Postoji li obrnuti rasizam?

"Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj."

Kralj Musa (1312-1337), vladar Malijskog carstva, detalj sa šeste stranice Katalanskog atlasa Abrahama Cresquesa iz 1375. godine (izvor: commons.wikimedia.com)
Mnogi ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi kažu mi sljedeće:
 
„Hej Aamere!“
 
„Hej…“
 
„Aamere, ti se popneš na pozornicu i zbijaš šale na račun bijelih ljudi, kažeš ‘bijeli ljudi su ovakvi’, ‘bijeli ljudi su onakvi’… Što bi bilo da ja krenem pričati takve stvari? Što bi bilo da se ja popnem na pozornicu i kažem ‘crni ljudi su ovakvi, muslimani su onakvi…’ Ti bi me vjerojatno prozvao rasistom, zar ne?“
 
„Istina, da, bih. Stvarno to nikada ne bi smio učiniti. To ti je loše za zdravlje.“
 
„E pa, Aamere, ti činiš upravo to. Popneš se na pozornicu, pričaš svoje viceve o bijelim ljudima… Zar ne misliš da je to neka vrsta rasizma? Zar ne misliš da je to … obrnuti rasizam?“
 
„Ne. Ne mislim da je to obrnuti rasizam.“
 
Ne zato što smatram da obrnuti rasizam ne postoji. Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj.
 
Dakle, pokrenuo bih svoj vremenski stroj i otputovao u prošlost, u doba prije negoli je Europa kolonizirala svijet. Potom bih uvjerio vođe iz Afrike, Azije, Bliskog Istoka, te Centralne i Južne Amerike da izvrše invaziju na Europu te je koloniziraju. Naprosto je okupiraju, pokradu Europljanima zemlju i resurse, te uspostave neki oblik transazijske trgovine robljem u sklopu kojega bismo izvozili bijele ljude kao radnu snagu na ogromnim plantažama riže u Kini. Jednostavno bismo razrušili Europu tijekom nekoliko stoljeća, kako bi svi potomci Europljana željeli emigrirati i živjeti na mjestima iz kojih dolaze Crni i Smeđi ljudi. Naravno, istovremeno bih se pobrinuo da uspostavimo sustave koji privilegiraju Crne i Smeđe ljude u svim zamislivim društvenim, političkim i ekonomskim kontekstima. Ne bi bilo nikakve nade da će bijeli ljudi ikada postići pravo samoodređenje. Svakih nekoliko desetljeća samo bismo izmislili neki lažni rat kao izliku da ih zaspemo bombama i vratimo natrag u kameno doba, uz napomenu da je to za njihovo vlastito dobro, jer je njihova kultura inferiornija. Također, samo za zabavu, podvrgnuli bismo bijele ljude standardima ljepote ne-bijelih ljudi, kako bi u konačnici mrzili boju vlastite kože, očiju, kose…
 
Kada bih se nakon stotina i stotina i stotina godina svega toga ja popeo na pozornicu i u komičarskom nastupu rekao „Hej, u čemu je stvar s bijelim ljudima? Zašto ne znaju plesati?“ – to bi bio obrnuti rasizam.
 



Aamer Rahman je australski stand-up komičar bangladeškog porijekla. Zajedno s Nazeemom Hussainom čini komičarski dvojac Fear of a Brown Planet.





[MB]






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve