Prekarnost političkog gradualizma

Jedna od mnogih idealizacija kojima barata televizijska serija Zapadno krilo, jest strategija gradualizma, inkrementalnih pomaka ka ostvarenju političkih ciljeva.

Révolutions, Michel de Broin (2003), aluminijum, park Maisonneuve-Cartier, Montréal, 23. rujna 2012. godine (izvor: Jeangagnon @ Wikimedia Commons, preuzeto prema Creative Commons licenci)
U prvoj sezoni Zapadnog krila, bogati donor po imenu Ted želi da predsjednik Sjedinjenih Država javno podupre gej prava. Osoblje predsjednika Bartleta uvjerava ga kako bi predsjednik stavio veto na, primjerice, donošenje zakona kojim bi se gejevima zabranilo služenje u vojsci, kada bi do donošenja takvog zakona ikada došlo. Međutim, ova privatno izrečena izjava Tedu očito nije dovoljna, jer inzistira na sastanku s predsjednikom, kako bi mu izrazio svoju zabrinutost.

 

U ovoj epizodi Ted nije samo Ted. On za publiku predstavlja gej zajednicu. Kada Ted traži pomoć, predsjednik krene ljutito galamiti da zna što radi i da se Ted ponaša kao „cmizdravi adolescent“ na račun toga što traži zaštitu za svoju zajednicu. Zamislite koliko je ovaj čovjek arogantan što brine o pripadnicima vlastite zajednice! Valja imati na umu da je ova epizoda premijerno prikazana 2000., a ne 1955. godine. Predsjednik tvrdi kako je najbolja stvar koju može učiniti za gej prava to da ih ne podupre javno, s čime se Ted mirno složi. Aaron Sorkin obožava pisati fikcionalne argumente u kojima može pobijediti. Predsjednik zagovara gradualizam, omiljenu strategiju pripadnika Demokratske stranke.

 

Politički gradualizam je metoda promjene u sklopu koje se manje promjene politika provode tijekom duljeg perioda kako bi se došlo do veće političke promjene. Gradualizam omogućava Demokratima da se u suštini sakriju od konkretnih pitanja i potiho te postepeno mijenjaju politike, obično tijekom perioda od nekoliko godina ili čak desetljeća. Politički gradualizam nosi sa sobom nekoliko bitnih problema.

 

Kao prvo, oslanja se na argument o „skliskom terenu“ – ideju prema kojoj će relativno sitan pomak nedvojbeno rezultirati nizom povezanih poteza. To da predsjednik Bartlet neće javno poduprijeti gej prava, ali da neće biti eksplicitno suprotstavljen gej zajednici, mali je korak u usporedbi s drugim predsjednicima, i on vjeruje da će to s vremenom dovesti do sve većeg prihvaćanja, kao i zakonskih promjena.

 

Problem s argumentom o skliskom terenu jest da se radi o logičkoj pogrešci. Svi postupci imaju posljedice i odjeke, no argumentom o skliskom terenu tvrdi se da će neka politika proizvesti specifičan niz posljedica, te da bi je zbog toga trebalo provesti ako netko podupire ove imaginarne posljedice ili izbjegavati ako im se netko protivi. Prema Davidu Kelleyju, autoru knjige The Art of Reasoning: „Do pogreške skliskog terena dolazi kada pretpostavimo niz događaja bez valjanog razloga da mislimo kako će se uistinu tako odviti.“

 

Drugim riječima, kako bi jedna politika neizbježno otvorila put drugoj, pa trećoj i četvrtoj, sve do konačnog cilja, moraju postojati jaki dokazi koji sugeriraju da će neka konkretna politika povezana uz neko specifično pitanje otvoriti prostor drugoj konkretnoj politici povezanoj sa tim specifičnim pitanjem. Politika A mora dovesti do politike B, B mora dovesti do C, a C mora dovesti do D.

 

Nažalost, ovaj hipotetski niz događaja ne uračunava sve varijable. Ne uračunava nepoznanice. Ne uračunava velike promjene političkog krajolika zbog kojih bi dostizanje politike B ili C moglo postati nemoguće. Politika A mogla biti voditi prema politici X. Ako A ne dovede točno do politike B, i to isključivo politike B, onda je politika A bila besmislena ako je konačni cilj D.

 

Pored problema s varijablama, propuštanjem da se javno podupre konačni cilj, Demokratska stranka gubi svoj fokus. Stoga nema razloga da vjerujemo kako će Stranka unisono marširati prema ovom konačnom cilju, ako to uopće jest njihov cilj.

 

Još jedan problem s gradualizmom također je povezan s argumentom o skliskom terenu. Neovisno o tome koliko sitna bila promjena, Republikanci će oglasiti zvono na uzbunu svaki put kada se takva promjena predloži, i poslužiti se zamišljenim posljedicama kao protuargumentom. Ostanemo li pri temi gej prava, Republikanci bi u periodu kada se Zapadno krilo prikazivalo na televiziji znali govoriti da će dopuštanje većeg pravnog prepoznavanja istospolnih parova voditi prema tome da će muškarci početi stupati u brak s životinjama, kao i čitavom nizu gotovo nemogućih posljedica koje uopće nisu bile u igri. A kada se male promjene denunciraju, Demokrati postanu previše ustrašeni ustrajati na konačnom cilju.

 

Nadalje, gradualizam je problematičan jer se naprosto pokazao povijesno neučinkovitim. Zadržimo se na temi gej prava: bračna jednakost diljem SAD-a nije omogućena nizom gradualnih promjena u Kongresu, već odlukom Vrhovnog suda – velikom promjenom koja je nastupila odjednom. Do velikih, značajnih trenutaka u povijesti često ne dolazi putem niza malih pomaka već kroz odvažne odluke sudova ili zakonodavstva. Roe vs. Wade primjer je prve varijante, a Zakon o građanskim pravima iz 1964. godine primjer druge.

 

Također, čak i ako je cilj na vidiku, problem s gradualizmom jest taj što dugotrajno čekanje progresivnih pomaka ostavlja mnoge ljude za sobom. Primjerice, Amerikanci, a osobito gej muškarci, nisu mogli čekati gradualizam društvene prihvaćenosti dok su umirali od AIDS-a. Bila im je potrebna javna podrška kako bi promijenili politike i smjesta preusmjerili resurse, a mnogi od njih nisu dobili tu podršku na vrijeme.

 

Konačni problem s gradualizmom jest što isti ponekad naprosto ne funkcionira zbog vremenskog ograničenja koje je nametnuto izvana. Najočitiji primjer su klimatske promjene. Sitne, postepene promjene globalnih energetskih politika neće riješiti problem. Stručnjaci vjeruju kako su potrebne velike, odvažne promjene, te da će u protivnom doći do još veće štete od one kojoj trenutno svjedočimo.

 

[18:11-24:04]

 

[MB]

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve