Seminar

Antikapitalistički seminar

Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Četvrti Antikapitalistički seminar u organizaciji portala Slobodni Filozofski i Subversive festivala ove će se godine održati od 3. do 9. lipnja 2024. godine u sklopu Škole suvremene humanistike. Seminar je osmišljen kao oblik političke edukacije koji će kreirati uvjete i prostor za kritičko promišljanje pojmova, ideja i teorija usmjerenih prema društvenoj promjeni. Nastojat ćemo kritički razraditi dominantne paradigme i relacije u kojima se oblikuju te potaknuti na razumijevanja njihova nastanka i današnje upotrebe. Ta ćemo promišljanja smjestiti u šire političko-ekonomske i historijske okvire reflektirajući na aktualne rasprave o klasnoj politici, tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, političkoj ekonomiji umjetnosti, marksističkoj ekologiji, dekolonijalnom feminizmu i kritici nacionalizma, anarhizmu i kviru te kritici specizma i ejblizma.

 

Analizirat ćemo načine funkcioniranja kapitalističkog sistema proizvodnje i reprodukcije, kao i profitom pogonjenu globalnu ekspanziju kapitalizma koja za sobom ostavlja ratne zone, izvlaštene, obespravljene narode i opustošene komade planeta i klimatske promjene kako bismo razjasnili historijski specifične opresivne režime i odnose koje uspostavlja i organizira.

 

Osnovno polazište antikapitalističkih znanja neodvojivost je teorije i prakse. Seminar stoga teži oslobađanju teorijskih znanja iz akademskog okruženja te njihovoj analizi i revaluaciji s obzirom na iskustva i potrebe političkoga organiziranja, i obrnuto, razlaganju trenutnih modela djelovanja ponovnom refleksijom na to što činimo i kako činimo. Znanje koje ide iz prakse i oblikuje praksu razvija se u marksizmu, ali i u drugim kritičkim pristupima znanju. Premda bi se moglo tvrditi da je svako znanje u određenom smislu političko znanje, tip teorijsko-praktičkog znanja koje teži slobodi ne prikriva svoju političnost (pod krinkom tobožnje vrijednosne neutralnosti i bezinteresnosti), već proizvodi znanje koje jest i mora biti politika. Takvo znanje nas vodi prema organiziranju koje ljudske zajednice gradi prema potrebama ljudi i ne-ljudskih živih bića, njihovih staništa i prirode.

 

Ovakav tip edukacije, također, svjesno ističe kolektivnu proizvodnju znanja (odbacujući ideologeme o individualnom i „genijalnom“ autorstvu i ekspertizi) koje teži biti dostupno svima. Na tom je tragu osmišljen i Antikapitalistički seminar: kao mjesto zajedničkog promišljanja, imaginiranja i stvaranja koji su integralni dio borbe za bolji svijet. Kroz predavanja, čitanja, radionice, primjere iz popularne kulture i diskusije tragat ćemo za uvjetima transformacije postojećeg i mogućnostima otpora.

 

Pridružite nam se i ove godine!

 

Teme seminara:

 

klase i klasna politika
ekologija i marksizam
umjetna inteligencija i kapitalizam
liberalizam, politika, ekonomija
psiha u neoliberalizmu
kritika ejblističkih i specističkih režima
dekolonijalni feminizam
nacionalizam i Gaza
kvir-anarhizam
transfobija i mediji
politička ekonomija umjetničke proizvodnje


 

Seminar će se održavati u poslijepodnevnim i večernjim satima u SKD „Prosvjeta“ (Preradovićeva 21, u dvorištu) kroz susrete u trajanju od sat i pol vremena po terminu. Program će se realizirati kroz osam predavanja s raspravama i dvije radionice. Preporučuje se polaznicima_ama da poprate i preostali program ovogodišnjeg festivala.

 

Za prijavu je dovoljno da nam pošaljete svoje ime i prezime te zamjenice koje koristite na slobodnifilozofski[at]gmail.com do 26. svibnja 2024. Ako želite, možete nam ukratko napisati i svoju motivaciju ili navesti dosadašnje iskustvo.

 

Predavanja i radionice će, osim za polaznike_ce seminarske grupe, biti otvorene i za sve koji_e nisu u mogućnosti popratiti cjelokupni program seminara, uz prethodnu najavu.

 

Predavanja i radionice drže: Nina Čolović, Stipe Ćurković, Andrea Vuljević, Mislav Žitko, Primož Krašovec, Lina Gonan, Rade Pantić, Ivan Šestan, Milena Ostojić i Milan Urošević.

 

Seminar koordiniraju: Karolina Hrga, Nina Čolović i Andrea Vuljević

 

Seminarska brošura s opisima predavanja i literaturom dostupna je ovdje.

RASPORED:

 

ponedjeljak 3.6.


 

17.30h Uvod u seminar

 

18.00h Stipe Ćurković: Klase i klasna politika

 

20.00h Milena Ostojić: Dekolonijalni feminizam

 

utorak 4.6.


 

17.30h Primož Krašovec: Umjetna inteligencija i kapitalizam

 

20.00h Nina Čolović: Kritika nacionalizma (primjer Izraela / Palestine)

 

srijeda 5.6.


 

17.30h Mislav Žitko: Foucault i kontroverza oko liberalizma

 

20.00h Stipe Ćurković: Ekologija i marksizam

 

četvrtak 6.6.


 

17.30h Lina Gonan: Kvir – anarhizam: Zašto borba za kvir oslobođenje mora biti antipolitička

 

20.00h Milan Urošević: Proizvodnja subjektivnosti i njene psihičke posledice u neoliberalizmu

 

subota 8.6.


 

17.30h Rade Pantić: Estetski fetišizam i monopolska renta

 

20.00h Ivan Šestan: Transfobija i mediji

 

nedjelja 9.6.


 

17.30h Andrea Vuljević: Ejblistički i specistički režimi u kapitalizmu

 

20.00h Zaključna rasprava

 

(snimke predavanja s proteklih Antikapitalističkih seminara potražite na plejlisti)

 

plakat: [Mikela Cvitanović]

9. svibnja 2024.
Tagovi:
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka