Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
Lokacija: Kino Europa, Zagreb
Datum održavanja: 16.5.2017.
Organizacija: 10. Subversive festival „Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda“
Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
Referirajući na svoju knjigu Gendered States of Punishment and Welfare: Feminist Political Economy, Primitive Accumulation and the Law (2016.), Adrienne Roberts ukazala je na historijsku konzistentnost te ulogu niza disciplinirajućih legislativnih procesa i penalizirajućih mehanizama socijalne države u održavanju kapitalističkog načina proizvodnje, čime se produbljuje ne samo klasna i rasna, nego i rodna stratifikacija.
U argumentiranju teze o kapitalizmu koji neprestano proizvodi prekarnu klasu koju potom kriminalizira, Roberts se koristi historijsko-materijalističkom eksplanatornom metodom, koju nadograđuje teorijskim doprinosima lijevog feminizma. Lijeve feministkinje upozorile su na suženost fokusa koji opresiju različitih društvenih grupa analizira isključivo u kontekstu materijalnih uvjeta proizvodnje, istaknuvši kako je neophodno strategiju klasne borbe promišljati i u kontekstu društvene reprodukcije.
Roberts historijat kapitalizma proučava kao niz nasilnih metoda koje su, s jedne strane, komodificirale zemlju stvarajući armiju jeftine radne snage, a s druge strane konsolidirale penalizirajući legislativni aparat, odnosno mehanizme socijalne države kako bi se u promijenjenim društvenim i ekonomskim prilikama stvorili uvjeti za nesmetano perpetuiranje kapitalističkog načina proizvodnje i reprodukcije. Centralno mjesto u njezinim istraživanjima zauzimaju anglo-američke zemlje,
Proces razdvajanja proizvođača od sredstava za proizvodnju i njihova pretvaranja u „slobodne“ građane i građanke koji su prisiljeni zarađivati na tržištu rada, istovremeno je pratio i proces rodne te vrijednosne separacije proizvodnog prostora na „privatnu“ (reproduktivnu) i „javnu“ (proizvodnu) sferu
no slične su tendencije dio i europskog historijata.
Kao marksistička feministkinja, naglasak stavlja na rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva te podsjeća kako se proces penalizacije, koji je započeo u 16. stoljeću i bio presudan za stvaranje i zaštitu privatnog vlasništva te komodifikaciju rada, ne može promatrati odvojeno od paralelnog procesa stvaranja uvjeta za društvenu reprodukciju novog ekonomskog poretka. Proces razdvajanja proizvođača od sredstava za proizvodnju i njihova pretvaranja u „slobodne“ građane i građanke koji su prisiljeni zarađivati na tržištu rada, istovremeno je pratio i proces rodne te vrijednosne separacije proizvodnog prostora na „privatnu“ (reproduktivnu) i „javnu“ (proizvodnu) sferu. Discipliniranje žena tako nadilazi podjelu na uobičajene uloge u proizvodnom procesu te s razvojem industrijskog kapitalizma i jačanjem tendencija koje nameću buržujske norme ženstvenosti sve više naglašava i ženinu „prirodnu“ ulogu majke i domaćice.
Kako bi oprimjerila način na koji je razvijeni kapitalizam naturalizirao rodno distingvirane pozicije u procesu proizvodnje i društvene reprodukcije, Roberts koristi zakone o siromaštvu i beskućništvu koji su se nakon 19. stoljeća primjenjivali u Engleskoj i Sjevernoj Americi. Ti su zakoni „oslobođene“ građane/ke dijelili na one koji/e su „zasluženo“ i „nezasluženo“ siromašni/e: žene koje su imale vanbračnu djecu etiketirane su kao one koje su same krive za vlastito siromaštvo jer nisu ispunile historijski zadane rodne norme, dok su udovice s djecom „zaslužile“ potporu države.
U razvijenoj fazi kapitalizma žene gotovo nestaju iz statistika o počinjenim zločinima, a taj trend predavačica povezuje s uznapredovalim procesom naturalizacije rodnih uloga: nakon pozicioniranja žena u obezvrijeđenu „privatnu“ sferu u okviru koje bez naknade obavljaju reproduktivni rad, u sferu nuklearne obitelji transferiran je i mehanizam njihova discipliniranja (npr. zakonska praksa koverture, koja je ženama u braku onemogućavala da budu potpisnice pravnih dokumenata bilo koje vrste, onemogućavala je i da zakonski odgovaraju za svoje postupke).
Osvrnuvši se na suvremene neoliberalne ekonomske politike, Roberts je rastući broj zatvorenika/ica stavila u korelaciju sa sve snažnijom potrebom kapitalističkog sustava da zbog klasne nejednakosti pojačano nadzire i kriminalizira siromaštvo. Tendencije discipliniranja „neprihvatljivog ponašanja“, koje su postojale u zakonu donesenom u Velikoj Britaniji početkom 90-tih, eskalirale su u novom zakonu (Public Space Protection Orders, 2014.):
Roberts je izrazila sumnju u analitički doseg koncepta patrijarhata, posebice kada se koristi kao ahistorijski označitelj za različite oblike muške supremacije. Kod analize pojedinih manifestacija muške dominacije nad ženama, smatra mnogo učinkovitijim korištenje koncepta društvene reprodukcije kao analitičkog aparata
lokalnim vlastima dane su ovlasti uvođenja pojačanih restrikcija „remetilačkog“ ponašanja u javnom prostoru pa je tako pod oštriji nadzor represivnog aparata potpalo prosjačenje, spavanje na javnom mjestu, pljuvanje, konzumacija alkohola, psovanje, slušanje glazbe i okupljanje većeg broja ljudi mlađih od 16 godina.
No Roberts smatra da ovakva praksa nije samo rezultat rastućih klasnih i rasnih, nego i rodnih nejednakosti unutar neoliberalizma. Iako je broj utamničenih žena uvijek bio manji od broja muškaraca, od izbijanja krize njihov broj ubrzano raste. Žene, kao dvostruko opresirana skupina, pod većim su udarom neoliberalnih socijalnih i ekonomskih politika te su zbog ograničenog pristupa zaposlenju i derogacije socijalne države sve više prisiljene sudjelovati u nezakonitim aktivnostima ne bi li prehranile obitelj (na primjer, raste broj žena koje se u zatvorima nalaze zbog sudjelovanja u trgovini drogom). Istovremeno, zatvorski sustav razvija sve veći broj programa socijalizacije žena u skladu s rodnim ulogama, podržavajući time kapitalistički način proizvodnje.
Tijekom rasprave, osvrnula se i na eksplanatorni potencijal pojma patrijarhata, kao jednog od najčešće korištenih pojmova u feminističkim raspravama. Kao marksistička teoretičarka koja u analizi koristi historijsko-materijalističku metodu, Roberts je izrazila sumnju u analitički doseg ovoga koncepta, posebice kada se koristi kao ahistorijski označitelj za različite oblike muške supremacije. Kod analize pojedinih manifestacija muške dominacije nad ženama, smatra mnogo učinkovitijim korištenje koncepta društvene reprodukcije kao dijela analitičkog aparata. Iako se kapitalizam u historijskom smislu pojavio u trenutku kada je rodna nejednakost već postojala, istovremeno je proizveo i specifične oblike rodne hijerarhije u skladu s točno određenim proizvodnim i reproduktivnim potrebama. Kada promišljamo povezanost kapitalizma i patrijarhata, ali i različite faze razvoja kapitalizma i rodnih hijerarhija, neophodno je to imati u vidu, kako bismo pokazale/i do koje mjere društveni i ekonomski progres u kapitalizmu nije emancipatoran za žene.
Andreja Gregorina
Adrienne Roberts: Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
16.5.2017. od 21 do 23h, Kino Europa, Zagreb
10. Subversive Festival „Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda“
Moderira: Karolina Hrga
Nastavljajući se na argumente iznesene u ranijoj knjizi, “Rodno uvjetovane države kazne i blagostanja” (Gendered States of Punishment and Welfare), u ovom izlaganju želim staviti u fokus jednu dimenziju države u neoliberalizmu o kojoj se malo istraživalo: ulogu koju država ima u primoravanju žena da se pridržavaju povijesno specifičnih rodnih normi u pogledu plaćenog i neplaćenog rada. Fokusirajući se primarno na anglo-američke zemlje, u ovom izlaganju želim skrenuti pažnju s promišljanja o neoliberalizmu kao ekonomskom projektu državne deregulacije, prema razmišljanju o svim načinima na koje se države pojačano oslanjaju na svoje sustave kaznenog pravosuđa, te sustave blagostanja s puno više penalizacijskih momenata, kako bi upravljale rodno uvjetovanim i rasiziranim formama siromaštva do kojih dolazi na valu pokušaja da se liberalizira tržišta i komodificira društvene servise.
Adrienne Roberts je profesorica na Odsjeku za međunarodne studije Sveučilišta u Manchesteru. Bavi se feminističkom i međunarodnom političkom ekonomijom, financijalizacijom društvene reprodukcije i pitanjima duga. Doktorirala je 2010. godine na Sveučilištu York na temu “Upravljanje društvenom marginalnošću: prema feminističkoj političkoj ekonomiji siromaštva, zločina i kazne”. Jedno od njezinih polja istraživanja je i kritika političko-ekonomskog projekta “transnacionalni poslovni feminizam” koji koristi pitanje rodne ravnopravnosti kao korporativnu strategiju rasta i legitimiranje kapitalističkih odnosa dominacije i eksploatacije.
Dijelovi predavanja prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja četrnaeste epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 2.6.2017. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.
31. prosinca 2016.Feminizam nije moralna policija
U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
8. ožujka 2017.Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije
U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
31. listopada 2016.Izgradnja širokih koalicija
Globalno već tri desetljeća suočen s trendom depolitizacije kroz festivalizaciju i karnevalizaciju, a u Hrvatskoj opterećen liberalnim nasljeđem institucionalnog usmjerenja svoje borbe još od 1990-ih, LGBTIQ+ pokret permanentno se nalazi pred izazovom politizacije svojeg djelovanja. U Hrvatskoj, već godinama najjasnije političke poruke šalju se sa zagrebačke Povorke ponosa, koja je postala tradicionalno okupljalište LGBTIQ+ osoba i njihovih drugarica i drugova s ljevice. O dosadašnjoj razvojnoj putanji LGBTIQ+ pokreta te njegovim trenutnim tendencijama i suradnjama razgovarali smo s Jelenom Miloš iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
11. rujna 2015.Marksizam i podčinjavanje žena
Pogledajte snimku predavanja Lise Vogel, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem je naznačila glavne teze koje iznosi u svojoj knjizi, kontekst u kojem je knjiga izvorno nastala i njezinu dosadašnju recepciju, Vogel u raspravi s moderatoricom Ankicom Čakardić i publikom govori o konceptima intersekcionalnosti i patrijarhata, teorijskoj rigoroznosti i empirijskim istraživanjima te budućnosti marksističkog feminizma.
7. svibnja 2017.Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini
S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
1. kolovoza 2016.Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama
U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
15. ožujka 2016.O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju
Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
26. siječnja 2017.Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx)
Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
11. ožujka 2017.Klasno cvijeće
U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
