Primož Krašovec | Vir Lev9. svibnja 2025.Umjetna inteligencija i kapitalizamUmjetna inteligencija, tvrdi Primož Krašovec, nije samo tehnološki iskorak, već izraz dublje koevolucije čovjeka i stroja – procesa koji započinje eksternalizacijom manualnih funkcija, a kulminira prijenosom samog mišljenja u tehničke sustave. U kapitalističkom okviru, gdje je produktivnost temeljni imperativ, umjetna inteligencija postaje sredstvo probijanja granica ljudskog rada, ali i alat transformacije društvenih odnosa u smjeru sve veće ovisnosti o mašinskoj autonomiji i nevidljivim kodovima upravljanja.
Hrvoje Tutek11. studenoga 2024.Umjetna inteligencija, humanistika i budućnostRazumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Andrea Vuljević25. kolovoza 2023.Koliko je u kapitalizmu osoba s invaliditetom?Autorica u tekstu analizira na koji način je pojam invaliditeta ideološki i društveno-politički definiran, koga sve zahvaća, ali i što znači živjeti s tim identitetom/življenim iskustvom, te na koje sve načina država i kapital reguliraju i konceptualiziraju (zdravo) tijelo. Kao i kada su u pitanju neka druga manjinska iskustva (seksualnosti, roda, etniciteta itd.) država uspostavlja razliku između zdravog i produktivnog tijela i onoga koje dezignira neproduktivnim, bolesnim. Tekst ukazuje na posljedice koje proizlaze iz uspostavljene razlike koja počiva na produktivističkoj paradigmi, a koje zahvaćaju i osobe koje nominalno nemaju (vidljiv) invaliditet ili samo još nisu ušli u starosnu dob kada će im osigurana skrb i njega biti nužni.
Miya Tokumitsu9. listopada 2016.Strast prema posluOpće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Umjetna inteligencija i kapitalizam
Umjetna inteligencija, tvrdi Primož Krašovec, nije samo tehnološki iskorak, već izraz dublje koevolucije čovjeka i stroja – procesa koji započinje eksternalizacijom manualnih funkcija, a kulminira prijenosom samog mišljenja u tehničke sustave. U kapitalističkom okviru, gdje je produktivnost temeljni imperativ, umjetna inteligencija postaje sredstvo probijanja granica ljudskog rada, ali i alat transformacije društvenih odnosa u smjeru sve veće ovisnosti o mašinskoj autonomiji i nevidljivim kodovima upravljanja.
Umjetna inteligencija, humanistika i budućnost
Razumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Koliko je u kapitalizmu osoba s invaliditetom?
Autorica u tekstu analizira na koji način je pojam invaliditeta ideološki i društveno-politički definiran, koga sve zahvaća, ali i što znači živjeti s tim identitetom/življenim iskustvom, te na koje sve načina država i kapital reguliraju i konceptualiziraju (zdravo) tijelo. Kao i kada su u pitanju neka druga manjinska iskustva (seksualnosti, roda, etniciteta itd.) država uspostavlja razliku između zdravog i produktivnog tijela i onoga koje dezignira neproduktivnim, bolesnim. Tekst ukazuje na posljedice koje proizlaze iz uspostavljene razlike koja počiva na produktivističkoj paradigmi, a koje zahvaćaju i osobe koje nominalno nemaju (vidljiv) invaliditet ili samo još nisu ušli u starosnu dob kada će im osigurana skrb i njega biti nužni.
Strast prema poslu
Opće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.