Sam Smucker5. srpnja 2024.Reprezentacija rada u filmu: Procesni žanr razotkriva ono što je oduvijek prisutnoU novoj knjizi The Process Genre, Salomé Aguilera Skvirsky predlaže novi pristup analizi odnosa između rada i filma, fokusirajući se na formalne karakteristike prikaza aranžmana rada. Skvirsky razmatra filmski fenomen koji naziva procesni žanr, poseban način prikazivanja rada koji uključuje sekvencijalno uređene prikaze nekoga tko nešto radi ili proizvodi, s jasno prepoznatljivim početkom, sredinom i krajem. U svojoj knjizi analizira kako filmaši prikazuju rad u različitim medijima, kako se ti prikazi koriste u političke svrhe te koji su njihovi ideološki učinci, a njezini uvidi sugeriraju da je pažljivo promatranje formalnih kvaliteta medija ključno za razvoj teorijskih perspektiva, ali i proizvodnje drugačijih slika.
Eva Marija Jurešić25. prosinca 2022.„Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovimaU dječjim animiranim filmovima, a osobito u individualističkim reprezentacijama dispozicija i postignuća likova, zanemaruju se prikazi socioekonomske stratifikacije i klasnih podjela, a djeca i njihovi kapaciteti za razumijevanje sadržaja (pa i korijena nejednakosti) uporno podcjenjuju. Prema još uvijek prevladavajućoj viktorijanskoj optici, djeca su nevina i krhka bića koja treba štititi od svijeta, dok djeca u realnom svijetu vrlo brzo uviđaju pravila i implikacije klasnih pozicija, a rano dožive i vršnjačko nasilje upravo na tim osnovama. Klasa je, za razliku od orodnjenog, rasiziranog i seksualnog identiteta, u animiranim filmovima prikazana sporedno, uglavnom kroz nekoliko okvira: dobroćudni (narativi u kojima se siromaštvo i klasna nejednakost ili ne prikazuju ili se radnička klasa prikazuje kao da nikada nije prijetnja višoj, već s njom dijeli interese), zloćudni (klasna mobilnost je određena moralnim zaslugama protagonista), konsenzualni (bogati se prikazuju kao obični ljudi s kojima je moguće suosjećati), okvir divljenja (bogati su divni jer nesebično pomažu svijetu) i oponašanja (svi bi trebali imitirati stil i oznake bogatstva). Izbjegavajući nagovore na programatsko usmjerenje animiranog filma u buđenje klasne svijesti djece, autorica ističe značaj fiktivnog u senzibiliziranju za drugačije klasne pozicije, kao i revolucionarni potencijal dječje mašte.
Francisco Perez7. veljače 2021.Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravaniImenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Reprezentacija rada u filmu: Procesni žanr razotkriva ono što je oduvijek prisutno
U novoj knjizi The Process Genre, Salomé Aguilera Skvirsky predlaže novi pristup analizi odnosa između rada i filma, fokusirajući se na formalne karakteristike prikaza aranžmana rada. Skvirsky razmatra filmski fenomen koji naziva procesni žanr, poseban način prikazivanja rada koji uključuje sekvencijalno uređene prikaze nekoga tko nešto radi ili proizvodi, s jasno prepoznatljivim početkom, sredinom i krajem. U svojoj knjizi analizira kako filmaši prikazuju rad u različitim medijima, kako se ti prikazi koriste u političke svrhe te koji su njihovi ideološki učinci, a njezini uvidi sugeriraju da je pažljivo promatranje formalnih kvaliteta medija ključno za razvoj teorijskih perspektiva, ali i proizvodnje drugačijih slika.
Biseksualna (ne)reprezentacija u doba gej mejnstriminga
„Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima
U dječjim animiranim filmovima, a osobito u individualističkim reprezentacijama dispozicija i postignuća likova, zanemaruju se prikazi socioekonomske stratifikacije i klasnih podjela, a djeca i njihovi kapaciteti za razumijevanje sadržaja (pa i korijena nejednakosti) uporno podcjenjuju. Prema još uvijek prevladavajućoj viktorijanskoj optici, djeca su nevina i krhka bića koja treba štititi od svijeta, dok djeca u realnom svijetu vrlo brzo uviđaju pravila i implikacije klasnih pozicija, a rano dožive i vršnjačko nasilje upravo na tim osnovama. Klasa je, za razliku od orodnjenog, rasiziranog i seksualnog identiteta, u animiranim filmovima prikazana sporedno, uglavnom kroz nekoliko okvira: dobroćudni (narativi u kojima se siromaštvo i klasna nejednakost ili ne prikazuju ili se radnička klasa prikazuje kao da nikada nije prijetnja višoj, već s njom dijeli interese), zloćudni (klasna mobilnost je određena moralnim zaslugama protagonista), konsenzualni (bogati se prikazuju kao obični ljudi s kojima je moguće suosjećati), okvir divljenja (bogati su divni jer nesebično pomažu svijetu) i oponašanja (svi bi trebali imitirati stil i oznake bogatstva). Izbjegavajući nagovore na programatsko usmjerenje animiranog filma u buđenje klasne svijesti djece, autorica ističe značaj fiktivnog u senzibiliziranju za drugačije klasne pozicije, kao i revolucionarni potencijal dječje mašte.
Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani
Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.