Štrajk u 114 poslovnica Starbucksa

"SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve."

Štrajk radnica i radnika Starbucksa u Olneyju, Maryland, SAD, na dan Pobune crvene šalice, pod sloganom „Nema ugovora, nema kave“ 17. studenog 2022. godine (izvor: Stephen Melkisethian @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Starbucks je pokrenuo kontinuiranu kampanju razbijanja sindikata otkako se prvi kafić prije godinu dana sindikalno organizirao. No, ako je ikakav pokazatelj to da su bariste_ice jučer, na anualni Dan crvene šalice (Red Cup Day), štrajkale u 114 kafića, korporacija neće tako skoro odnijeti prevagu.



Nakon višemjesečnih napada na sindikate i razvlačenja pregovora, Starbucks Workers United (SBWU) jučer je pokušao povratiti zamah nakon što je Starbucks neko vrijeme bio u zaletu. Bariste_ice su održale jednodnevni štrajk – Pobunu crvene šalice (Red Cup Rebellion) – u 114 poslovnica diljem zemlje.
 
SBWU je udario po Starbucksu na dan kada korporacija jednom godišnje kupcima dijeli besplatne crvene šalice. Čak dvije tisuće barista koji se organiziraju pod okriljem organizacije Workers United koja je pridružena Service Employees International Union (SEIU) dijelili su svoje crvene šalice s porukama sindikata na štrajkačkim linijama diljem zemlje.
 
SBWU je također dobio poticaj od istovremeno pokrenute kampanje solidarnosti Unite-a, drugog najvećeg sindikata u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji sada pokušava organizirati bariste u toj zemlji. Radnici i radnice Starbucksa u Čileu, Brazilu, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji i Španjolskoj također su se uključili u akcije solidarnosti.
 
SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve. Kompanija je također optužila Nacionalni odbor za radne odnose (National Labor Relations Board, NLRB) za dosluh sa sindikatom.
 
U najnovijem potezu, kompanija je odbila radnicima luksuzne pržionice kave Reserve Roastery u New Yorku dostaviti izvješće inspekcije da u njihovoj poslovnici nema stjenica i plijesni, nakon što su oboje navodno uočeni, zbog čega je četvrtina osoblja stupila u štrajk na neodređeno vrijeme.
 
„[Oni žele] učiniti naše živote potpuno nepodnošljivima kako bismo požalili što smo glasali za sindikat [dok] odgađaju i odugovlače proces sklapanja ugovora“, kaže Kylah Clay, barista iz Bostona.
 
Izgleda da je Starbucks mjesecima odbijao uopće pregovarati s poslovnicama koje su izborile odabir sindikalnih predstavnika, kršeći time svoju zakonsku dužnost. Sada kada tvrtka pregovara s mnogim poslovnicama, predstavnici Starbucksa gotovo instantno napuštaju većinu sesija uz obrazloženje da se članovi_ce SBWU-a pridružuju putem Zooma. Prethodno je kompanija pristala na pregovaranje preko Zoom-a, ali čini se da se ustrtarila kada je SBWU iskoristio sesije da dovede članove iz drugih pregovaračkih jedinica. Svaka Starbucksova poslovnica koja se sindikalno organizirala je svoja vlastita pregovaračka jedinica.
 
„[Njihov] cilj je nastaviti s ovim dok ne prođe godina dana, nakon čega mogu započeti proces decertifikacije sindikata“, kaže Clay, a u Workers United slažu se s njegovom procjenom.
 
Ako 30 posto radnika u pregovaračkoj jedinici podnese zahtjev NLRB-u za decertifikaciju, održava se glasovanje o uklanjanju postojećeg sindikata kao reprezentativnog u toj poslovnici. Sindikat mora dobiti većinu glasova kako bi ostao predstavnik radnika.
 
Iako su bariste pobijedili na izborima u više od dvjesto pedeset poslovnica kojima upravlja kompanija, usklađena nastojanja da ih se decertificira primorala bi SBWU da ponovno osvoji te glasove, što bi u osnovi vratilo kampanju natrag u stanje rovovskog rata.
 
Za Starbucks je kvaka u tome što NLRB zabranjuje zahtjeve za decertifikaciju unutar godine dana od prvobitnog odobrenja sindikata. Međutim, takva kampanja protiv organiziranja mogla bi započeti relativno brzo – prvi SBWU sindikat iz poslovnice Elmwood Avenue u Buffalu, certificiran je 17. prosinca prošle godine. Deseci drugih uslijedili su ubrzo nakon toga, što znači da sindikat nema previše vremena prije negoli će se naći pod napadom.
 
Starbucks je već uspio značajno osujetiti nove prijave za sindikalno predstavništvo, koje su krenule pristizati nakon inicijalnog naleta, iako sindikat u posljednje vrijeme bilježi blagi porast članstva. Posljedično, kada bi Starbucks bio uspješan u kampanji demoraliziranja sindikalnih radnika_ca i istjerivanja snažnih pristaša SBWU-a, a zatim i u forsiranju kampanja za decertifikaciju, to bi moglo znatno oslabjeti ili čak potpuno eliminirati SBWU na nacionalnoj razini.
 
No, ne pita se samo Starbucks. SBWU planira koordinirani skup u više gradova 9. prosinca, na prvu godišnjicu glasanja u Elmwoodu.
 
Dok su štrajkovi u pojedinačnim poslovnicama rutina – iz sindikata kažu da ih je dosad bilo oko dvije stotine – jučerašnja akcija bila je prva takva koordinirana obustava rada velikih razmjera. Uslijedila je nakon regionalno koordiniranog štrajka u Massachusettsu u tjednu Praznika rada.
 
Na nacionalnoj razini, mreža barista i njen matični sindikat do sada su se uglavnom oslanjali na podnošenje više od četiri stotine tužbi za nepoštenu radnu praksu protiv Starbucksa kod NLRB-a. Pravni rad polučio je i neke rezultate: NLRB je izdao više od tri tuceta pritužbi protiv Starbucksa, od kojih je jedna dovela do toga da savezni sudac presudi u korist ponovnog zapošljavanja otpuštenih barista iz „memfiške sedmorke“.
 
Također, prije nekoliko dana, u sklopu napora da se baristica Ann Arbora Hannah Whitbeck ponovno zaposli, NLRB-ova regionalna podružnica u Michiganu podnijela je zahtjev saveznom sudu za nacionalnu odredbu o prekidu i odustajanju koja bi od Starbucksa zahtijevala da prestane otpuštati radnike zbog njihove potpore sindikalnom organiziranju.
 
Međutim, takvi napori obično se odvijaju sporo i izvan očiju javnosti, dok akcije poput Pobune Crvene šalice omogućuju radnicima da javno napadaju kompaniju. Štoviše, NLRB je administrativno tijelo koje nema ovlast provođenja kazne Starbucksu; za to se oslanja na sudski sustav.
 
Jučerašnji dan stoga je označio povratak sudu javnog mnijenja za SBWU. „[Želimo] razgovarati s našim mušterijama [i] zapravo ne možemo voditi najotvorenije i najiskrenije razgovore o našem radnom mjestu [dok smo na poslu]“, kaže Clay.
 
Kamo sve ovo ide dalje, za sada nije poznato. Moguće je da Starbucks uspije desetkovati sindikat u sljedećih godinu dana. Međutim, jučerašnja Pobuna crvene šalice je pokazala da se, ako kompanija krene u tom smjeru, takvo što neće dogoditi bez borbe.





Saurav Sarkar slobodni je pisac koji živi u New Yorku.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve