Nađa Bobičić | Seminar

Povijest feminističkih i ljevičarskih prijepora i savezništava – jugoslovenski pogled

Lokacija: SPD „Privrednik“, Zagreb

Datum održavanja: 19. listopada 2021.

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival / Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Trasiranjem nekoliko ključnih povijesnih točaka sporova između liberalnog i ljevičarskog ženskog pokreta, ali i trenja unutar ljevice, odnosno između feminizma i ljevice, pojavljuje se figura radnice koja je rastrzana između figure radnika i figure buržujke (ipak češće bliža muškarcima s kojima dijeli isto klasno mjesto nego ženama iz viših klasa). Orodnjena opresija nije se uvijek sretno analitički povezivala s klasnom eksploatacijom, pa stoga niti feministička borba s radničkom. Ipak, pored klasično-marksističkih refleksija i socijalističkih politika, važan susret dogodio se i u socijalističkom jugoslavenskom okviru. Ističući perspektivu teorijske nerazdruživosti i jedinstva u borbi, Nađa Bobičić predlaže da se umjesto istrošene metafore „nesretnog braka između feminizma i marksizma“ vratimo onim povijesnim čvorištima u kojima klasna i rodna borba djeluju u savezništvu i kritički se propituju, ne gubeći iz vida zajednički antikapitalistički horizont. Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu prvog Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon

19.10.2021., SPD „Privrednik“, Zagreb

14. Subversive festival „Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti“

Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavačica: Nađa Bobičić

Moderira: Karolina Hrga

 

Povijest feminističkih i ljevičarskih prijepora i savezništava – jugoslovenski pogled

 

Borbe za žensku i opštedruštvenu emancipaciju imaju vijek i po dugu i burnu zajedničku istoriju. Na prvi pogled savezništvo ovih pokreta je neminovno i logično. U praksi, međutim, ono je bilo sve samo ne jednostavno ili jednoznačno. Ali, ono što ostaje kao istorijska činjenica jeste da kada god su se ove borbe ipak uspjele ujediniti, ishodi su bili jako dobri. Da stvar bude komplikovanija, i ovi su pokreti višestruki. Pa je tako i sama istorija feminizma obilježena različitim prijeporima, od kojih je za naš kontekst odnos liberalnih i ljevičarskih tendencija od posebnog značaja.

 

U ovom predavanju prije svega ću dati uvod u neke ključne tačke spoja i sporova feminizma i ljevice, s jedne, i liberalnog i ljevičarskog ženskog pokreta s druge strane, polazeći od tzv. klasičnog marksističkog perioda, druge polovine XIX. i početka XX. vijeka. Nakon toga će se središnji dio predavanja fokusirati na jugoslovensko iskustvo, i to tokom tri prelomna perioda:

 

• međuratni i ratni period, te osnivanje AFŽ-a

• dolazak zapadnog tipa feminizma krajem sedamdesetih godina i smjena generacija

• savremene feminističke tendencije

 

Cilj je, stoga, mapirati duge istorijske niti koje se protežu sve do današnjeg trenutka, a kako bi se osvijetlila često brisana mjesta te aktivno kritički učilo iz ujedno feminističke i ljevičarske tradicije borbe. Konačno, kako bi se otvorilo ključno pitanje – što sa tom istorijom činiti danas, kako je relativizovati, a kako upotrijebiti u ovom neoliberalnom, neofašističkom, razorenom društvu?

 

Pripremni materijal za predavanje:

 

Andreja Gregorina, „Pet funti godišnje“, Slobodni Filozofski , 27. prosinca 2017. Dostupno na
https://slobodnifilozofski.com/2017/12/pet-funti-godisnje.html

 

Lilijana Burcar, „Iskrivljavanje i degradacija emancipacijskih smjernica politike samoupravnog socijalizma: potencijalni problemi ‘nove’ postsocijalističke marksističke ljevice“, u: Restauracija kapitalizma: repatrijarhalizacija društva (Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije, 2020). Dio poglavlja dostupan u: Subverzivac (2021), 7-8, na https://subversivefestival.com/wp-content/uploads/2021/10/subverzivac_21.pdf

 

Nađa Bobičić (Podgorica, 1988) je književna kritičarka i socijalistička feministkinja. Osnovne i master studije opšte književnosti sa teorijom književnosti završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a master i doktorske studije roda na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, s disertacijom o jugoslovenskom socijalističkom feminizmu. Bavi se istorijom razvoja i savremenim pristupima koji nastaju na presjeku feminizma i marksizma, kao i kvir teorije. Saradnica je Centra za ženske studije u Beogradu.

 

 

(izvor)

 

26. ožujka 2023.
Tagovi:
, , , ,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka