za Starbucks je kvaka u tome što NLRB zabranjuje zahtjeve za decertifikaciju unutar godine dana od prvobitnog odobrenja sindikata. Međutim, takva kampanja protiv organiziranja mogla bi započeti relativno brzo – prvi SBWU sindikat iz poslovnice Elmwood Avenue u Buffalu, certificiran je 17. prosinca prošle godine. Deseci drugih uslijedili su ubrzo nakon toga, što znači da sindikat nema previše vremena prije negoli će se naći pod napadom.

 

Starbucks je već uspio značajno osujetiti nove prijave za sindikalno predstavništvo, koje su krenule pristizati nakon inicijalnog naleta, iako sindikat u posljednje vrijeme bilježi blagi porast članstva. Posljedično, kada bi Starbucks bio uspješan u kampanji demoraliziranja sindikalnih radnika_ca i istjerivanja snažnih pristaša SBWU-a, a zatim i u forsiranju kampanja za decertifikaciju, to bi moglo znatno oslabjeti ili čak potpuno eliminirati SBWU na nacionalnoj razini.

 

No, ne pita se samo Starbucks. SBWU planira koordinirani skup u više gradova 9. prosinca, na prvu godišnjicu glasanja u Elmwoodu.

 

Dok su štrajkovi u pojedinačnim poslovnicama rutina – iz sindikata kažu da ih je dosad bilo oko dvije stotine – jučerašnja akcija bila je prva takva koordinirana obustava rada velikih razmjera. Uslijedila je nakon regionalno koordiniranog štrajka u Massachusettsu u tjednu Praznika rada.

 

Na nacionalnoj razini, mreža barista i njen matični sindikat do sada su se uglavnom oslanjali na podnošenje više od četiri stotine tužbi za nepoštenu radnu praksu protiv Starbucksa kod NLRB-a. Pravni rad polučio je i neke rezultate: NLRB je izdao više od tri tuceta pritužbi protiv Starbucksa, od kojih je jedna dovela do toga da savezni sudac presudi u korist ponovnog zapošljavanja otpuštenih barista iz „memfiške sedmorke“.

 

Također, prije nekoliko dana, u sklopu napora da se baristica Ann Arbora Hannah Whitbeck ponovno zaposli, NLRB-ova regionalna podružnica u Michiganu podnijela je zahtjev saveznom sudu za nacionalnu odredbu o prekidu i odustajanju koja bi od Starbucksa zahtijevala da prestane otpuštati radnike zbog njihove potpore sindikalnom organiziranju.

 

Međutim, takvi napori obično se odvijaju sporo i izvan očiju javnosti, dok akcije poput Pobune Crvene šalice omogućuju radnicima da javno napadaju kompaniju. Štoviše, NLRB je administrativno tijelo koje nema ovlast provođenja kazne Starbucksu; za to se oslanja na sudski sustav.

 

Jučerašnji dan stoga je označio povratak sudu javnog mnijenja za SBWU. „[Želimo] razgovarati s našim mušterijama [i] zapravo ne možemo voditi najotvorenije i najiskrenije razgovore o našem radnom mjestu [dok smo na poslu]“, kaže Clay.

 

Kamo sve ovo ide dalje, za sada nije poznato. Moguće je da Starbucks uspije desetkovati sindikat u sljedećih godinu dana. Međutim, jučerašnja Pobuna crvene šalice je pokazala da se, ako kompanija krene u tom smjeru, takvo što neće dogoditi bez borbe.

Saurav Sarkar slobodni je pisac koji živi u New Yorku.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve