Branimir Janković27. studenoga 2022.Još jedan nerealizirani „kraj povijesti“: Albanija iz pera Lee YpiKnjiga Lee Ypi pod nazivom Free: Coming of Age at the End of History tematizira socijalistički i tranzicijski period Albanije tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, koji profesorica političke teorije predočava kroz autobiografsku vizuru. Uz ambivalencije pristupa sociološke autobiografije (veća pristupačnost u literarnom smislu, ali i zamke nedovoljne kritičnosti emocionalnih opisa spram znanstvenih objašnjenja), kao središnja misao knjige pojavljuje se promišljanje razlika između ideje slobode u albanskom socijalizmu i liberalnih sloboda u kapitalizmu, te mogućnosti da ih većina uistinu prakticira u oba slučaja. Tranzicija, baš kao ni nakon drugih slomova socijalizma, nije donijela „kraj povijesti“, već produbljenje nejednakosti i nesigurnosti.
Nađa Bobičić28. prosinca 2021.Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorijaNije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
Vesna Vuković23. prosinca 2021.Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrimDemontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
Još jedan nerealizirani „kraj povijesti“: Albanija iz pera Lee Ypi
Knjiga Lee Ypi pod nazivom Free: Coming of Age at the End of History tematizira socijalistički i tranzicijski period Albanije tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, koji profesorica političke teorije predočava kroz autobiografsku vizuru. Uz ambivalencije pristupa sociološke autobiografije (veća pristupačnost u literarnom smislu, ali i zamke nedovoljne kritičnosti emocionalnih opisa spram znanstvenih objašnjenja), kao središnja misao knjige pojavljuje se promišljanje razlika između ideje slobode u albanskom socijalizmu i liberalnih sloboda u kapitalizmu, te mogućnosti da ih većina uistinu prakticira u oba slučaja. Tranzicija, baš kao ni nakon drugih slomova socijalizma, nije donijela „kraj povijesti“, već produbljenje nejednakosti i nesigurnosti.
Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija
Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim
Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.