Karla Crnčević20. prosinca 2022.Gerilske metode Treće kinematografijeUobičajeni načini proizvodnje i distribucije filma grade se oko aure autorstva (posebice redatelja i producenta), osobnog izražavanja i krute hijerarhije u filmskoj industriji, prema kojoj se određuju i razlike u honorarima i plaćama. Ova „holivudska“ kinematografija se u manifestu argentinskih autora Getina i Solanasa označava Prvom, dok se Drugom kinematografijom („europskom“ ili „autorskim kinom“) imenuje ona koja je više orijentirana ka inovacijama, ali i dalje privilegira autorstvo i redatelja kao glavnu figuru, buni se protiv sistema, ali ga ne potkopava („komodificirana pobuna“), zaviseći od postojećih načina financiranja i distribucije. Treća kinematografija se, pak, obraća masama i nastoji graditi film kao sredstvo političke borbe. U njoj se redatelj pojavljuje kao dio kolektiva, jer filmski_e radnici_e zajednički stvaraju sve aspekte filmske proizvodnje, autorstvo je često anonimno, kino-događaji su praćeni raspravama, a dokumentarizam se razvija kao revolucionarni žanr. U Trećoj kinematografiji je od ključnog značaja i participacija „gledatelja_ica“, a kino se pretvara u gerilsku aktivnost.
Kirsten Sehnbruch15. studenoga 2020.Najnoviji koraci prema pravoj demokraciji u Čileu nit su vodilja za ostatak svijetaBez obzira na to što se neka država formalno naziva demokratskom, njezin najviši pravno-politički akt nije uvijek demokratski. Štoviše, njime se upravo mogu podupirati politike zasnovane na nedemokratskim sustavima glasovanja, davati veće ovlasti autoritarnim vladajućim i vojnim nišama, olakšavati policijska kršenja ljudskih prava, te osnaživati ekonomski modeli – poput neoliberalnog – koji produbljuju društvene nejednakosti; što je sve slučaj s važećim čileanskim ustavom, nastalim u vrijeme Pinocheta. Ostaje za vidjeti hoće li referendumska odluka o donošenju novog ustava u Čileu, do koje je došlo na valu društvenih prosvjeda, i dalje ići u pravcu veće demokratizacije, ali nade i potencijali nastali u konstitucionalnoj izgradnji „odozdo“ su veliki.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Gerilske metode Treće kinematografije
Uobičajeni načini proizvodnje i distribucije filma grade se oko aure autorstva (posebice redatelja i producenta), osobnog izražavanja i krute hijerarhije u filmskoj industriji, prema kojoj se određuju i razlike u honorarima i plaćama. Ova „holivudska“ kinematografija se u manifestu argentinskih autora Getina i Solanasa označava Prvom, dok se Drugom kinematografijom („europskom“ ili „autorskim kinom“) imenuje ona koja je više orijentirana ka inovacijama, ali i dalje privilegira autorstvo i redatelja kao glavnu figuru, buni se protiv sistema, ali ga ne potkopava („komodificirana pobuna“), zaviseći od postojećih načina financiranja i distribucije. Treća kinematografija se, pak, obraća masama i nastoji graditi film kao sredstvo političke borbe. U njoj se redatelj pojavljuje kao dio kolektiva, jer filmski_e radnici_e zajednički stvaraju sve aspekte filmske proizvodnje, autorstvo je često anonimno, kino-događaji su praćeni raspravama, a dokumentarizam se razvija kao revolucionarni žanr. U Trećoj kinematografiji je od ključnog značaja i participacija „gledatelja_ica“, a kino se pretvara u gerilsku aktivnost.
Najnoviji koraci prema pravoj demokraciji u Čileu nit su vodilja za ostatak svijeta
Bez obzira na to što se neka država formalno naziva demokratskom, njezin najviši pravno-politički akt nije uvijek demokratski. Štoviše, njime se upravo mogu podupirati politike zasnovane na nedemokratskim sustavima glasovanja, davati veće ovlasti autoritarnim vladajućim i vojnim nišama, olakšavati policijska kršenja ljudskih prava, te osnaživati ekonomski modeli – poput neoliberalnog – koji produbljuju društvene nejednakosti; što je sve slučaj s važećim čileanskim ustavom, nastalim u vrijeme Pinocheta. Ostaje za vidjeti hoće li referendumska odluka o donošenju novog ustava u Čileu, do koje je došlo na valu društvenih prosvjeda, i dalje ići u pravcu veće demokratizacije, ali nade i potencijali nastali u konstitucionalnoj izgradnji „odozdo“ su veliki.