Postoji li obrnuti rasizam?

"Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj."

Kralj Musa (1312-1337), vladar Malijskog carstva, detalj sa šeste stranice Katalanskog atlasa Abrahama Cresquesa iz 1375. godine (izvor: commons.wikimedia.com)
Mnogi ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi kažu mi sljedeće:
 
„Hej Aamere!“
 
„Hej…“
 
„Aamere, ti se popneš na pozornicu i zbijaš šale na račun bijelih ljudi, kažeš ‘bijeli ljudi su ovakvi’, ‘bijeli ljudi su onakvi’… Što bi bilo da ja krenem pričati takve stvari? Što bi bilo da se ja popnem na pozornicu i kažem ‘crni ljudi su ovakvi, muslimani su onakvi…’ Ti bi me vjerojatno prozvao rasistom, zar ne?“
 
„Istina, da, bih. Stvarno to nikada ne bi smio učiniti. To ti je loše za zdravlje.“
 
„E pa, Aamere, ti činiš upravo to. Popneš se na pozornicu, pričaš svoje viceve o bijelim ljudima… Zar ne misliš da je to neka vrsta rasizma? Zar ne misliš da je to … obrnuti rasizam?“
 
„Ne. Ne mislim da je to obrnuti rasizam.“
 
Ne zato što smatram da obrnuti rasizam ne postoji. Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj.
 
Dakle, pokrenuo bih svoj vremenski stroj i otputovao u prošlost, u doba prije negoli je Europa kolonizirala svijet. Potom bih uvjerio vođe iz Afrike, Azije, Bliskog Istoka, te Centralne i Južne Amerike da izvrše invaziju na Europu te je koloniziraju. Naprosto je okupiraju, pokradu Europljanima zemlju i resurse, te uspostave neki oblik transazijske trgovine robljem u sklopu kojega bismo izvozili bijele ljude kao radnu snagu na ogromnim plantažama riže u Kini. Jednostavno bismo razrušili Europu tijekom nekoliko stoljeća, kako bi svi potomci Europljana željeli emigrirati i živjeti na mjestima iz kojih dolaze Crni i Smeđi ljudi. Naravno, istovremeno bih se pobrinuo da uspostavimo sustave koji privilegiraju Crne i Smeđe ljude u svim zamislivim društvenim, političkim i ekonomskim kontekstima. Ne bi bilo nikakve nade da će bijeli ljudi ikada postići pravo samoodređenje. Svakih nekoliko desetljeća samo bismo izmislili neki lažni rat kao izliku da ih zaspemo bombama i vratimo natrag u kameno doba, uz napomenu da je to za njihovo vlastito dobro, jer je njihova kultura inferiornija. Također, samo za zabavu, podvrgnuli bismo bijele ljude standardima ljepote ne-bijelih ljudi, kako bi u konačnici mrzili boju vlastite kože, očiju, kose…
 
Kada bih se nakon stotina i stotina i stotina godina svega toga ja popeo na pozornicu i u komičarskom nastupu rekao „Hej, u čemu je stvar s bijelim ljudima? Zašto ne znaju plesati?“ – to bi bio obrnuti rasizam.
 



Aamer Rahman je australski stand-up komičar bangladeškog porijekla. Zajedno s Nazeemom Hussainom čini komičarski dvojac Fear of a Brown Planet.





[MB]






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve