Postoji li obrnuti rasizam?

"Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj."

Kralj Musa (1312-1337), vladar Malijskog carstva, detalj sa šeste stranice Katalanskog atlasa Abrahama Cresquesa iz 1375. godine (izvor: commons.wikimedia.com)
Mnogi ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi kažu mi sljedeće:
 
„Hej Aamere!“
 
„Hej…“
 
„Aamere, ti se popneš na pozornicu i zbijaš šale na račun bijelih ljudi, kažeš ‘bijeli ljudi su ovakvi’, ‘bijeli ljudi su onakvi’… Što bi bilo da ja krenem pričati takve stvari? Što bi bilo da se ja popnem na pozornicu i kažem ‘crni ljudi su ovakvi, muslimani su onakvi…’ Ti bi me vjerojatno prozvao rasistom, zar ne?“
 
„Istina, da, bih. Stvarno to nikada ne bi smio učiniti. To ti je loše za zdravlje.“
 
„E pa, Aamere, ti činiš upravo to. Popneš se na pozornicu, pričaš svoje viceve o bijelim ljudima… Zar ne misliš da je to neka vrsta rasizma? Zar ne misliš da je to … obrnuti rasizam?“
 
„Ne. Ne mislim da je to obrnuti rasizam.“
 
Ne zato što smatram da obrnuti rasizam ne postoji. Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj.
 
Dakle, pokrenuo bih svoj vremenski stroj i otputovao u prošlost, u doba prije negoli je Europa kolonizirala svijet. Potom bih uvjerio vođe iz Afrike, Azije, Bliskog Istoka, te Centralne i Južne Amerike da izvrše invaziju na Europu te je koloniziraju. Naprosto je okupiraju, pokradu Europljanima zemlju i resurse, te uspostave neki oblik transazijske trgovine robljem u sklopu kojega bismo izvozili bijele ljude kao radnu snagu na ogromnim plantažama riže u Kini. Jednostavno bismo razrušili Europu tijekom nekoliko stoljeća, kako bi svi potomci Europljana željeli emigrirati i živjeti na mjestima iz kojih dolaze Crni i Smeđi ljudi. Naravno, istovremeno bih se pobrinuo da uspostavimo sustave koji privilegiraju Crne i Smeđe ljude u svim zamislivim društvenim, političkim i ekonomskim kontekstima. Ne bi bilo nikakve nade da će bijeli ljudi ikada postići pravo samoodređenje. Svakih nekoliko desetljeća samo bismo izmislili neki lažni rat kao izliku da ih zaspemo bombama i vratimo natrag u kameno doba, uz napomenu da je to za njihovo vlastito dobro, jer je njihova kultura inferiornija. Također, samo za zabavu, podvrgnuli bismo bijele ljude standardima ljepote ne-bijelih ljudi, kako bi u konačnici mrzili boju vlastite kože, očiju, kose…
 
Kada bih se nakon stotina i stotina i stotina godina svega toga ja popeo na pozornicu i u komičarskom nastupu rekao „Hej, u čemu je stvar s bijelim ljudima? Zašto ne znaju plesati?“ – to bi bio obrnuti rasizam.
 



Aamer Rahman je australski stand-up komičar bangladeškog porijekla. Zajedno s Nazeemom Hussainom čini komičarski dvojac Fear of a Brown Planet.





[MB]






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve