Zelena akademija / zimski seminar

Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.

Featured Video Play Icon


Seminar:
 

New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances


Discussion framework
 
Green Academy winter seminar aims to depart from analysis of current economic situation in Europe and present a landscape of current theoretical, political and practical alternatives which are being proposed, designed or developed by variety of European left and green actors.
 
With new era of austerity in Europe, prescribed role of states to negotiate between citizens and capital accumulation has been significantly weakened thus leading to suspension of democracy and erosion of trust which was basis for social contracts across Europe. Furthermore, it became evident that tensions between economy and society have been increased and that it is more and more difficult to manage them within national frameworks thus increasing tensions between the states themselves and leading to re-nationalisation of politics and aggressive competition. At the same time, whilst climate instability is increasing, in the peripheral economies traditional and novel extractivist practices and externalization of environmental costs are enhancing the rift between societies and environments that support them. Moreover, adverse transformation of economy that complies blindly with financial interests and it alienates it from the people and labour, leads to a new sort of economic constitutionalism, which has become a significant concern for a number of actors.
 
However, there are emerging initiatives at many levels across Europe that aim to introduce redistribution or reduce raging inequalities, as well as redress the seemingly unavoidable opposition between dignified life and environmental sustainability. From Universal Basic Income to immediate anti-austerity measures, from degrowth to green economy, from commoning to democratization of public services, there are different but not always connected and mutually supported proposals emerging across Europe. They aim to prevent the radical neoliberalisation of Europe that is emerging from new institutional arrangements like TTIP or TISA.
 
Recognising that both Nature and Labour are challenged by identical systemic forces that led us to the present deep multiple crisis we are also aware that the political framing of these answers requires at least some of mutual support and common understanding between the Greens and the Left.
 
Our overall exercise aims to identify the forces of gravitational pull that different alternative policies and proposals that currently co-exist on green-left spectrum possess, and to detect both interpretative and political convergences that can lead to a denser and more impactful cooperation among the respective actors, so as to enhance the achievability of their projects.
 
In our discussions, we would like to find out which qualities new economy needs to contain in order to secure dignity and restore ecological balance ¬while being emancipative from current system?
 
  • What are the main and original ingredients of the economic policy of new left? Which ideas, narratives and solutions can deliver success and reduce pressure on people and nature?

  • Which theoretical concepts can prove efficient in designing new economic policy?

  • What kind of political economy within the current restrictions can be emancipative ? How it can ensure reproduction of life?

  • How economy can become more generative rather than accumulative/exctractive?

  • How does it increase chances and conditions for reproduction of life?

  • How it relates to organisation of labour within time (working hours)?

  • How to prevent further devastating impacts of expropriation of the commons and bring commons back to the citizens?

  • How actors belonging to new left and green spectrum see future of economic relationships in Europe within the current constraints imposed by austerity and financialisation?
 
Our main objective is to outline most original and achievable ideas of the new economic thought and to bring them in dialogue or debate with similar or complementary ideas that exist at European and local level.
 
At the seminar we aim to host around 50 scholars, activists and researchers from the Balkans but also from different European countries to discuss about the different ideas that exist at the moment in green/left circles.



Introductory notes
 
  • Vedran Horvat (Croatia)
  • Danijela Dolenec (Croatia)
  • Jagoda Munić (Croatia)


Francine Mestrum (Belgium):
What about Monsanto? Reflections on the Future of Work, Transformative Social Protection and Systemic Change
 


Avenues of Alternative Economic Thought/Policy in Europe
 
Presentations by:  
  • Andreas Novy (Austria)
  • Zoltan Pogatsa (Hungary)
  • Vincent Liegey (Hungary/France)
  • Dražen Šimleša (Croatia)
Moderated by:  
  • Vladimir Cvijanović (Croatia)


Yann Moulier-Boutang (France):
Nature and Labour in Crisis of Capitalism – Which Way Forward?
 


Political Action: Examples from the EU Periphery
 
Presentations by:  
  • Yiannis Bournous (Greece)
  • Pablo Sanchez Centellas (Spain)
  • John Barry (Ireland)
  • Eugenia Pires (Portugal)
Moderated by:  
  • Tomislav Tomašević (Croatia)


New Politics for the Left
 
Presentations by:  
  • Daniel Chavez (Uruguay/Holland)
  • Lyda Fernanda Forero (Colombia)
  • Hilary Wainwright (UK)
  • Mislav Žitko (Croatia)
  • Jagoda Munić (Croatia)
Moderated by:  
  • Vedran Horvat (Croatia)




Program Zelene akademije podržava Heinrich Böll Stiftung.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve