Hladni dom ubija

"Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."

Mapiranje porasta troškova prosječnog kućnog računa za energiju za oko 1400 funti tijekom torijevskih vlada od 2010. do 2022. – plakat s prosvjeda kampanje borbe protiv krize životnih troškova Enough is Enough, Devonshire Green, Sheffield, UK, 1. listopada 2022. godine (izvor: Tim Dennell @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Milijuni kućanstava pate od neimaštine goriva, a situacija će se samo pogoršavati uslijed smanjenja državnih potpora. Prošlotjedno zahlađenje jasno pokazuje: moramo smanjiti račune, i to zauvijek.

Milijuni obitelji suočavaju se s hladnim vremenom, nesigurne hoće li si moći priuštiti grijanje svojih domova. Nedavno izvješće pokazalo je da se dvanaest milijuna kućanstava suočava s izvanrednom financijskom situacijom koja je rezultat nepriuštivih troškova energije, a vlada je najavila da će zajamčena energetska naknada, uvedena u listopadu, biti smanjena od travnja 2023. godine.

 

Premijer je izjavio da će se pružiti ciljanija potpora obiteljima u krajnjoj potrebi – onima koji primaju isplate socijalnog osiguranja kao što su naknada za nezaposlenost i državna mirovina. Međutim, od dvanaest milijuna kućanstava koja jedva uspijevaju podmiriti račune za energiju, njih gotovo tri milijuna neće se kvalificirati za državnu potporu.

 

U ta tri milijuna kućanstava živi više od sedam milijuna ljudi, od kojih su mnogi djeca i starije osobe, i koji će se odlukom vlade naći u još dubljem siromaštvu.

 

Siromaštvo u Ujedinjenom Kraljevstvu već je neko vrijeme u porastu. Nadnice su nakon financijske krize iz 2008. godine u najduljem periodu stagnacije još od prijelaza u osamnaesto stoljeće, a mjere štednje donijele su duboke rezove socijalnog osiguranja i javnih servisa koji su mogli ublažiti učinak smanjenja nadnica.

 

Srećom, tijekom većeg dijela tog razdoblja inflacijski je pritisak ostao relativno prigušen. Povećanje cijena zabilježeno tijekom prošle godine dovelo je do toga da 2022. postane najgora godina za rast plaća od 1977. Istraživanje TUC-a pokazalo je da su zaposleni tijekom godine gubili 80 funti mjesečno jer nadnice nisu pratile inflaciju.

 

Čak i da je vlada zadržala gornju granicu cijene energije na 1971 funti, koliko je iznosila u ljeto – još bi milijun ljudi završilo u siromaštvu 2022. godine, navodi se u izvješću desničarskog instituta Legatum. Čak je i ovaj konzervativni think tank inzistirao na tome da je krucijalno da vlada pruži potporu radnim ljudima u situaciji koju su prozvali povećanjem siromaštva do kojeg dolazi „jednom u generaciji“.

 

Korištenje pučkih kuhinja naglo je poraslo od uvođenja mjera štednje 2010. godine. Između 2008/9 i 2020/21, broj ljudi koji koriste pučke kuhinje povećavao se svake godine – s oko 26 000 ljudi u 2008. godini, na više od 2,5 milijuna danas.

 

Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova.

 

Naprosto nema opravdanja za smanjenje državne potpore u ovom kontekstu. Čak i konzervativci moraju priznati da se vlada suočava s etičkim imperativom djelovanja u smjeru ublažavanja očajnih uvjeta kojima su izloženi radni ljudi. Zašto onda Rishi Sunak i Jeremy Hunt odbijaju pružiti podršku koja je potrebna kako bi se prebrodilo krizu troškova života?

 

Sunak je stupio na dužnost pod golemim pritiskom financijskih tržišta kako bi pokazao da zaduživanje Ujedinjenog Kraljevstva neće još više premašivati ekonomski rast. U tom kontekstu, imao je dvije mogućnosti.

 

Prva je opcija bila najava ogromnih rezova u javnim servisima, povećanja poreza i niza mjera za smanjenje potrošnje i povećanje prihoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. Drugim riječima, mjere štednje. To je put koji je vlada izabrala.

 

Međutim, iz nedavnog gorkog iskustva znamo da mjere štednje ne funkcioniraju – smanjuju rast i produktivnost, čineći težinu postojećeg duga dugoročno ozbiljnijom. Također, stavljaju zemlju u daleko lošiju poziciju za rješavanje problema poput klimatskih promjena.

 

Druga opcija bila bi objaviti da se pokreće širokopojasni program ulaganja, osmišljen u svrhu adresiranja temeljnog uzroka energetske krize putem dekarbonizacije ekonomije, kao i otvaranja radnih mjesta, jačanja vještina i povećanja produktivnosti. Inflacijski učinak te potrošnje morao bi se adresirati kontrolom cijena i povećanjem poreza za bogate i velike korporacije, kao i suzbijanjem izbjegavanja i utaje poreza.

 

No, tako značajan program ulaganja podrazumijevao bi mnogo veće stope zaposlenosti i veće nadnice, a time i daleko veću pregovaračku moć za radnike_ce u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vlada nedvojbeno smatra da je radnički pokret u UK-u već postao previše ratoboran i da ne može riskirati daljnje pomicanje ravnoteže moći u korist radnika.

 

Između potiskivanja radnika i potiskivanja pritiska financijskih tržišta, Sunak i Hunt nemaju previše manevarskog prostora. Međutim, sve je jasnije da britansko društvo ne može preživjeti još jednu rundu dubokih rezova javne potrošnje. Štoviše, zbog nove runde torijevskih rezova, tisuće ljudi možda neće preživjeti ovu zimu.

 

U konačnici, bešćutnost ove vlade vjerojatno će ih skupo stajati na sljedećim izborima. No, Keir Starmer će se suočiti s potpuno istim nizom pritisaka kao Rishi Sunak, i nije nam dao apsolutno nikakav razlog da vjerujemo kako bi učinio bilo što drugačije.

Grace Blakeley je urednica Tribunea i voditeljica našeg tjednog podcasta A World to Win.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve