Uvod u teoriju i praksu zajedničkih dobara: primjer Jugoistočne Europe
Lokacija: Hotel Biševo, Komiža, Vis
Datum održavanja: 26.8.2018.
Organizacija: Institut za političku ekologiju
Zelena akademija: Moving Beyond Fragments // Modul – Zajednička dobra i municipalizam
U sklopu modula ovogodišnje Zelene akademije posvećenog zajedničkim dobrima i municipalizmu, Tomislav Tomašević je, referirajući na publikaciju Commons in South East Europe:
Case of Croatia, Bosnia & Herzegovina and Macedonia, izložio povijest koncepta i praksi zajedničkih dobara (commons), predstavio osnovne argumentacijske linije klasične teorije zajedničkih dobara te intervenciju kritičke teorije zajedničkih dobara, kao i recepciju te povijesne i suvremene manifestacije ove ideje u regiji. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja, a snimke s ove i proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.
Referirajući na knjigu Commons in South East Europe: Case of Croatia, Bosnia & Herzegovina and Macedonia (IPE, 2018), Tomislav Tomašević svoje je izlaganje o historijatu teorija i praksi zajedničkih dobara strukturirao u četiri dijela – uvod u klasičnu teoriju zajedničkih dobara, uvod u kritiku klasične teorije zajedničkih dobara, te analizu regionalnog kontekst i primjera borbi i upravljanja zajedničkim dobrima u Jugoistočnoj Europi.
Na početku izlaganja naglasio je kako se broj istraživanja koja tematiziraju način upravljanja zajedničkim dobrima intenzivirao nakon izbijanja ekonomske krize 2008.-09. godine i neuspješnog svjetskog klimatskog samita u Copenhagenu (2009). Činjenica da je iste godine Elinor Ostrom postala dobitnica Nobelove nagrade za ekonomske znanosti za svoj rad o zajedničkim dobrima, dodatno je podcrtala rastuću potrebu za osmišljavanjem nove političke i ekonomske paradigme za upravljanje zajedničkim dobrima.
Tomašević je podsjetio kako interes (i s njom povezana praksa) za ovu temu postoji već stotinama tisuća godina, što je vidljivo iz niza antropoloških istraživanja. Suprotno tezi liberalnih (posebice libertarijanskih) autora_ica kako je država nastala temeljem zahtjeva tzv. slobodnih građana za zaštitom vlastitih života, slobode i vlasništva, činjenica je da različite prakse upravljanja zajedničkim dobrima sežu još u prethistoriju, u vrijeme prije nastanka države.
Koncept Res communis integralni je dio rimskog prava (isključenost nekih dobara iz režima privatnog vlasništva zbog neophodnosti njihove dostupnosti svima, s mogućnošću ograničenja pristupa samo zbog njihovog održivog korištenja), dok je u srednjovjekovnoj, feudalnoj Europi komunalno organiziranje dijela zemlje omogućilo otvoreni pristupom zajedničkim dobrima slobodnim farmerima i kmetovima. Marxova kritika građanske političke ekonomije obuhvaća i analizu uloge nasilnog višestoljetnog, od države potpomognutog procesa onemogućavanja pristupa zajedničkim dobrima većini stanovništva (land enclosure), koji je dosegnuo vrhunac u 18. stoljeću. Kao dio procesa prvobitne akumulacije kapitala koja je imala za cilj osiguranje nove radne snage neophodne za manufakturni, a potom i industrijski način proizvodnje, land enclosure predstavlja historijski nezaobilazan mehanizam u stvaranju preduvjeta za razvoj kapitalizma.
Tijekom 20. stoljeću, osim na različite režime upravljanja, rasprava o zajedničkim dobrima usmjerila se i na oblike vlasništva. Postoje različite teorije zajedničkih dobara, dok je izlagač stavio fokus na klasičnu teoriju zajedničkih dobara (čija je predstavnica, primjerice, Elinor Ostrom) i kritičnu teoriju zajedničkih dobara (čiji su predstavnici_ice, primjerice, David Harvey, Ugo Mattei i Silvia Federici).
