Hladni dom ubija

"Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."

Mapiranje porasta troškova prosječnog kućnog računa za energiju za oko 1400 funti tijekom torijevskih vlada od 2010. do 2022. – plakat s prosvjeda kampanje borbe protiv krize životnih troškova Enough is Enough, Devonshire Green, Sheffield, UK, 1. listopada 2022. godine (izvor: Tim Dennell @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Milijuni kućanstava pate od neimaštine goriva, a situacija će se samo pogoršavati uslijed smanjenja državnih potpora. Prošlotjedno zahlađenje jasno pokazuje: moramo smanjiti račune, i to zauvijek.



Milijuni obitelji suočavaju se s hladnim vremenom, nesigurne hoće li si moći priuštiti grijanje svojih domova. Nedavno izvješće pokazalo je da se dvanaest milijuna kućanstava suočava s izvanrednom financijskom situacijom koja je rezultat nepriuštivih troškova energije, a vlada je najavila da će zajamčena energetska naknada, uvedena u listopadu, biti smanjena od travnja 2023. godine.
 
Premijer je izjavio da će se pružiti ciljanija potpora obiteljima u krajnjoj potrebi – onima koji primaju isplate socijalnog osiguranja kao što su naknada za nezaposlenost i državna mirovina. Međutim, od dvanaest milijuna kućanstava koja jedva uspijevaju podmiriti račune za energiju, njih gotovo tri milijuna neće se kvalificirati za državnu potporu.
 
U ta tri milijuna kućanstava živi više od sedam milijuna ljudi, od kojih su mnogi djeca i starije osobe, i koji će se odlukom vlade naći u još dubljem siromaštvu.
 
Siromaštvo u Ujedinjenom Kraljevstvu već je neko vrijeme u porastu. Nadnice su nakon financijske krize iz 2008. godine u najduljem periodu stagnacije još od prijelaza u osamnaesto stoljeće, a mjere štednje donijele su duboke rezove socijalnog osiguranja i javnih servisa koji su mogli ublažiti učinak smanjenja nadnica.
 
Srećom, tijekom većeg dijela tog razdoblja inflacijski je pritisak ostao relativno prigušen. Povećanje cijena zabilježeno tijekom prošle godine dovelo je do toga da 2022. postane najgora godina za rast plaća od 1977. Istraživanje TUC-a pokazalo je da su zaposleni tijekom godine gubili 80 funti mjesečno jer nadnice nisu pratile inflaciju.
 
Čak i da je vlada zadržala gornju granicu cijene energije na 1971 funti, koliko je iznosila u ljeto – još bi milijun ljudi završilo u siromaštvu 2022. godine, navodi se u izvješću desničarskog instituta Legatum. Čak je i ovaj konzervativni think tank inzistirao na tome da je krucijalno da vlada pruži potporu radnim ljudima u situaciji koju su prozvali povećanjem siromaštva do kojeg dolazi „jednom u generaciji“.
 
Korištenje pučkih kuhinja naglo je poraslo od uvođenja mjera štednje 2010. godine. Između 2008/9 i 2020/21, broj ljudi koji koriste pučke kuhinje povećavao se svake godine – s oko 26 000 ljudi u 2008. godini, na više od 2,5 milijuna danas.
 
Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova.
 
Naprosto nema opravdanja za smanjenje državne potpore u ovom kontekstu. Čak i konzervativci moraju priznati da se vlada suočava s etičkim imperativom djelovanja u smjeru ublažavanja očajnih uvjeta kojima su izloženi radni ljudi. Zašto onda Rishi Sunak i Jeremy Hunt odbijaju pružiti podršku koja je potrebna kako bi se prebrodilo krizu troškova života?
 
Sunak je stupio na dužnost pod golemim pritiskom financijskih tržišta kako bi pokazao da zaduživanje Ujedinjenog Kraljevstva neće još više premašivati ekonomski rast. U tom kontekstu, imao je dvije mogućnosti.
 
Prva je opcija bila najava ogromnih rezova u javnim servisima, povećanja poreza i niza mjera za smanjenje potrošnje i povećanje prihoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. Drugim riječima, mjere štednje. To je put koji je vlada izabrala.
 
Međutim, iz nedavnog gorkog iskustva znamo da mjere štednje ne funkcioniraju – smanjuju rast i produktivnost, čineći težinu postojećeg duga dugoročno ozbiljnijom. Također, stavljaju zemlju u daleko lošiju poziciju za rješavanje problema poput klimatskih promjena.
 
Druga opcija bila bi objaviti da se pokreće širokopojasni program ulaganja, osmišljen u svrhu adresiranja temeljnog uzroka energetske krize putem dekarbonizacije ekonomije, kao i otvaranja radnih mjesta, jačanja vještina i povećanja produktivnosti. Inflacijski učinak te potrošnje morao bi se adresirati kontrolom cijena i povećanjem poreza za bogate i velike korporacije, kao i suzbijanjem izbjegavanja i utaje poreza.
 
No, tako značajan program ulaganja podrazumijevao bi mnogo veće stope zaposlenosti i veće nadnice, a time i daleko veću pregovaračku moć za radnike_ce u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vlada nedvojbeno smatra da je radnički pokret u UK-u već postao previše ratoboran i da ne može riskirati daljnje pomicanje ravnoteže moći u korist radnika.
 
Između potiskivanja radnika i potiskivanja pritiska financijskih tržišta, Sunak i Hunt nemaju previše manevarskog prostora. Međutim, sve je jasnije da britansko društvo ne može preživjeti još jednu rundu dubokih rezova javne potrošnje. Štoviše, zbog nove runde torijevskih rezova, tisuće ljudi možda neće preživjeti ovu zimu.
 
U konačnici, bešćutnost ove vlade vjerojatno će ih skupo stajati na sljedećim izborima. No, Keir Starmer će se suočiti s potpuno istim nizom pritisaka kao Rishi Sunak, i nije nam dao apsolutno nikakav razlog da vjerujemo kako bi učinio bilo što drugačije.





Grace Blakeley je urednica Tribunea i voditeljica našeg tjednog podcasta A World to Win.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve