Kapitalizam, klase i klasna politika

S obzirom na to da ne postoji koherentno određenje klase u Marxovom opusu, različite su i marksističke interpretacije koncepta klase i klasnih borbi. Ono što Neue Marx-Lektüre ističe kao strukturni koncept klase, razvija se kroz kritiku političke ekonomije u djelima iz Marxova „zrelog perioda“, odnosno u analizi kapitalističkog načina proizvodnje koju prije svega provodi u Kapitalu. Eksplanatorni dometi i granice ovog koncepta klase ostaju na razini apstrakcije kojom se pokazuje idealni presjek kapitalističkog načina proizvodnje, koji obuhvaća logiku rada, eksploatacije i klasnih odnosa u smislu strukturno nužnih značajki sistema. Međutim, historizacija, politizacija i subjektivizacija klasnih odnosa pokazuju da u stvarnosti nema apstraktnog proletarijata (niti apstraktnog kapitala), već su ovi odnosi uvijek orodnjeni, rasijalizirani itsl., kao i da se neposredni interesi nositelja_ica radne snage ‒ oblikovani strukturnim prinudama – ne preklapaju nužno s utopijskim horizontom interesa. Shodno tome, ni strukturna klasna analiza, niti historijsko-sociološka klasna analiza nemaju primat, već su jedna bez druge slijepe i prazne. Pogledajte snimku predavanja Stipe Ćurkovića, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon




18.10.2021., SPD „Privrednik“, Zagreb

14. Subversive festival „Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti“

Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavač: Stipe Ćurković

Moderira: Martin Beroš

 

Kapitalizam, klase i klasna politika

 

Što je to uopće – kapital? I kakve veze klase i eksploatacija imaju s tim? Zašto se unutar marksizma neke klase naziva ‘fundamentalnima’, i koje političke zaključke iz toga možemo izvući? Ima li sam Marx uopće koherentnu klasnu teoriju, ili su u pravu kritičari koji to osporavaju? Što bi bila klasna borba i je li doista na neki način politički ‘privilegirana’ ili ‘važnija’ u odnosu na druge osnove politizacije, kao što su neki historijski marksizmi tvrdili? I na koncu, kakav je odnos klasne politike prema rodnoj i drugim oblicima identitetske politizacije? Polazeći primarno od nekih uvida interpretacije Marxa iz tradicije tzv. Novog čitanja Marxa, posebno rada Michaela Heinricha, pokušat ću odgovoriti na ova i slična pitanja. Marx je u Kapitalu analizirao „kapitalistički način proizvodnje u idealnom presjeku“. Time je odredio i sadržaj i eksplanatorni domet klasne analize u Kapitalu, koju možemo nazvati strukturnom klasnom analizom. U drugim, historiografskim i novinarskim tekstovima poput Klasnih borbi u Francuskoj 1848-1850 i Osamnaestom Brumairu Louisa Bonapartea, analizirao je konstelacije snaga na razini konkretne društvene formacije, a to znači na razini koja je po definiciji bitno šira od načina proizvodnje „u idealnom presjeku“. Klasna analiza na toj razini apstrakcije nije strukturna nego historijsko-sociološka. Ta dva tipa klasne analize imaju različite objekte i kontekste analize i pokušavaju objasniti različite stvari. Neprepoznavanje ili zanemarivanje te presudne razlike između tipova klasne analize kod Marxa uzrokovalo je promašene kritike, ali i dalekosežne krive zaključke o eksplanatornim dometima strukturne klasne analize i naravi klasne politike kod samih marksista.

 

Pripremni materijal za predavanje:

 

Michael Heinrich, Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije (Zagreb: CRS, 2015), poglavlje 10.3 (186-193); poglavlja 4.3-4.5 (92-100). Dostupno na: https://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Heinrich_WEB.pdf

 

Dodatna literatura:

 

Michael Heinrich, Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije (Zagreb: CRS, 2015). Dostupno na: https://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Heinrich_WEB.pdf

 

Temat „Klasna teorija“, u: 3k: kapital, klasa, kritika, br. 3, 2016., 7-156. Dostupno na: http://www.rosalux.rs/bhs/3k_kapital_klasa_kritika_treci_broj

 

„Klase i klasna borba u Marxovoj kritici političke ekonomije: Polemika Karl Reitter vs. Michael Heinrich“, u: 3k: kapital, klasa, kritika, br. 2, 2015., 125-143. Dostupno na: http://www.rosalux.rs/bhs/3k-kapital-klasa-kritika_2

 

Erik Olin Wright, „Understanding Class: Towards an Integrated Analytical Approach“, u: New Left Review: 60 (studeni-prosinac 2009): 101–16.

 

Vivek Chibber, „Spašavanje klase od kulturnog obrata“, u: 3k: kapital, klasa, kritika, br. 5, 2018., 179-214.; dostupno na: https://www.rosalux.rs/bhs/3k-kapital-klasa-kritika_5_2018

 

Stipe Ćurković je član Centra za radničke studije u Zagrebu i urednik njegova godišnjeg teorijskog časopisa 3k: kapital, klasa, kritika.

 
 

(izvor)

 



Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve