Karla Crnčević30. rujna 2025.Pravo na neraspoznatljivostPravo na neraspoznatljivost otvara pitanje kako tijela, povijest i artefakti izmiču logici potpune vidljivosti i kontrole. Glissant i Soto Calderón pokazuju kako subjekti i kulturne prakse mogu djelovati unutar i protiv dominantnih režima percepcije, otvarajući prostor za kritičke, relacijske i emancipatorne prakse u umjetnosti, arhivistici i politici. Autorica tekst razmatra te principe u suvremenim političkim, umjetničkim i kustoskim kontekstima.
Karla Crnčević28. lipnja 2024.Kada je kamera oružje?Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Pravo na neraspoznatljivost
Pravo na neraspoznatljivost otvara pitanje kako tijela, povijest i artefakti izmiču logici potpune vidljivosti i kontrole. Glissant i Soto Calderón pokazuju kako subjekti i kulturne prakse mogu djelovati unutar i protiv dominantnih režima percepcije, otvarajući prostor za kritičke, relacijske i emancipatorne prakse u umjetnosti, arhivistici i politici. Autorica tekst razmatra te principe u suvremenim političkim, umjetničkim i kustoskim kontekstima.
Kada je kamera oružje?
Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.