Budućnost demokracije u Europi i transformativna snaga zajedničkih dobara

Pogledajte snimku predavanja Uga Matteija, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem daje kratak povijesni i teorijski presjek zasada modernizma i procesa pretvaranja zajedničkih dobara u privatni kapital, Mattei ocrtava materijalna i ekološka ograničenja strategije predavanja prostora koje su aktivisti zauzeli, kao i zajedničkih dobara općenito, u javne ruke odnosno pod upravu političkim predstavnicima koji su podložni i uvjetovani izbornim ciklusima, da bi u raspravi s dvoje diskusanata, članova Europskog parlamenta Ska Keller (Zeleni) i Florenta Marcellesija (EQUO), poentirao predlažući kao međurješenje subverzivnu uporabu instituta privatnog vlasništva.

Featured Video Play Icon


[01:19:00]
 
“The public and the private are both equal from the point of view of being extractive and on working on selling as much as possible of the water as a commodity. Creating an institution of the commons means to create a structure that actually makes incentives to those that operate within its boards to reduce the amount of water we sell, not to sell as much as possible. And this really is something that you kind of cannot do if you have a mayor of the city that needs your millions that you made from the water to pay for his next campaign by actually giving some good pavementation to the streets or giving some kindergarten to the kids of a certain quarter where he wants to be elected. So you need to emancipate the institutions of the commons from the control of either the profit motive or the concentrated power motive. The only way to do that, to institutionalize that now that I can imagine is by a subversive use of private law. So if you can create an institutional setting that is generative rather than extractive, that factors in the long-term and the ecological and social use rather than the short-term and the profit motive, and then you make it a property structure. And you can actually be strong enough to have that happen (which I was not in Naples, but you know, someone might be able to do so somewhere else). Then, what can happen is that the next time your government is not the steward of the commons anymore, is not even campaigning for the commons anymore, it’s actually on the right wing and it’s neoliberal in a proud way, and decides that water should actually be on the market, because you need to make profits on water, and it’s gonna be more efficient to run it as a corporation for profit and all this crap that we hear all the time – the next time that happens, they will actually have to take it away – the property of the new entity – and they will be stuck with the institutions of the European Court of Human Rights that will say: “That’s private property, you cannot take it away unless there is a public interest and unless you pay a compensation and unless there is a law that allows you to do that.” Because, if it’s not private property, and it remains within the domain of the possibilities of the government to act, there is not even the need to show that there is any public necessity in order to privatize it and to go the other way around. So, what I’m trying to do is to make some of the institutions that are out there, that we inherited from modernity, to work in a counterhegemonic way. We talked about hegemony, I think we should also talk about counterhegemony if we want to get the full picture.”
Lokacija: Kino Europa, Zagreb, 21h, 16.5.2015.
 
Moderira: Vedran Horvat
 
Diskusanti: Ska Keller (Zeleni), Florent Marcellesi (EQUO)
 
Širom Europe posljednjih desetljeća raste pritisak na javna i zajednička dobra, kroz različite vrste aranžmana – privatizacije, eksproprijacije, koncesije, javno-privatna partnerstva – kojima se sužava javni prostor, smanjuje pristup resursima ili pogoršava kvaliteta javnih usluga. U najvećem broju tih slučajeva javni je interes indirektno ugrožen, javne ovlasti uzurpirane, a građani isključeni. Budući da takve odluke donose stranke koje logikom reprezentativne demokracije imaju legitimitet pregovarati o razvojnim i ekonomskim rješenjima, u velikom broju slučajeva izostaje kritički stav prema takvim tendencijama. Zbog nezadovoljstva takvim rješenjima koja ujedno imaju sve štetniji utjecaj na život građana, prava i njihov standard zbog rasta javnog duga, otplata kamata javnim novcem i plaćanja kompenzacija, sve više raste otpor prema takvim načinima upravljanja javnim resursima. Uzurpacija javnog i štete za javni interes postaju sve više konstanta ponašanja establišmenta koja izaziva valove protesta i stvaranje novih društvenih pokreta od kojih se mnogi okupljaju oko ideje očuvanja zajedničkog. Zajednička dobra i nove vizije pravednijih i participativnijih odnosa postaju pokretačka snaga i rezervoar novih društvenih projekata koji ne samo da žele očuvati pristup javnom već i stvaraju novu institucionalnu arhitekturu s tim ciljem. Utoliko ideja zajedničkih dobara postaje konstitutivna snaga društvenih pokreta prema kojoj gravitiraju zahtjevi za demokratizacijom političkog i ekonomskog života u Europi.
 
Ugo Mattei talijanski je odvjetnik i aktivist koji je sudjelovao u zauzimanju Teatro Vallea u Rimu, a djelovao je i kao pravni savjetnik za izradu statuta Fondazione Teatro Valle Bene Comune. U svojoj najnovijoj knjizi Beni Comuni. Un Manifesto daje teorijsku osnovu za aktualni val otpora u Italiji protiv neoliberalizma. Jedan od najboljih primjera njegove borbe za zajednička dobra uspješna je kampanja protiv privatizacije vode u Italiji, čiji je bio jedan od glavnih protagonista. Kampanja je kulminirala državnim referendumom na kojemu je više d 27 milijuna Talijana podržalo planove za priznavanje vode kao zajedničkog dobra. Školovao se na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Turinu, Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Berkley, LSE-ovu Faculté Internationale de Droit Comparé u Strasburgu, a bio je i Fullbrightov stipendist. Kao izvanredni profesor i stručnjak predavao je na nekim od najznačajnijih sveučilišta, od Yalea i Cambridgea do Montpelliera i Macaua. Godine 1994. Mattei postaje prvi dobitnik Fromm Chaira iz međunarodnog prava na Pravnom fakultetu kalifornijskog sveučilišta Hastings. U svom radu kombinira izniman broj akademskih publikacija sa snažnom aktivističkom i političkom porukom o transformativnoj moći zajedničkih dobara (commonsa).
 
Franziska Maria „Ska“ Keller (rođena 22. studenog 1981.) njemačka je političarka i članica Europskog parlamenta iz stranke Savez ’90/Zeleni. Keller se specijalizirala za pitanja migracije i odnosa EU s Turskom. Studirala je studije islama, turske i židovske studije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu. Od 2001. godine članica je mladeži Zelene stranke. Od 2005. do 2007. godine bila je glasnogovornica Federacije mladih zelenih Europe. Godine 2002. pridružila se njemačkoj stranci Zelenih. Radila je na državnom referendumu protiv novih rudnika ugljena u Brandenburgu. U siječnju 2014. pobijedila je na preliminarnim izborima unutar stranke Zelenih, kao i na sveeuropskim otvorenim preliminarnim izborima, zajedno s Joséom Bovéom, čime je postala jedna od vodećih kandidatkinja za europsku stranku Zelenih.
 
Florent Marcellesi (1979., Angers) francuski je političar i aktivist za okoliš sa sjedištem u Španjolskoj.
 
(Izvor)

Vezani članci

  • 10. siječnja 2021. Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta "Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."
  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek Filmski redatelj i performer Dario Juričan imao je krajem prošle godine premijeru novog dugometražnog dokumentarnog filma Kumek, o gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Međutim, redatelj nije uspio kapitalizirati ozbiljni četverogodišnji istraživački novinarski rad i prevesti ga u ambiciozniju političku analizu, zadržavajući repetitivni narativ na razini esencijalističkog moralnog prokazivanja, površnih generalizacija uz izlete u urbani rasizam i prijezira prema narodu koji je i sam navodno sklon korupciji te biranju vlastodržaca po svojoj mjeri i kada idu protiv njegovih interesa.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, s fokusom na osobe s invaliditetom.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve