Françoise Vergès7. listopada 2025.Program potpunog nereda: Je li moguća dekolonizacija muzeja?Muzeji na Zapadu često se predstavljaju kao neutralna utočišta univerzalne baštine, prostori onkraj povijesti, politike i sukoba. U predgovoru i uvodu knjige Programme de désordre absolu. Décoloniser le musée (La Fabrique, 2023.) Françoise Vergès radikalno razgrađuje tu predodžbu, pokazujući kako je muzej povijesno i strukturno utemeljen na ropstvu, kolonijalnoj pljački, rasijalnom kapitalizmu i imperijalnoj akumulaciji. Dekolonizacija se ovdje ne pojavljuje kao reformska gesta ili pitanje reprezentacije, već – slijedeći Fanona – kao „program potpunog nereda“ koji dovodi u pitanje same temelje vlasništva, neutralnosti i autonomije umjetnosti. Vergès muzej smješta u središte suvremenih borbi oko rada, klime, restitucije i globalnih nejednakosti, inzistirajući na tome da bez suočavanja s vlastitom ulogom u ekstraktivnom poretku ne može postojati nikakav istinski „univerzalizam“.
Maja Solar30. kolovoza 2025.Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Maja Solar29. studenoga 2022.Dekolonijalna feministička teorija nasiljaDok su civilizatorski feminizmi usredotočeni na ispravljanje neravnopravnosti u pozicijama muškaraca i žena, dodatno naturalizirajući ove konstrukte, dekolonijalni feminizam propituje društvenu proizvodnju i povijest ovih kategorija, nastalih na temelju kriminalizacije rasijaliziranih i kvir tijela, analizirajući orodnjenu opresiju kao strukturnu. Nasilje se ne misli kao muško, već kao orodnjeno, te kao integralni dio cjelokupne strukture nasilja, potčinjavanja, discipliniranja i eksploatacije. Tako i pristup nasilju nije karceralni, već gradi antikapitalističke analize i prakse zaštite, otvarajući time prostor za drugačije koncepte pravde, samoobranu zajednica, kontinuiranu edukaciju, ali i imaginaciju.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Program potpunog nereda: Je li moguća dekolonizacija muzeja?
Muzeji na Zapadu često se predstavljaju kao neutralna utočišta univerzalne baštine, prostori onkraj povijesti, politike i sukoba. U predgovoru i uvodu knjige Programme de désordre absolu. Décoloniser le musée (La Fabrique, 2023.) Françoise Vergès radikalno razgrađuje tu predodžbu, pokazujući kako je muzej povijesno i strukturno utemeljen na ropstvu, kolonijalnoj pljački, rasijalnom kapitalizmu i imperijalnoj akumulaciji. Dekolonizacija se ovdje ne pojavljuje kao reformska gesta ili pitanje reprezentacije, već – slijedeći Fanona – kao „program potpunog nereda“ koji dovodi u pitanje same temelje vlasništva, neutralnosti i autonomije umjetnosti. Vergès muzej smješta u središte suvremenih borbi oko rada, klime, restitucije i globalnih nejednakosti, inzistirajući na tome da bez suočavanja s vlastitom ulogom u ekstraktivnom poretku ne može postojati nikakav istinski „univerzalizam“.
Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟
Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Dekolonijalna feministička teorija nasilja
Dok su civilizatorski feminizmi usredotočeni na ispravljanje neravnopravnosti u pozicijama muškaraca i žena, dodatno naturalizirajući ove konstrukte, dekolonijalni feminizam propituje društvenu proizvodnju i povijest ovih kategorija, nastalih na temelju kriminalizacije rasijaliziranih i kvir tijela, analizirajući orodnjenu opresiju kao strukturnu. Nasilje se ne misli kao muško, već kao orodnjeno, te kao integralni dio cjelokupne strukture nasilja, potčinjavanja, discipliniranja i eksploatacije. Tako i pristup nasilju nije karceralni, već gradi antikapitalističke analize i prakse zaštite, otvarajući time prostor za drugačije koncepte pravde, samoobranu zajednica, kontinuiranu edukaciju, ali i imaginaciju.