Politička ljevica u perifernim zemljama Europe i lekcije Syrize
Politički teoretičar Stathis Kouvelakis i historičar te politolog Éric Toussaint iz CADTM-a govore o okršaju iz 2015. godine između lijeve grčke vlade na čelu sa Syrizom i Trojke, u koji je grčka strana ušla bez mobiliziranja naroda na otpor, u potpunosti se oslonivši na vlastitu precijenjenu pregovaračku poziciju i tajnu diplomaciju, što odgovara zaokretu 2012. godine, kada je Syriza sve snage usmjerila u parlamentarnu strategiju, zanemarivši rad na terenu. Rezultat su masovne privatizacije i društveno te ekonomski opustošena Grčka u kojoj većina relevantnih institucija funkcionira kao protektorat Trojke. Drugim riječima, forma države koju Kouvelakis naziva periferni autoritarni neoliberalizam. Pogledajte snimku okruglog stola s 11. Subversive festivala, a snimke s proteklih izdanja potražite na plejlisti.
15.5.2018., Dvorana Müller, Kino Europa, Zagreb
11. Subversive festival „Borba za slobodu i poetska pravda“
Sudjeluju: Stathis Kouvelakis (Popular Unity), Éric Toussaint (CADTM)
Moderira: Dimitrije Birač, Radnički portal
Okrugli stol: Politička ljevica u perifernim zemljama Europe i lekcije Syrize
Osnovni fokus ove rasprave jest djelovanju političke ljevice u perifernim zemljama EU. Kako organizirati političku ljevicu i na koji način njeno djelovanje upogoniti u strategije dolaska na vlast? Kakvu ulogu u razvoju političke ljevice i njezina političkog rada ima marksizam i revolucionarni program? Što uopće danas definiramo pod ovim pojmovima u kontekstu djelovanja ljevice u aktualnom historijskom momentu? Recentni primjer dolaska na vlast lijeve partije u perifernoj zemlji EU dogodio se u Grčkoj sa Syrizom. Danas nas zanimaju uzroci političke izdaje Syrize, u kontekstu njezina dolaska na vlast, odnosno način njezine artikulacije zahtjeva masovnog pokreta. Ključno pitanje za domaću i regionalnu ljevicu, mogu li se, i u kojoj mjeri iskoristiti iskustva Syrize, a posebno iskustva uoči njezine političke pobjede? I na koncu, koji su bili razlozi Syrizina odbacivanja povijesne prilike za intenziviranje klasnog sukoba i političke borbe u revolucionarnom smjeru.
(izvor)