Hrvoje Tutek11. studenoga 2024.Umjetna inteligencija, humanistika i budućnostRazumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Mislav Žitko26. rujna 2022.Djelomično automatizirani platformski kapitalizamDok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Umjetna inteligencija, humanistika i budućnost
Razumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Djelomično automatizirani platformski kapitalizam
Dok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.