Maja Solar5. kolovoza 2024.Nota o solidarnosti i hrani u filmu The Old OakStari hrast (The Old Oak, red. Ken Loach 2023.) je film o solidarnim praksama kolektivne prehrane iz kojih izrastaju kraci egalitarnih politika. Prikazujući susret dviju uništenih zajednica - lokalnu deindustrijaliziranu zajednicu i sirijsku migrantsku zajednicu koja bježi od rata i siromaštva - Loach podsjeća na oblike uzajamne pomoći kroz organiziranje zajedničke, besplatne, svima dostupne prehrane. Kolektivni i egalitarni oblik prehrane, koji ne ide na ruku kapitalističkom i samo preko tržišta i korporativnih lanaca dostupnom sistemu hrane, jest neki oblik politike koji umanjuje nejednakosti, ali je i obzor u kojem se stvaraju zajedništvo, bliskost i poveznice među kulturama. Temelj politike solidarnosti je ipak, prije svega, klasni, i to je ono što film jasno naznačava, dok se inzistiranjem na razlici solidarnog i karitativnog modela pomoći omogućuje opiranje neumoljivoj kapitalističkoj degradaciji života i društvene reprodukcije.
Sam Smucker5. srpnja 2024.Reprezentacija rada u filmu: Procesni žanr razotkriva ono što je oduvijek prisutnoU novoj knjizi The Process Genre, Salomé Aguilera Skvirsky predlaže novi pristup analizi odnosa između rada i filma, fokusirajući se na formalne karakteristike prikaza aranžmana rada. Skvirsky razmatra filmski fenomen koji naziva procesni žanr, poseban način prikazivanja rada koji uključuje sekvencijalno uređene prikaze nekoga tko nešto radi ili proizvodi, s jasno prepoznatljivim početkom, sredinom i krajem. U svojoj knjizi analizira kako filmaši prikazuju rad u različitim medijima, kako se ti prikazi koriste u političke svrhe te koji su njihovi ideološki učinci, a njezini uvidi sugeriraju da je pažljivo promatranje formalnih kvaliteta medija ključno za razvoj teorijskih perspektiva, ali i proizvodnje drugačijih slika.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Nota o solidarnosti i hrani u filmu The Old Oak
Stari hrast (The Old Oak, red. Ken Loach 2023.) je film o solidarnim praksama kolektivne prehrane iz kojih izrastaju kraci egalitarnih politika. Prikazujući susret dviju uništenih zajednica - lokalnu deindustrijaliziranu zajednicu i sirijsku migrantsku zajednicu koja bježi od rata i siromaštva - Loach podsjeća na oblike uzajamne pomoći kroz organiziranje zajedničke, besplatne, svima dostupne prehrane. Kolektivni i egalitarni oblik prehrane, koji ne ide na ruku kapitalističkom i samo preko tržišta i korporativnih lanaca dostupnom sistemu hrane, jest neki oblik politike koji umanjuje nejednakosti, ali je i obzor u kojem se stvaraju zajedništvo, bliskost i poveznice među kulturama. Temelj politike solidarnosti je ipak, prije svega, klasni, i to je ono što film jasno naznačava, dok se inzistiranjem na razlici solidarnog i karitativnog modela pomoći omogućuje opiranje neumoljivoj kapitalističkoj degradaciji života i društvene reprodukcije.
Reprezentacija rada u filmu: Procesni žanr razotkriva ono što je oduvijek prisutno
U novoj knjizi The Process Genre, Salomé Aguilera Skvirsky predlaže novi pristup analizi odnosa između rada i filma, fokusirajući se na formalne karakteristike prikaza aranžmana rada. Skvirsky razmatra filmski fenomen koji naziva procesni žanr, poseban način prikazivanja rada koji uključuje sekvencijalno uređene prikaze nekoga tko nešto radi ili proizvodi, s jasno prepoznatljivim početkom, sredinom i krajem. U svojoj knjizi analizira kako filmaši prikazuju rad u različitim medijima, kako se ti prikazi koriste u političke svrhe te koji su njihovi ideološki učinci, a njezini uvidi sugeriraju da je pažljivo promatranje formalnih kvaliteta medija ključno za razvoj teorijskih perspektiva, ali i proizvodnje drugačijih slika.