Okupiraj Wall Street – Nema više izlika za kapitalizam

Na stranici Guardiana 4. listopada 2011. objavljen je osvrt Richarda Wolffa na pokret “Okupiraj Wall Street”. Richard Wolff sudjeluje u svakodnevnim “teach-in” sesijama u Zuccotti Parku u New Yorku koji je srce pokreta. U post su naknadno dodani video isječci izjava Richarda Wolffa povodom prosvjeda.




Pokret “Okupiraj Wall Street” već je prošao kroz uobičajene početne trzavice. Većina medija ignorirala je prosvjed, no to ga nije dokrajčilo. Zagovornici nejednakosti izrugivali su mu se, no to ga nije dokrajčilo. Policijske sluge statusa quo pretjerano su reagirale, no to ga nije dokrajčilo – dapače, time su samo potpirili vatru. Milijuni koji su pasivno promatrali ostali su zabezeknuti. Trenutno sve više ljudi organizira lokalne, paralelne prosvjede – od Bostona do San Francisca i na mnogim drugim mjestima.

Dopustite da ponukam prosvjednike da ignoriraju uobičajene nesuglasice koje more snažne društvene pokrete tijekom njihovih najranijih faza. Da, možete biti bolje organizirani, vaši zahtjevi mogu biti usredotočeniji, vaši prioriteti jasniji. Sve je to istinito no u ovom je trenutku većinom nevažno. Ključ je u ovome: ako želimo da masovan i duboko ukorijenjen ljevičarski društveni pokret ponovno zaživi i promijeni Sjedinjene Države, moramo prihvatiti mnogo različitih struja, potreba, želja, ciljeva, energija i entuzijazama koji inspiriraju i održavaju društvene pokrete. Sad je vrijeme da ih se pozove, pozdravi i okupi, u svoj njihovoj brojnosti i zbunjenosti.

Idući korak – a još uvijek nismo tamo – bit će oblikovanje programa i organizacije koja će ga ostvariti. U redu je sada o tome govoriti; predlagati, raspravljati i razmišljati. No, neozbiljno je i samoporažavajuće riskirati postizanje uključivog rasta – koji nam je nadohvat ruke – u korist programa i organizacije. Povijest ljevice u Sjedinjenim Državama prepuna je takvih programa i organizacija bez masovnog pokreta iza njih ili u njihovoj jezgri.

Dakle dozvolite mi, u duhu poštivanja i doprinošenja ovom povijesnom pokretu, da predložim još jednu dimenziju, još jednu stavku koju bi se dodalo vašem programu za društvenu promjenu. Kako bi postigli ciljeve ovog obnovljenog pokreta, moramo napokon promijeniti organizaciju proizvodnje koja održava i reproducira neravnopravnost i nepravdu. Moramo zamijeniti neuspjelu strukturu naših korporativnih poduzeća koja donose profit tek nekolicini, zagađuju okoliš o kojem svi ovisimo te kvari naš politički sustav.

Moramo stati na kraj burzama i direktorskim odborima. Sposobnost proizvodnje dobara i usluga treba pripadati svima – baš poput zraka, vode, zdravstvene skrbi, obrazovanja i sigurnosti o kojima također ovisimo. Moramo unijeti demokraciju u naša poduzeća. Radnici u njima i zajednice oko tih poduzeća mogu i trebaju kolektivno oblikovati kako se posao organizira, što se proizvodi te kako se koristimo plodovima zajedničkih napora.


Ako vjerujemo da je demokracija najbolji način za upravljanje zajednicama u kojima stanujemo, tada također zavređuje da se po tim načelima upravlja i na našim radnim mjestima. Demokracija na poslu je cilj koji može pomoći u izgradnji ovog pokreta.

Svi znamo da će kretanje u tom smjeru izazvati vrištanje o “socijalizmu” iz uobičajenih krugova. Ta izlizana retorika živi i dalje, dugo nakon što je hladni rat koji ju je orkestrirao izblijedio iz sjećanja. Publika za tu retoriku također brzo blijedi. Već je krajnje vrijeme da u Sjedinjenim Državama započnemo pravi razgovor i borbu po pitanju našeg trenutnog ekonomskog sustava. Predugo smo žmirili na jedno oko.

Ponosimo se propitivanjem, izazivanjem, kritiziranjem i raspravljanjem naših zdravstvenih, obrazovnih, vojnih, prijevoznih i ostalih osnovnih društvenih institucija. Raspravljamo da li njihove trenutne strukture i djelovanje služe našim potrebama. Radimo na tome da ih mijenjamo nabolje. Tako i treba biti.

Unatoč tome već desetljećima nismo uspjeli biti podjednako uspješni u sličnom preispitivanju, izazivanju, kritiziranju i raspravljanju našeg ekonomskog sustava: kapitalizma. Zbog toga što je bio tabuiziran, slavljenje i navijanje za kapitalizam postalo je obavezno. Kritika i pitanja su bila odbačena kao hereza, izdaja ili gore. Iza tabua koji ga je štitio kapitalizam je degenerirao u neučinkovitu, nejednakostima i krizama prožetu društvenu katastrofu koju svi sada nosimo.

Kapitalizam je problem – a nezaposlenost, beskućništvo, nesigurnost i štednja koje nam sada posvud nameće cijena su koju plaćamo. Imamo ljude, vještine i oruđa potrebna da proizvodimo dobra i usluge potrebne kako bi pravedno društvo napredovalo. Samo moramo drugačije organizirati svoje proizvodne jedinice, nadići kapitalistički ekonomski sustav koji više ne služi našim potrebama.

Čovječanstvo je naučilo biti bez kraljeva, careva i robovlasnika. Pronašli smo naš put ka demokratskoj alternativi, koliko god djelomičan i nezavršen taj demokratski projekt bio. Možemo unijeti demokraciju u naša poduzeća – transformirajući ih u kooperative koje će posjedovati, rukovoditi i kojima će se upravljati putem demokratskih skupština sastavljenih od svih koji rade u njima te od svih pripadnika zajednica koji ovise o njima.

Dopustite da završim sloganom: “Sjedinjene Države mogu bolje od korporativnog kapitalizma.” Neka to bude ideja i rasprava koju ovaj obnovljeni pokret može pokrenuti. Bio bi to golem dar Sjedinjenim Državama i svijetu. Time bi se srušio tabu i konačno podvrglo kapitalizam kritikama i raspravama koje je tako dugo izbjegavao – s prevelikom cijenom po sve nas.

S engleskog preveo Velimir Gašparac
Izvorno objavljeno u Guardianu 4. listopada 2011.


Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve