Vojislava Latinčić25. srpnja 2026.Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanjaTajlandski film „Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives‟ (2010) režisera Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Ovo nije slučajno, jer eksperimentalne estetske strategije filma koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, kao i prigušenost političke dimenzije, konvergiraju s interpretacijama koje ističu političnost u tjelesnosti, neprozirnoj slikovitosti i fragmentarnom sjećanju. Film se uglavnom iščitava kroz historiografsku metodu namijenjenu empatiji, afektivnom iskustvu, senzacijama i evokacijama publike. Međutim, autorka teksta kritički čita i film i dominantne interpretacije filma pokazujući kako one doprinose depolitizaciji historijskih sukoba i državne moći, te brisanju klasne perspektive.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti