Hrvoje Tutek11. studenoga 2024.Umjetna inteligencija, humanistika i budućnostRazumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Hrvoje Tutek7. listopada 2016.Napamet naučeni tržišni refrenObrazovanje u Hrvatskoj stiješnjeno je između optimističnog utopijskog liberalno-pluralističkog koncepta koji zagovaraju pobornici Cjelovite kurikularne reforme, permanentnih pritisaka za daljnjom komercijalizacijom i ekonomizacijom sustava i njegovih aktera te impulsa klerikalizacije obrazovnog sustava, uslijed čega brojne teme vezane uz obrazovanje ostaju neotvorene u široj javnosti. S Hrvojem Tutekom s Odsjeka za anglistiku FFZG-a razgovarali smo o prelamanju političkih silnica u obrazovanju, položaju studenata i akademskih radnika te manje vidljivim problemima desnog napada na sekularnu i humanističku obrazovnu, napose sveučilišnu tradiciju.
Umjetna inteligencija, humanistika i budućnost
Razumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Napamet naučeni tržišni refren
Obrazovanje u Hrvatskoj stiješnjeno je između optimističnog utopijskog liberalno-pluralističkog koncepta koji zagovaraju pobornici Cjelovite kurikularne reforme, permanentnih pritisaka za daljnjom komercijalizacijom i ekonomizacijom sustava i njegovih aktera te impulsa klerikalizacije obrazovnog sustava, uslijed čega brojne teme vezane uz obrazovanje ostaju neotvorene u široj javnosti. S Hrvojem Tutekom s Odsjeka za anglistiku FFZG-a razgovarali smo o prelamanju političkih silnica u obrazovanju, položaju studenata i akademskih radnika te manje vidljivim problemima desnog napada na sekularnu i humanističku obrazovnu, napose sveučilišnu tradiciju.