Frédéric Lordon17. listopada 2025.Kulturna buržoazija i revolucija: o „Jedna bitka za drugom‟Film "Jedna bitka za drugom" (One Battle After Another, 2025) Paula Thomasa Andersona izazvao je oduševljenje dijela publike koja u njegovu prikazu „revolucije“ prepoznaje politiku ili barem njezinu estetiku. Polazeći od političke kritike filma, u prijevodu teksta Frédérica Lordona razmatra se dugotrajan holivudski trend u kojem politika kao proces kolektivnog organiziranja i djelovanja masa u potpunosti izostaje. Na njezino mjesto stupa aktivizam, umjesto masa – fascinacija pojedincima_kama, a umjesto promišljanja revolucionarnog nasilja kao jedne od oslobodilačkih taktika dominiraju slike heroja i heroina s oružjem. Podsjećajući na drukčije filmske prikaze revolucije, tekst zaključuje da kulturna buržoazija kao recipijent ovakvih narativa ostaje zarobljena u metafizici individualizma.
Frédéric Lordon2. kolovoza 2020.„Zašto glumiš marksista?“"Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
Kulturna buržoazija i revolucija: o „Jedna bitka za drugom‟
Film "Jedna bitka za drugom" (One Battle After Another, 2025) Paula Thomasa Andersona izazvao je oduševljenje dijela publike koja u njegovu prikazu „revolucije“ prepoznaje politiku ili barem njezinu estetiku. Polazeći od političke kritike filma, u prijevodu teksta Frédérica Lordona razmatra se dugotrajan holivudski trend u kojem politika kao proces kolektivnog organiziranja i djelovanja masa u potpunosti izostaje. Na njezino mjesto stupa aktivizam, umjesto masa – fascinacija pojedincima_kama, a umjesto promišljanja revolucionarnog nasilja kao jedne od oslobodilačkih taktika dominiraju slike heroja i heroina s oružjem. Podsjećajući na drukčije filmske prikaze revolucije, tekst zaključuje da kulturna buržoazija kao recipijent ovakvih narativa ostaje zarobljena u metafizici individualizma.
„Zašto glumiš marksista?“
"Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."