Joachim Becker

Klase, država i politika

Lokacija: MAZ, Pavla Hatza 16, Zagreb

Datum održavanja: 28.5.2015.

Organizacija: Mreža antifašistkinja Zagreba, Centar za radničke studije

Pogledajte snimku predavanja Joachima Beckera (28. svibnja 2015., MAZ), prvog u sklopu ovogodišnjeg ciklusa predavanja Centra za radničke studije posvećenih klasi i klasnoj teoriji. Becker daje pregled strukture dominantnih i podređenih klasa u regiji te ukazuje na potencijalne pukotine u hegemoniji koje otvaraju mogućnosti za djelovanje lijevih snaga u kontekstu (polu)perifernih europskih zemalja, naznačujući istovremeno problem slabih ekonomskih struktura koje u tim zemljama ograničavaju manevarski prostor za ljevicu na vlasti.

Featured Video Play Icon
Lokacija: Mreža antifašistkinja Zagreba, Pavla Hatza 16, Zagreb, 28.5.2015., 19h

 

Pozicije društvenih klasa ograničavaju polje mogućih političkih strategija, ali ih ne determiniraju. Radnici mogu štrajkati, ali ako su nezaposleni ne mogu pribjeći metodi štrajka. Njihove političke akcije moraju uzeti drugi smjer. Naprimjer, argentinski su radnici svojevremeno svoj protest izrazili blokiranjem prometnica. Nazvani su “piqueterosi” s jasnom referencom na štrajkački “picket line”, iako nisu blokirali tvornice već prometnice. U perifernim i poluperifernim zemljama klasne strukture su heterogenije nego u zemljama centra, što čini uspostavu klasnih saveza nezgodnijom i predstavlja jedan od ključnih izazova za lijeve pokrete u tim državama.

 

No, heterogenost klasnih struktura i ograničeni materijalni resursi države uobičajeno limitiraju i dosege konsenzualnih strategija vladajućih snaga. Izgradnja klijentelističkih odnosa i izravna represija uglavnom igraju izraženiju ulogu u (polu)perifernim nego u zemljama centra. Nedostatak ili u najmanju ruku ograničeni karakter hegemonije može otvoriti politički prostor za lijeve snage, no istovremeno slabe ekonomske strukture ograničavaju manevarski prostor za lijevu vlast. Ogromne prepreke s kojima se Siriza suočava nastojeći implementirati alternativne ekonomske politike nisu vezane isključivo uz snažne pritiske Europske unije i vlada zemalja centra, prije svega Njemačke, već su nastale i uslijed slabih proizvodnih struktura grčke ekonomije.

 

Joachim Becker predaje razvojnu ekonomiju i teoriju države na sveučilištu u Beču. Težišta njegovog recentnog rada su polarizacija Europske unije na centar i periferiju i istočnoeuropske ekonomije. (Izvor)

 

Predavanje je održano na engleskom jeziku.
25. srpnja 2015.
Tagovi:
, , , ,

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Arhiva članaka