Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i u Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
Kostimirana zabava u institutu Magnus-Hirschfeld, 1920. Izvor: Archiv der Magnus-Hirschfeld-Gesellschaft
U Sjedinjenim Američkim Državama ove je godine zasad dostavljeno gotovo šest stotina prijedloga anti-trans zakona u 49 saveznih država. Usvojena su njih 84, mahom u državama u unutrašnjosti koje kontrolira Republikanska stranka. Primarni je cilj većine ovih zakona zabrana rodno afirmirajuće zdravstvene skrbi, prvenstveno za maloljetne trans osobe.
Početkom godine Velika Britanija je blokirala škotski zakon o samoodređenju, čiji je cilj bio olakšati pravno prepoznavanje roda za trans osobe, a britanski ministri razmatraju izmjenu Zakona o ravnopravnosti iz 2010. godine, kojom bi se pojam „spol“ redefinirao tako da se odnosi isključivo na spol pripisan pri rođenju, denotiran kao neizmjenjiv.
U veljači je u Bugarskoj zabranjena promjena oznake spola, osobnog imena i matičnog broja građana (u koji je upisan i spol pripisan pri rođenju) „podnositelja zahtjeva koji tvrdi da je transrodan“, a nakon što je prošle godine u Rusiji postrožen zakon koji zabranjuje „LGBT propagandu“, ove je godine trans osobama eksplicitno zabranjena rodno afirmirajuća zdravstvena skrb, promjena imena i oznake spola u dokumentima, kao i posvajanje te udomljavanje djece. Dotad sklopljeni brakovi automatski se poništavaju u slučajevima kada je trans partner_ica prethodno promijenio_la oznaku spola.
Već smo spomenuli da je u veljači ove godine u Saboru održana tematska sjednica „o mogućim uzrocima i kliničkim posljedicama porasta broja transrodne djece i mladih u Republici Hrvatskoj“, rezonirajući s globalnim anti-trans narativima koji su mahom upregnuti u zatiranje trans djetinjstva. Kod nas su platformirani i javnim sredstvima za novinarski projekt udruge U ime obitelji koji se bavi „epidemijom transseksualizma u Hrvatskoj i svijetu“.
Svojega smo jazavca za trku (isprike jazavcima) dobili i tzv. slučajem Zambija, u liku bivšeg saborskog zastupnika koji je ljetos bio otputovao u zemlju naslijeđenih kolonijalnih zakona, kojima je postojanje kvir osoba i dalje kriminalizirano. U pokušaju da ugrabi djelić relevantnosti preko pleća trans muškarca, prisilnim mu je autanjem pred sudom izravno ugrozio život.
* * *
Od 84 usvojena zakonska prijedloga iz uvoda, 22 se odnose na domenu zdravstva, 21 obrazovanja, 12 sporta, 8 pristupa toaletima, a 21 pokriva šarolik spektar tema, od tzv. drag banova, preko u suštini pornografiziranja svakog kvir, a naročito trans sadržaja, do pozivanja na vjerske slobode. Iako je prvenstveno riječ o eroziji trans-specifičnog zdravstva, teško je ne primijetiti kulturocidne note u, recimo, zabranama knjiga LGBTIQ+ sadržaja[1] (Gender Queer: A Memoir, crtani roman o nebinarnoj trans osobi, već je treću godinu zaredom najzabranjivaniji naslov širom SAD-a).
Napravimo li mali izlet u ne tako daleku povijest, sjetit ćemo se da nacistička mladež nije zalud već u svibnju 1933. godine poharala Institut za seksologiju, uništivši na desetine tisuća naslova. Magnus Hirschfeld[2], gej Židov, liječnik, seksolog i borac za prava kvir osoba (u prvome redu gej muškaraca, u vrijeme kada su u Njemačkoj homoseksualni odnosi bili kriminalizirani), osnovao je Institut 1919. godine, a na njemu se pored istraživanja ljudske seksualnosti bavio i rodno afirmirajućom njegom njegovih trans korisnika_ca, kao i seksualnom edukacijom. Osim što je prijateljevao s trans osobama i zapošljavao ih na Institutu, također je izdavao tzv. propusnice za transvestite, koje su onima koji_e su ih posjedovali_e omogućavale da se manje ometano kreću javnim prostorom u odjeći koja, u očima zakona, nije odgovarala spolu koji im je pripisan pri rođenju.
Još uvijek ne znamo koliko je trans ljudi pobijeno tijekom Holokausta, između ostaloga zato što su trans žene redovito bile cisovane u gej muškarce, a gej muškarci su pak svoje oslobođenje iz koncentracijskih logora mogli proslaviti u zatvoru, s obzirom na to da su zakonski gledano i dalje bili kriminalci. Međutim, njemački je parlament tijekom ovogodišnjeg obilježavanja sjećanja na Holokaust po prvi put službeno prepoznao one koji_e su tijekom Drugoga svjetskog rata bili progonjeni i ubijani zbog svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Mogli bismo spekulirati da je tome doprinijela i građanska tužba koju je zaradila rodno kritična biologinja Marie-Luise Vollbrecht, kada je na Twitteru prošloga ljeta iznijela stav da narativ o trans žrtvama Holokausta trivijalizira „prave žrtve nacističkih zločina“. Regionalni sud u Kölnu presudio je da se radi o poricanju nacističkih zločina.
* * *
Neki užasi uđu okolo kere pa na mala vrata, stoga nerijetko nailazimo na uokvirivanje sve viralnije gungule oko transrodnosti kao „trans debate“. Je li rodna raznolikost prirodna pojava, a trans prava ljudska prava za čije se unaprjeđenje valja boriti, ili „rodna ideologija“ prijeti prirodnom poretku, a broj trans ljudi valja smanjiti? Just asking questions.
Pozivi na istrebljenje normaliziraju se ciničnim interpretacijama, pa je tako Michael Knowles, konzervativni politički komentator medijske kuće The Daily Wire, na ovogodišnjoj Konferenciji konzervativne političke akcije (Conservative Political Action Conference, CPAC), jednom od prominentnijih okupljališta (ultra)konzervativnih aktivista_kinja i političara_ki, u svome govoru izjavio:
„Nema kompromisa kada je u pitanju transdženderizam. Ili je sve ili ništa. Ako je transdženderizam istinit, i muškarci zaista mogu postati žene, onda je istinit u pogledu svih muškaraca, svih dobnih skupina. Ako je transdženderizam laž – a jest – i muškarci zapravo ne mogu postati žene – a ne mogu – onda je laž za sve. A ako je laž, onda mu ne bismo smjeli povlađivati, osobito budući da to iziskuje oduzimanje prava i običaja tolikome broju ljudi. Ako je laž, onda radi dobrobiti društva, a osobito onih sirotih ljudi koji su podlegli ovoj pomutnji, transdženderizam mora u potpunosti biti iskorijenjen iz javnog života – čitava besmislena ideologija, na svim razinama.“
No, Knowles time navodno ne zagovara istrebljenje trans ljudi, već samo ideologije. Pritom u suštini parafrazira Janice Raymond, autoricu The Transsexual Empire: The Making of the She-Male (1979). Raymond je, ne bismo trebali zaboraviti, također i supotpisnica pisma podrške zagrebačkom Centru za ženske studije, koji se početkom 2021. godine našao na meti kritika nakon što su na društvenim mrežama podijeljene transfobne izjave njegove novoizabrane izvršne direktorice, a drži da bi „problem transseksualizma bilo najbolje riješiti tako da ga se moralnim dekretom izbriše s lica Zemlje“ i potom koristi istu obranu:
„Pod time podrazumijevam eliminiranje medicinskih i društvenih sustava koji pružaju podršku transseksualizmu, kao i razloga zbog kojih bi neka osoba u rodno-definiranom društvu našla nužnim promijeniti svoje tijelo.“
„Desnica već odavna razumije da je kontrola nad tijelima ključna za njezin kapacitet da implementira državu u kojoj želi da svi živimo, stoga su oni_e koji ostvaruju tjelesnu autonomiju ključni za njezine planove. Organizacije koje su pokretači ove mašinerije anti-trans mržnje, kao što su Heritage Foundation, Alliance Defending Freedom, Focus on the Family i Family Research Council, već su dobro poznata imena. Okupile su se ne bi li pokrenule novu anti-trans inicijativu pod nazivom Promise to America’s Children (Obećanje američkoj djeci), a financira ih mreža milijardera, među kojima su i Betsy DeVos te njezina obitelj […] ali i jedna od najvećih američkih zaklada, National Christian Foundation, koja svake godine financira kampanje s gotovo milijardu i pol dolara, što ju čini najvećim financijerom mržnje prema LGBTQ osobama u Americi.“
Zanimljivo je napomenuti kako ovakve organizacije ne prežu od zamagljivanja vlastite stručnosti varljivim nazivljem, pa tako Alliance Defending Freedom već godinama surađuje s American College of Pediatricians, frakcijom koja se od American Academy of Pediatrics odvojila 2002. godine, povodom neslaganja oko pitanja prava istospolnih parova na posvajanje/udomljavanje djece. American Academy of Pediatrics, najveće američko strukovnog udruženja pedijatara, i ostale vodeće medicinske organizacije, uključujući Američko medicinsko udruženje, Američko udruženje opstetričara i ginekologa i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, podržavaju pristup zdravstvenoj skrbi koja je potrebna transrodnim adolescentima i protivi se svim zakonima i propisima koji diskriminiraju transrodne i rodno varijantne osobe. American College of Pediatricians je, pak, „ekstremistička anti-LGBTQ skupina“.
U Hrvatskoj se pojavilo Znanstveno vijeće Hrvatske, što svakako nije isto što i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, „najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj“. Riječ je o inicijativi koju predvodi osoba o kojoj je Faktografprečesto primoran pisati, a koja, kada ne organizira „znanstvene skupove“, ostavlja anti-trans letke po školama. No, hoće li zabrinuti roditelji obratiti pažnju na takve minucije?
* * *
Budući da „netko mora misliti na djecu“, direktna meta plejade američkih anti-trans zakona u prvome su redu trans maloljetnici_e, no dobna granica vrlo se lako pomiče sve do 26. godine, pod dubioznom izlikom nerazvijenog prefrontalnog korteksa, zaduženog za donošenje odluka – te je zapravo cilj zabraniti rodno afirmirajuću skrb za sve trans osobe, neovisno o njihovoj dobi.
Nije naodmet imati na umu činjenicu da su raznovrsni oblici rodno afirmirajuće skrbi i dalje dostupni cis osobama – od blokatora puberteta (u slučaju prijevremenog puberteta, koji se blokatorima pauzira do tinejdžerske dobi, kada je u njega psihosocijalno primjerenije ući), preko hormonske terapije, sve do augmentacijske mamoplastike. Istovremeno, interspolna djeca nemaju luksuz ni dopuštenja ni zabrane, već im je takva „skrb“ nametnuta u obliku potpuno medicinski neopravdanih operativnih zahvata (genitalnog sakaćenja, manje eufemistički rečeno) u dobi u kojoj sama ne mogu dati pristanak.
Ukratko, rodno afirmirajuća skrb dopuštena je ako ste cis, zabranjena ako ste trans, a na nju ćete biti prisiljeni ako ste inter, jer poenta je u tome da milom ili silom budete normalizirani prema jednom od dvaju (s)polova.
No, vratimo se na roditelje. Bitna su i njihova prava, kažu konzervativci, kao što je pravo na to da znaju ako im se dijete nekome u školi autalo kao trans, neovisno o tome koliko je potencijalno neki od roditelja nesklon rodnoj raznolikosti, dok se istovremeno kriminaliziraju roditelji koji svoju trans djecu podržavaju u njihovoj socijalnoj ili, nedobog, medicinskoj i/ili pravnoj tranziciji, pod izlikom da je dotično zlostavljanje djece. Ovaj fokus na roditeljska prava nije slučajan, već se radi o strategiji iza koje stoji ranije spomenuta američka konzervativna kršćanska pravna organizacija Alliance Defending Freedom. Predsjednica ADF-a, Kristen Waggoner, potvrdila je to i u razgovoru s Davidom D. Kirkpatrickom, novinarom koji za The New Yorker piše:
„Waggoner mi je rekla da je jedan od ciljeva ADF-a uvjeriti Vrhovni sud da uspostavi ‘roditeljska prava’ kao ustavno načelo: ‘Neće sad Sud reći da je rodna ideologija loša stvar, ali bome mislim da bi mogao obznaniti: ‘Roditeljska su prava – temeljna prava.’’“
Alliance Defending Freedom jedna je od sedamdesetak konzervativnih organizacija civilnog društva čiji su resursi objedinjeni u inicijativi Projekt 2025. Projekt je 2022. godine pokrenuo Kevin Roberts, predsjednik Heritage Foundationa, američkog desničarskog think tanka, a uključuje organizacije kao što su The Claremont Institute, Moms for Liberty, American Compass itd. Dotične su izradile program za prvih 180 dana vladavine u slučaju da na predsjedničkim izborima 2024. godine pobijedi republikanski kandidat (idealno Trump), s ciljem restrukturiranja izvršnog ogranka vlade, preoznačavanja federalnog regulatornog okvira, umicanja LGBTIQ+ osoba iz javnog života i de facto uspostavljanja autokracije.
* * *
S obzirom na to da je legislativna transfobija očito trendy u mnogim autoritarnim neoliberalnim državama, te da nedvojbeno evocira historijske eradikacionističke impulse, nije za čuditi da trans zajednica (zajedno sa svojim saveznicama i saveznicima) bruji o trans genocidu. Možemo li – svjesni opasnosti relativizacije pojma genocida – diskriminatorne, opresivne, pa i drakonske obrasce, prakse i politike koje se odnose na živote i iskustva trans osoba prepoznati u nekima od teorijski konsolidiranijih okvira razmatranja genocida? Koji su potencijali, a koja ograničenja ovog prenapregnutog koncepta? Hajde da u sitnija crevca pogledamo u idućem tekstu.
Bilješke:
[1] Kritičari rodne ideologije istovremeno se redovito obrušavaju i na kritičku rasnu teoriju, koju vide u samoj zastupljenosti nebijelih autora_ica i naslova s nebijelim likovima u knjižnicama.
[2] Korištenjem ovoga primjera ne pokušavamo ekskulpirati Hirschfeldov rasizam, imperijalizam, flertovanje s eugenikom te fokus na biologiziranje kviriteta, o čemu možete doznati više u Racism and the Making of Gay Rights: A Sexologist, His Student, and the Empire of Queer Love Laurie Marhoefer, ili, ako vam je ćeif, možete o tome poslušati epizodupodcasta Bad Gays.
[3] Što je žena?, Walshev „dokumentarac“, pronašao je put i do našeg javnog imaginarija, te je na hrvatski prevedena njegova knjiga istoga naslova, kao i slikovnica Johnny the Walrus (Mama, ja sam morž!), u kojoj, malo je reći, pravi sprdnju od trans iskustva.
Novinarski projekt Utjecaj anti-trans narativa u medijima i političkim raspravama na prava i življenu stvarnost trans osoba realizira se u okviru potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije.
9. rujna 2023.Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma
Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
20. studenoga 2023.Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig
Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
19. studenoga 2021.U potrazi za korijenima popkulturne transfobije
Kako Lindsay Ellis pokazuje u svom video-eseju Tracing the Roots of Pop Culture Transphobia, transfobni tropi i narativi u popularnoj kulturi nisu nešto usputno i slučajno, već sukonstituiraju slike transrodnosti kao poremećaja te potpiruju moralnu paniku. Na tom tragu je unaprijed odlučeno da se trans osobe ne uzimaju kao realna ljudska bića, već kao anomalična identitetsko-seksualna izražavanja, najčešće kroz cross-dressing. I dok su benigni primjeri cross-dressinga u kulturi brojni, ovi drugi, maliciozni, u službi su spektakularne konstrukcije trans osoba kao tobože cisrodnih, ali seksualno devijantnih odnosno predatorskih, zločinačkih i nasilnih antagonista čija patologija naizgled ima korijen u tome što su pobrkali društveno raspodijeljene cis uloge.
31. prosinca 2016.Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško
Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
31. prosinca 2018.Transfobija i ljevica
Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
9. prosinca 2022.Struje li struje kvira na ljevici
Prepleti socijalističkih pokreta i marksističkih teorija s kvirom i feminizmom, historijski su bili složeni i odvijali su se u revolucionarnim usponima, ali i iznevjeravanjima. Iako se kvir teorija na Zapadu pretežno usidrila u akademsko polje, radikalni kvir (kvir marksizam, kvir anarhizam, dekolonijalni kvir...) nije nastao u akademiji već u aktivističkim borbama i pokretima tijekom druge polovine 20. stoljeća. Valjalo bi dublje istražiti historiju, politiku i teoriju marksizma te kvira i na (post)jugoslavenskim prostorima i otuda reflektirati što je kvir marksizam na (post)jugoslavenskoj ljevici danas, te kako bi se njegove klice mogle razgranavati u zajedničkoj antikapitalističkoj borbi i mišljenju.
30. lipnja 2021.Interseks osobe i njihovi problemi
Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
16. kolovoza 2020.J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“
Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
31. prosinca 2020.Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu
Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
29. listopada 2022.Ljudi svakodnevno proizvode teoriju
"Jedan od načina na koje pokreti mogu raditi prema integraciji s pojačanim naglaskom na međugeneracijskoj dimenziji, jest da respektiraju povijest borbe i uvide proizašle iz nje, čineći si pritom uslugu što neće morati otkrivati toplu vodu svaki put kada nastupi ogroman rast političke svijesti i borbenosti. Imamo mnogo toga za naučiti jedni od drugih u konkretnoj praksi borbe i solidarnosti."
27. listopada 2022.Opasne obmane „dokumentarca“ Što je žena?
"Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život."
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
16. prosinca 2022.Feminizam, da, ali koji? Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
14. travnja 2018.Kapital je društveni odnos
Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
27. rujna 2017.Promjena okvira #15O reproduktivnim pravima
U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
19. prosinca 2021.Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege
Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
10. listopada 2022.Prava seksualnih radnica_ka su prava osoba s invaliditetom
Zbog uvjeta rada u kapitalizmu, seksualni rad je osobama s invaliditetom jedna od pristupačnijih opcija, jer omogućuje fleksibilnost radnog vremena usprkos prekarnosti i mogućem dovođenju u po život rizične situacije koje proizlaze iz kriminalizacije seksualnog rada odnosno potpornih aktivnosti koje ga okružuju. „Prioritizirajući moralne rasprave o pravu muškaraca na pristup uslugama nad brigom o sigurnosti zajednice koja pruža te usluge, abolicionisti_kinje seksualnog rada propuštaju djelovati u interesu mnogih osoba, bez ili s invaliditetom, koje odlučuju raditi u industriji“.
29. lipnja 2023.Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race
U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
29. studenoga 2022.Dekolonijalna feministička teorija nasilja
Dok su civilizatorski feminizmi usredotočeni na ispravljanje neravnopravnosti u pozicijama muškaraca i žena, dodatno naturalizirajući ove konstrukte, dekolonijalni feminizam propituje društvenu proizvodnju i povijest ovih kategorija, nastalih na temelju kriminalizacije rasijaliziranih i kvir tijela, analizirajući orodnjenu opresiju kao strukturnu. Nasilje se ne misli kao muško, već kao orodnjeno, te kao integralni dio cjelokupne strukture nasilja, potčinjavanja, discipliniranja i eksploatacije. Tako i pristup nasilju nije karceralni, već gradi antikapitalističke analize i prakse zaštite, otvarajući time prostor za drugačije koncepte pravde, samoobranu zajednica, kontinuiranu edukaciju, ali i imaginaciju.
17. rujna 2023.Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije
Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
31. prosinca 2018.Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba
Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
16. prosinca 2021.Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio)
Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: kako proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada), tako i reproduktivnog (kroz marginalizirana kućanstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
31. siječnja 2021.Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja
Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
31. prosinca 2020.Feminizam i transfobija
Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
31. prosinca 2019.„Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma
"Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."
11. studenoga 2022.Diskurzivne prerogative reakcionarne epistemologije
Emocija koja dominantno konstruira reakcionarni tip diskursa je strah, ali postoje i reakcionarni obrasci racionalnosti. Naslanjajući se na fukoovske i historijsko-materijalističke analize uvjeta proizvodnje znanja, u različitim reakcionarnim epistemologijama mogu se uočiti postojani elementi: individualizacija društvenih fenomena; brojni self-help svjetonazori; zabrane i postupci isključivanja neistomišljenika_ca; usidrenost u biološkim i drugim esencijalizmima; oštro suprotstavljanje razuma i ludila; tendenciozna pitanja koja uokviruju besmislene rasprave; kvazi-znanstvena fascinacija činjenicama i „zdravim razumom“; površna upotreba brojki, informacija, grafova i referenci van analitičkih konteksta. Tako je i debata omiljena forma raspravljanja reakcionarnih demagoga, a konstrukcija neprijatelja (u liku postmodernih, rodnih, društveno-znanstvenih i sličnih figura) „politički“ ključ ovih diskursa.
19. travnja 2016.Dom je negdje drugdje
Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
25. srpnja 2021.Nema prava na život bez pristojne nadnice
"Valja obratiti pozornost na temeljne radne standarde Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO), sastavljene od osam konvencija, među kojima nije i ona o minimalnoj nadnici niti išta vezano uz minimalne nadnice. To je naprosto zapanjujuće. Konvencije jamče slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, zabranjuju dječji rad, diskriminaciju, prisilni rad, itd. Međutim, izostaje konvencija o nadnicama, i to nije slučajno, jer je nadnica mjesto na kojem se kapital i rad frontalno sukobljavaju. Ova konvencija očito nije ušla u temeljne radne standarde tripartitnog sustava ILO-a iz političkih razloga."
31. prosinca 2016.Solidarnost u prostorima nevidljivosti
Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
31. kolovoza 2021.Šta je sve od crno-feminističkog značaja?
Ako se Crni feminizam ne misli iz perspektive zasebnih opresija, isključivo kao feminizam za Crne žene, već iz emancipatorne perspektive univerzalnosti u kojoj se različite osi dominacije i eksploatacije promišljaju kao čvrsto uvezane u sistem kapitalizma, onda Crni feminizam postaje označitelj za ujedinjene antikapitalističke borbe. Na taj način i okupacija Palestine i diskriminacija trans osoba i ukidanje policije te drugih kapitalističkih institucija, kao i kolektivna briga itsl., čine polje crno-feminističke borbe, o čemu na panelu o paralelama između Crnog feminizma i pokreta Black Lives Matter govore Charlene Carruthers, Reina Gossett i Barbara Smith.