Klasična je teorija zajedničkih dobara u velikoj mjeri povezana s (neo)klasičnom ekonomskom tipologijom koju su sredinom 20. stoljeća razvili Paul Samuelson i Ludwig von Mises, a u 1970-ima V. i E. Ostrom. Međutim, podjela dobara temeljem kriterija isključivosti (excludability) i konkurentnosti (rivarly) na privatna (private), zajednička (common), klupska (club) i javna (public) često je bila predmet različitih kritika. Isticana je važnost njihovog promišljanja ne kao statičnog resursa, nego kao društvene prakse jer tek ovisno o kontekstu ispunjavaju različite kriterije (primjerice, flaširana voda isključivo je i konkurentno dobro, dok su javni vodotoci zajedničko dobro).
Kao temeljni tekst klasične teorije zajedničkih dobara Tomašević je izdvojio “The Tragedy of the Commons” (Garrett Hardin, 1968) u kojem je autor na primjeru zajedničke upotrebe pašnjaka pokušao dokazati kako “racionalno” (sebično) ponašanje pojedinca, koji se rukovodi maksimizacijom vlastite koristi, dovodi do iracionalnog ishoda – iscrpljivanja zajedničkog resursa. Hardin je ustvrdio kako je jedini način da se razriješi ova “tragedija zajedničkih dobara” državna centralna regulacija ili njihova alokacija temeljem prava na privatno vlasništvo. Kritičari ove teze upozorili su na historijsko nepostojanje situacije u kojoj su zajednička dobra bila dostupna svima (njihovo je korištenje uvijek bilo ograničeno na određenu zajednicu), dok su nelogičnom proglasili pretpostavku da “racionalni” pojedinci, koji zajedno koriste resurs neophodan za preživljavanje, ne komuniciraju o načinu njegovog korištenja i u konačnosti uspostavljanju zajednički oblik upravljanja.
Kritiku je uputila i Elinor Ostrom (“Upravljanje zajedničkim dobrima”, 1990) ustvrdivši kako postoje dokazi da su različite zajednice tijekom povijesti održivo koristile zajedničke resurse bez državne regulacije ili alokacije prava na privatno vlasništvo. Istražila je različite prakse upravljanja, izdvojila zajedničke karakteristike onih među njima koje su stoljećima na uspješan način upravljale zajedničkim resursima i temeljem toga kreirala osam načela za njihovo upravljanje. Međutim, Ostrom, sukladno tradiciji neoklasične ekonomske misli kojoj pripada, zajedničko je dobro definirala kao resurs s urođenim karakteristikama kojim se mora upravljati na održiv način, a ne kao društvenu praksu s potencijalom za pozitivnu društvenu promjenu, zbog čega je bila izložena kritika zagovornika_ica progresivne uloge zajedničkih dobara u osmišljavanju transformativnih politika. Kao nasljedovateljica liberalne intelektualne i filozofske tradicije, Ostrom društvo definira kao grupu poduzetnih pojedinaca_inki, dok mikrozajednicu promatra kao entitet odvojene od makroekonomskih struktura i političke konstelacije. Inzistiranje na metodološkom individualizmu rezultiralo je, primijetili su kritičari_ke, i zanemarivanjem analize odnosa moći unutar same zajednice.
Kritična teorija zajedničkih dobara ne svodi se samo na analizu postojećeg stanja i iznalaženja održivih vlasničkih i upravljačkih režima, naglasio je Tomašević, nego je usmjerena na njihovu ulogu u formiranju šireg emancipatornog ekonomskog i političkog modela. Zajedničko dobro u okviru ove teorije ne predstavlja statičan resurs s određenim svojstvima, nego dinamičnu socijalnu praksu koja je rezultat različitih društvenih borbi i odnosa moći.
Relaciona teorija (Dellenbaugh i drugi) zajednička je dobra definirala temeljem tri konstitutivna elementa: resurs (objektivni aspekt zajedničkog dobra), zajednica (upravljački subjekt) i institucije (režim definiran od strane zajednice). Međutim, napomenuo je Tomašević, ovakva definicija nametnula je pitanje kriterija temeljem kojih će se vrednovati progresivnost neke socijalne prakse kao zajedničkog dobra. Prezentirajući model normativnih kriterija koji je razvila Silvia Helfrih, Tomašević je podsjetio na vrijednosti koje neka praksa mora sadržavati da bi bila emancipatorna: održivo korištenje (što uz ekološku održivost uključuje i socijalnu reprodukciju i međugeneracijsku solidarnost), otvoren i pravičan pristup (definiran temeljem historijskog konteksta) i demokratsku uključenost i kontrolu zajednice nad upravljanjem zajedničkim dobrom. Rodna perspektiva, koja uključuje aspekte poput političke participativnosti i reproduktivnog rada, nezaobilazan je kriterij svih spomenutih elemenata.
Na početku govora o konceptima zajedničkih dobara i borbama za njih u kontekstu Jugoistočne Europe, izlagač je referirao na metodološku bazu koja je korištena u istraživanju: teorija upravljanja promatrana je kao društvena praksa upravljanja zajedničkim dobrima putem institucija koje su kreirali korisnici (primarno bazirano na radu E. Ostrom), a aktivistička teorija kao političko djelovanje zajednice protiv privatizacije, komodifikacije, komercijalizacije i državnog ograničenja pristupa resursima zbog koristi nekolicine (u velikoj mjeri zasnovana na radu U. Matteija). Istraživanje se fokusiralo na modele upravljanja i borbe za zajednička dobra u Hrvatskoj, Bosni i Makedoniji.
Koncept zajedničkih dobara za Jugoistočnu Europu mišljen je kao redefinicija narativa upravljanja zajedničkim dobrima u kontekstu socijalističkog historijata i trenutno prevladavajućeg neoliberalnog tržišnog modela. Koncept ujedinjuje različite borbe i prakse, poput borbe za klimatsku pravdu, slobodnu upotrebu interneta, ekonomsku demokraciju, usluge socijalne države i open source tehnologiju, te je zamišljen kao okvir za radikalnu demokratizaciju društvene, političke i ekonomske sfere kroz različite oblike komunizacije.
Govoreći o historijskom kontekstu upravljanja zajedničkim dobrima u Jugoistočnoj Europi, Tomašević je ukazao na njihovu povezanost s različitim feudalnim režimima vladanja – Osmanskim Carstvom i Habsburškom Monarhijom. Od pojedinačnih praksi osvrnuo se na nekoliko različitih koncepata, poput “gmajne” (zajedničkih pašnjaka u Hrvatskoj i Sloveniji), “vakufa” (praksa darivanja zgrada i zemlje cjelokupnoj zajednici na području Osmanskog carstva) i “zadruge” (proširene obiteljske ekonomske zajednice koja je nastala u srednjem vijeku u Jugoistočnoj Europi).
Kao historijsku praksu kojoj treba posvetiti posebnu istraživačku pažnju, Tomašević je izdvojio različite samoupravne modele iz razdoblja socijalističke Jugoslavije: političke i ekonomske promjene povezane s oblicima vlasništva i upravljanja implementirane su od 1946. do 1974. godine tijekom četiri ustavne reforme (uvođenje društvenog vlasništva, različite samoupravne prakse u različitim sektorima i na različitim razinama, različiti politički režimi poput demokratskog centralizma i federalizma, itd.). Nakon 1990-ih većina je praksi odbačena i akademski delegitimirana, iako i danas utječu na režime upravljanja i vlasništva u zemljama bivše Jugoslavije, te su prepoznate kao teorijski relevantne na svjetskoj razini (izlagač je podsjetio na suradnju Branka Horvata i E. Ostrom).
Tomašević se na kraju osvrnuo na djelovanje pašnjačke zajednice Eko-Gajne iz Hrvatske: opstala je više od sto godina, koristi pašnjake visokog stupnja bioraznolikosti u blizini rijeke Save, model upravljanja definira 17 obiteljskih gospodarstva koje su osnovale zadrugu. Održivim načinom upravljanja štite postojeći ekosustav te povećavaju retencijski kapaciteti rijeke. Institucionalno neprepoznavanje ovakvog načina organiziranja primorao je zajednicu da se registrira kao zadruga te dugoročno potakne promjenu zakonske regulative.
Kao preliminarne zaključke istraživanja o upravljanju zajedničkim dobrima u Jugoistočnoj Europi Tomašević je iznio čestu “nevidljivost” upravljačkih praksi vezanih uz zajednička dobra, nepoticajan zakonski okvir, važnost postojanja strukturirane potpore manjeg dijela zajednice te njihovu uvjetovanost postojećim tržišnim i državnim režimima. Iz tog razloga razvili su se različiti modeli suradnje, poput društveno-javnih partnerstva koja, za razliku od javno-privatnog partnerstva, nisu realizirana zbog ostvarivanja profita, zaključio je izlagač.
Raspravu o transformativnim potencijalima zajedničkih dobara kao društvene prakse i područja političke borbe nužno je razvijati ne samo u širem socioekonomskog kontekstu, nego i u kontekstu specifične historijske klasne strukturiranosti, u slučaju Jugoistočne Europe kao područja europske periferije. Kao što materijalna diferenciranost osnivača_ica, članova_ica i korisnika_ica treba uticati na pozicioniranost ovakvih praksa na imaginarnoj ljestvici progresivnosti, tako će i ekonomske politike centra koje reflektiraju interese kapitala zahtijevati specifične odgovore na deindustrijaliziranoj periferiji. Nehijerarhijski ekonomski i politički zahtjevi teško su dohvatljivi unutar separatističkih ili reformističkih modela, koji nisu društveno poopćivi ili ne zadiru u temeljne odnose rada i kapitala. Primjerice, tzv. feminizacija politike, odnosno razmatranje pitanja političke podzastupljenosti žena ili njihove opterećenosti poslovima iz sfere socijalne reprodukcije kao posljedice opresivnih patrijarhalnih mehanizama odvaja ovaj tip eksploatacije od njene uloge u kapitalističkom načinu proizvodnje i akumulacije. Transformativni potencijal alternativnih modela upravljanja i vlasništva te borbe za zajednička dobra u tome smislu nije moguće mjeriti prema (ne)inherentnim karakteristikama, nego prema njegovoj uključenosti u šire, radikalno antikapitalističke borbe.
Andreja Gregorina
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.
“Democracy was born at local level, and that’s where we can win it back”
In June 2017 around 600 participants from 180 cities around the world came together in Barcelona for the International Municipalist Summit entitled “Fearless Cities”. The summit was organized by the political platform “Barcelona en Comu”, which won local elections in 2015 by proposing decentralized. locally rooted and emancipatory ways to repoliticize citizens, rethink Left-Green politics and take up the challenge of direct democracy. Since 2016 municipalist platforms Zagreb je naš! (Zagreb is Ours) and Ne da(vi)mo Beograd (Don’t Let the Belgrade D(r)own) emerged in Southeast Europe.
Municipalism stands for political and economic democratisation at the local level. Municipalist platforms aim to steer some of the energy of progressive social movements into political organisations that run for elections. At the same time, these platforms aim to serve as vehicles for further institutional democratisation through creating direct and participatory democracy models for residents in cities and towns. They aim to bridge contentious and institutional politics by not simply redirecting protest energy from the streets into formal political institutions, but by creating a double political front best described as “a foot in the institutions and a thousand in the streets”. Taking this on board, this module explores municipalism as a progressive political ideology, maps municipalist platforms in Europe and discusses challenges that they face in their political work.
