Snimka prvog dana seminara „Capital, the State and European Integration“

Pogledajte snimku prvog dana seminara "Capital, the State and European Integration" koji je održan 17-18.10.2014. u sklopu ovogodišnjeg programa CRS-a posvećenog teoriji kapitalističke države. Jens Wissel održao je izlaganje o Europskoj uniji kao državnom projektu, a njegov suradnik na istraživačkom projektu o europskim migracijskim politikama John Kannankulam govorio je o konkurentskim hegemonijskim projektima u trenutnoj europskoj krizi. U trećoj sesiji održana je zajednička rasprava s ostalim sudionicima seminara.

Featured Video Play Icon

Jens Wissel: The EU as a New State Project

Against the backdrop of a global trend towards neoliberal constitutionalism, the EC/EU became, from the mid-1980s, an important supporter of a Europeanised fraction of the capitalist class showing first signs of transnationalisation. This development was a result of the emergence of the competition state. It is also manifest in the formation of a European power bloc, for which European and transnational institutions are of increasing importance.
In contrast to mainstream state theory, materialist state theory does not perceive the state as a unified actor. Here, the state represents a material condensation of social relations of forces, which includes international constellations of forces. The individual apparatuses are linked, in a specific form, with the social relations of forces; as a result, the state has to be viewed as a complex ensemble of competing power and decision-making centres within and between state apparatuses. Accordingly, this ensemble consists of a “multiplicity of diversified micro-policies” (Poulantzas). The EU can be seen as a new state project, on whose terrain a new scalar structure and hierarchies between state apparatuses emerge. This concerns both the European and national state apparatuses. The relationships between and the positions of the various apparatus are fairly flexible; they result from a constant process of negotiating. Notwithstanding the dynamic of this new state project there is still no consensus on the hierarchy of scales in the EU. As a result, the EU and the national and European apparatuses are not only pervaded by social contradictions, but also, and to a stronger degree, by the competition between the different scales and different state projects. The emergence of a European border regime and the production, at a European level, of processes of inclusion and exclusion transform the EU into a territorial entity.
In this context a new control regime of global mobility evolves producing specific zones of stratified rights.
  • Jens Wissel is a Fellow at the Institute for Social Research at the Johann Wolfgang Goethe University in Frankfurt, currently employed as a Research Associate at the University of Kassel.

John Kannankulam: Competing Hegemony Projects in the Current European Crisis: a Historical Materialist Policy Analysis on Political Struggles

In his paper John Kannankulam follows the question which specific relationship of forces – to follow the famous notion of the Marxist Greek-French state theorist Nicos Poulantzas – are to be identified within the recent authoritarian neoliberal European crisis programs like e.g. the Economic Governance and the Fiscal Treaty. Following an approach that has been developed out of an recently finished research project about the struggles around a common European migration policy (, which following Ulrich Brand has been labeled as Historical Materialist Policy Analysis (HMPA), Kannankulam presents the concept of “Hegemony Projects” – which are analytically aggregated common strategies of different actors around a political conflict – as a mode to operationalize relationships of forces in the struggle around hegemony.
  • John Kannankulam is an Assistant Professor for the Political Economy of European Integration at Marburg University, Germany.

First general discussion


“Capital, the State and European Integration”

Until not too long ago, even amongst parts of the left, the historic decline of the relevance of the state was taken as a ‘given’. Under the umbrella of ‘globalization theory’ far-reaching proclamations on deep tectonic shifts were the height of fashion. At closer inspection, however, the impatiently sweeping character of many such generalizations more often than not revealed itself to be the consequence of a lack of both conceptual rigor and empirical scrupulousness, embarrassingly echoing much of the imaginary of neoliberalism’s triumphalism and its intellectual proponents.
The onset of the financial and economic crisis of 2007/2008 and its consequences made many of these theoretical constructs seem obsolete over night. Large, coordinated state interventions and rescue packages were the order of the day, pointing to complexities in the relations between states and capital which simplistic end-of-state narratives seemed decisively badly equipped to tackle, let alone explain in any meaningful fashion. In some quarters this then lead to talk of a ‘return of Keynes’ or, more generally, proclamations of a ‘return of the state’ itself. But this pendulum swing in the opposite direction proved to be no less superficial and premature than what had preceded it. Rather than leading to a restoration of post-war Keynesianism, the dominant drive of crisis policies reaffirmed a preference for neoliberal solutions, now of an increasingly authoritarian character, devoid of old democratic niceties and former procedural inhibitions. Here too, a complex and often untransparent assemblage of markets, transnational institutions, nation states and their mutual interactions confirmed the deficiencies of much left thinking to adequately account for these processes and the shifting institutional architecture underpinning them.
Yet without a proper understanding of the contemporary configuration of relations between capital, the state and transnational institutions, it will be impossible to judge the plausibility or implausibility of various competing proposals on the left and their respective strategic projections. Nowhere more so than within the European Union, where deepening integration now assumes the seemingly paradoxical form of deepening socio-economic fragmentation along national lines and a palpable regional polarization into core and periphery. Centripetal and centrifugal forces seem to overlap and intertwine in a complex process with as of yet unclear long-term consequences for the future of the European project itself. The increasingly authoritarian character of ‘crisis-resolution’ policies pose long-term dangers for the subaltern classes and endanger formal-democratic standards long considered an irreversible historical achievement. In parallel, a new surge of right-wing populism all over Europe seeks to take advantage of the ensuing socio-economic degradation and political disillusionment…
In trying to address these complex issues, the seminar will revisit fundamental questions on the nature of the capitalist state, the degree of transfer of its prerogatives to EU and transnational institutions, the ensuing ‘division of labour’ between national and transnational levels, the class character of these processes, their implications for democratic standards, as well as their possible contradictions and future perspectives. The political stakes are clear: only by properly understanding the structural conditions of the current conjuncture, its institutional complexities, inherent limits and contradictions, can viable left strategies be formulated. (Izvor)

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.


pogledaj sve


pogledaj sve


pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve