David Šporer6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigraAnalizirajući suvremene mutacije fašizma, autor povlači paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona kroz tehniku „jahanja tigra“. Dok je Heidegger ideološke kodove skrivao unutar intelektualne ezoterije, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Suvremeni novogovor kroz tehnike dvostruke konotacije više ne skriva, nego otvoreno normalizira imaginarij ekstremne desnice, reproducirajući njezinu hegemoniju.
David Šporer23. rujna 2024.Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizamNa tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Analizirajući suvremene mutacije fašizma, autor povlači paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona kroz tehniku „jahanja tigra“. Dok je Heidegger ideološke kodove skrivao unutar intelektualne ezoterije, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Suvremeni novogovor kroz tehnike dvostruke konotacije više ne skriva, nego otvoreno normalizira imaginarij ekstremne desnice, reproducirajući njezinu hegemoniju.
Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam
Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.