In addition, this module relates municipalism to critical theory of the commons, as a body of academic and activist work that has been explored through several previous Green Academies. Elinor Ostrom’s theory of the commons has been developed by critical scholars who understand the commons as a relational social practice and include normative criteria to defining the commons. According to these conceptions, political struggles against privatisation and etatization of common resources are constitutive to the commons political paradigm. This module will explore such critical theories of the commons as well as bring out examples of progressive commons governance in cities.
In summary, this module aims to connect the municipalist political agenda and contemporary struggles for institutional democratisation with commons theory and experiments in governing urban resources for radical democratisation of society. It is comprised of lectures and workshops. Introductory lectures on municipalism and on the commons will be followed with a lecture on ways in which these political paradigms and initiatives relate to challenges of contemporary democracy such as right wing populism. There will also be lectures on gender and the commons, and a Global South perspective on progressive transformation of cities. Finally, we are planning a workshop on campaign design, focusing on the topics of water as a common good.
——————
Introduction to the Commons Theory and Practice: Case of South East Europe
Tomislav Tomašević works as program coordinator in IPE. He completed BA and MA in Political Science at the University of Zagreb and MPhil at the University of Cambridge. His research interests are related to commons, transformation of public services, critical urban theory and social movements. For the past 20 years he was activist in Croatian Youth Network, Zelena akcija / Friends of the Earth Croatia and Right to the City. Currently is member of the Zagreb City Council for municipalist platform Zagreb je NAŠ!
18. studenoga 2018.Prema novom municipalizmu, prema neustrašivim gradovima
Uvodni panel ovogodišnje Zelene akademije tematizira suvremene političke platforme koje se samoidentificiraju kao municipalističke te njihov potencijal za neposredniju politizaciju svakodnevice i adresiranje pitanja socijalne reprodukcije. Debbie Bookchin (Institute for Social Ecology), Alexandra Strickner (Attac Austria), Iva Marčetić (Zagreb je NAŠ!) i Ksenija Radovanović (Ne davimo Beograd) raspravljaju o odnosu municipalističkih platformi prema društvenim pokretima koji ih nerijetko generiraju te prema političkim institucijama koje uvjetuju formalnopravni okvir njihova djelovanja u specifičnoj društvenoj i političkoj konjunkturi. Panelistice su stavile poseban naglasak na prakse feminizacije politike u municipalizmu i njihove implikacije za političko organiziranje. Snimke s ove i proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.
28. prosinca 2016.Kapitalizam je u konfliktu s planetom
Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
31. prosinca 2016.Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?
U Novinarskom domu, u ponedjeljak 5. prosinca, održana je tribina pod naslovom „Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?“. Povod za tribinu, kao i za konferenciju o vodama koja je održana ranije toga dana, objavljivanje je istraživanja udruge Zelena akcija na temu „Analiza javne politike sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu“. Na tribini, koju su organizirale udruge Zelena akcija i Pravo na grad, govorili su autor istraživanja Tomislav Tomašević (Institut za političku ekologiju), ekologinja Lidija Runko Luttenberger (FFRI) i redatelj Dario Juričan. Donosimo cjelovitu snimku i kratki izvještaj.
7. kolovoza 2016.Zelena akademija / zimski seminar
Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.
23. lipnja 2017.Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
18. listopada 2018.Rast i dominacija – manjkavosti rasprave o (od)rastu
Današnji svijet uvelike je uvjetovan paradigmom rasta, ali trenutni rast ekonomije, ako i postoji, ne podrazumijeva bolji život za većinu, već njezinu prekarizaciju u ime poboljšanja ekonomskih pokazatelja. Kako je recentna povijest pokazala, ljevica nije uspjela parlamentarnim polugama pokrenuti svjetsku promjenu te kapitalizam stoga i dalje nesmetano tendira prema razvoju autoritarnih politika. U svojem izlaganju, Urlich Brand pokušava otvoriti put analizi društvenih ograničenja koja predstavljaju izazove za teoriju odrasta (degrowth) i još uvijek postojeće mogućnosti emancipatorne reartikulacije demokratskog društva koje će biti kadro zaustaviti ekološku destrukciju.
25. kolovoza 2015.Budućnost demokracije u Europi i transformativna snaga zajedničkih dobara
Pogledajte snimku predavanja Uga Matteija, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem daje kratak povijesni i teorijski presjek zasada modernizma i procesa pretvaranja zajedničkih dobara u privatni kapital, Mattei ocrtava materijalna i ekološka ograničenja strategije predavanja prostora koje su aktivisti zauzeli, kao i zajedničkih dobara općenito, u javne ruke odnosno pod upravu političkim predstavnicima koji su podložni i uvjetovani izbornim ciklusima, da bi u raspravi s dvoje diskusanata, članova Europskog parlamenta Ska Keller (Zeleni) i Florenta Marcellesija (EQUO), poentirao predlažući kao međurješenje subverzivnu uporabu instituta privatnog vlasništva.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
14. prosinca 2014.Od krize do zajedničkih dobara
Zaključujemo temat "Od okupacije prostora do zajedničkog dobra" snimkom panela „From Crisis to the Commons“ održanog u sklopu 5. Subversive festivala, na kojem su gostovali Saki Bailey, Vinod Raina i Giovanni Allegretti. Raina je govorio o borbi pokreta Chipko za ruralni commons u Indiji, dok je Allegretti na više primjera predstavio praksu commoninga (stvaranja zajedničkih dobara) u Italiji, no u ovom kontekstu apostrofiramo izlaganje Saki Bailey, koja se osvrnula na iskustvo sudjelovanja u okupaciji Teatro Valle, naglasivši taktičku i stratešku važnost pravne subjektivacije pokreta.
11. prosinca 2017.Nismo svi u istom čamcu
S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
21. rujna 2016.Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu
Aktualni politički trenutak nameće nam brojne teme, razumijevanjem kojih se stvaraju preduvjeti za uspješno emancipatorno političko organiziranje. Formiranje političkog polja u postsocijalističkoj Hrvatskoj, rast ekstremne desnice diljem Europe, odnos političke demokracije i ekonomskog liberalizma te struktura moći u Europskoj Uniji, neka su od pitanja koja smo otvorili u razgovoru s Danijelom Dolenec, docenticom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednicom Upravnog odbora Instituta za političku ekologiju.
14. travnja 2018.Kapital je društveni odnos
Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
31. prosinca 2016.Feminizam nije moralna policija
U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
26. prosinca 2017.Od socijalne države do socijalne majke
U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
27. prosinca 2017.Pet funti godišnje
Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
31. prosinca 2017.O urbanim zajedničkim dobrima
Prema procjenama UN-a, trenutno preko 50% svjetskog stanovništva živi u gradovima. Urbana populacija rapidno raste i predviđa se da će do 2030. godine čak 60% stanovništva obitavati u urbanim sredinama. Ove su statistike zabrinjavajuće jer veći dio urbanog stanovništva nema pristup čistom zraku, pitkoj vodi i sanitarnoj infrastrukturi. Donosimo intervju s Christianom Iaioneom, profesorom prava s rimskog sveučilišta LUISS Guido Carli i članom znanstvenog odbora organizacije LabGov (LABoratory for the GOVernance of the City as a Commons), te snimku njegova predavanja, održanog 25. ožujka 2017. godine u sklopu Zimskog seminara Zelene akademije na Plitvicama. Iaione je zagovornik ideje zajedničkih urbanih dobara kao odgovora na suvremene izazove urbanog života.
