Hladni dom ubija

"Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."

Mapiranje porasta troškova prosječnog kućnog računa za energiju za oko 1400 funti tijekom torijevskih vlada od 2010. do 2022. – plakat s prosvjeda kampanje borbe protiv krize životnih troškova Enough is Enough, Devonshire Green, Sheffield, UK, 1. listopada 2022. godine (izvor: Tim Dennell @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Milijuni kućanstava pate od neimaštine goriva, a situacija će se samo pogoršavati uslijed smanjenja državnih potpora. Prošlotjedno zahlađenje jasno pokazuje: moramo smanjiti račune, i to zauvijek.

Milijuni obitelji suočavaju se s hladnim vremenom, nesigurne hoće li si moći priuštiti grijanje svojih domova. Nedavno izvješće pokazalo je da se dvanaest milijuna kućanstava suočava s izvanrednom financijskom situacijom koja je rezultat nepriuštivih troškova energije, a vlada je najavila da će zajamčena energetska naknada, uvedena u listopadu, biti smanjena od travnja 2023. godine.

 

Premijer je izjavio da će se pružiti ciljanija potpora obiteljima u krajnjoj potrebi – onima koji primaju isplate socijalnog osiguranja kao što su naknada za nezaposlenost i državna mirovina. Međutim, od dvanaest milijuna kućanstava koja jedva uspijevaju podmiriti račune za energiju, njih gotovo tri milijuna neće se kvalificirati za državnu potporu.

 

U ta tri milijuna kućanstava živi više od sedam milijuna ljudi, od kojih su mnogi djeca i starije osobe, i koji će se odlukom vlade naći u još dubljem siromaštvu.

 

Siromaštvo u Ujedinjenom Kraljevstvu već je neko vrijeme u porastu. Nadnice su nakon financijske krize iz 2008. godine u najduljem periodu stagnacije još od prijelaza u osamnaesto stoljeće, a mjere štednje donijele su duboke rezove socijalnog osiguranja i javnih servisa koji su mogli ublažiti učinak smanjenja nadnica.

 

Srećom, tijekom većeg dijela tog razdoblja inflacijski je pritisak ostao relativno prigušen. Povećanje cijena zabilježeno tijekom prošle godine dovelo je do toga da 2022. postane najgora godina za rast plaća od 1977. Istraživanje TUC-a pokazalo je da su zaposleni tijekom godine gubili 80 funti mjesečno jer nadnice nisu pratile inflaciju.

 

Čak i da je vlada zadržala gornju granicu cijene energije na 1971 funti, koliko je iznosila u ljeto – još bi milijun ljudi završilo u siromaštvu 2022. godine, navodi se u izvješću desničarskog instituta Legatum. Čak je i ovaj konzervativni think tank inzistirao na tome da je krucijalno da vlada pruži potporu radnim ljudima u situaciji koju su prozvali povećanjem siromaštva do kojeg dolazi „jednom u generaciji“.

 

Korištenje pučkih kuhinja naglo je poraslo od uvođenja mjera štednje 2010. godine. Između 2008/9 i 2020/21, broj ljudi koji koriste pučke kuhinje povećavao se svake godine – s oko 26 000 ljudi u 2008. godini, na više od 2,5 milijuna danas.

 

Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova.

 

Naprosto nema opravdanja za smanjenje državne potpore u ovom kontekstu. Čak i konzervativci moraju priznati da se vlada suočava s etičkim imperativom djelovanja u smjeru ublažavanja očajnih uvjeta kojima su izloženi radni ljudi. Zašto onda Rishi Sunak i Jeremy Hunt odbijaju pružiti podršku koja je potrebna kako bi se prebrodilo krizu troškova života?

 

Sunak je stupio na dužnost pod golemim pritiskom financijskih tržišta kako bi pokazao da zaduživanje Ujedinjenog Kraljevstva neće još više premašivati ekonomski rast. U tom kontekstu, imao je dvije mogućnosti.

 

Prva je opcija bila najava ogromnih rezova u javnim servisima, povećanja poreza i niza mjera za smanjenje potrošnje i povećanje prihoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. Drugim riječima, mjere štednje. To je put koji je vlada izabrala.

 

Međutim, iz nedavnog gorkog iskustva znamo da mjere štednje ne funkcioniraju – smanjuju rast i produktivnost, čineći težinu postojećeg duga dugoročno ozbiljnijom. Također, stavljaju zemlju u daleko lošiju poziciju za rješavanje problema poput klimatskih promjena.

 

Druga opcija bila bi objaviti da se pokreće širokopojasni program ulaganja, osmišljen u svrhu adresiranja temeljnog uzroka energetske krize putem dekarbonizacije ekonomije, kao i otvaranja radnih mjesta, jačanja vještina i povećanja produktivnosti. Inflacijski učinak te potrošnje morao bi se adresirati kontrolom cijena i povećanjem poreza za bogate i velike korporacije, kao i suzbijanjem izbjegavanja i utaje poreza.

 

No, tako značajan program ulaganja podrazumijevao bi mnogo veće stope zaposlenosti i veće nadnice, a time i daleko veću pregovaračku moć za radnike_ce u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vlada nedvojbeno smatra da je radnički pokret u UK-u već postao previše ratoboran i da ne može riskirati daljnje pomicanje ravnoteže moći u korist radnika.

 

Između potiskivanja radnika i potiskivanja pritiska financijskih tržišta, Sunak i Hunt nemaju previše manevarskog prostora. Međutim, sve je jasnije da britansko društvo ne može preživjeti još jednu rundu dubokih rezova javne potrošnje. Štoviše, zbog nove runde torijevskih rezova, tisuće ljudi možda neće preživjeti ovu zimu.

 

U konačnici, bešćutnost ove vlade vjerojatno će ih skupo stajati na sljedećim izborima. No, Keir Starmer će se suočiti s potpuno istim nizom pritisaka kao Rishi Sunak, i nije nam dao apsolutno nikakav razlog da vjerujemo kako bi učinio bilo što drugačije.

Grace Blakeley je urednica Tribunea i voditeljica našeg tjednog podcasta A World to Win.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.