Branimir Janković27. studenoga 2022.Još jedan nerealizirani „kraj povijesti“: Albanija iz pera Lee YpiKnjiga Lee Ypi pod nazivom Free: Coming of Age at the End of History tematizira socijalistički i tranzicijski period Albanije tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, koji profesorica političke teorije predočava kroz autobiografsku vizuru. Uz ambivalencije pristupa sociološke autobiografije (veća pristupačnost u literarnom smislu, ali i zamke nedovoljne kritičnosti emocionalnih opisa spram znanstvenih objašnjenja), kao središnja misao knjige pojavljuje se promišljanje razlika između ideje slobode u albanskom socijalizmu i liberalnih sloboda u kapitalizmu, te mogućnosti da ih većina uistinu prakticira u oba slučaja. Tranzicija, baš kao ni nakon drugih slomova socijalizma, nije donijela „kraj povijesti“, već produbljenje nejednakosti i nesigurnosti.
Bartul Čović31. prosinca 2019.Jugoslavija nije Galsko seloU javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
Mario Kikaš29. prosinca 2019.Južni vjetar novog sindikalizma: region kao radnička pričaU europskoj podjeli uloga, postsocijalističke zemlje Balkanskog poluotoka funkcioniraju kao rezervoar radne snage koja migrira u zemlje centra ili je firme iz centra jeftino upošljavaju putem podugovaranja i u sklopu direktnih stranih investicija. U pokušaju da stvore povoljnu investitorsku klimu, države oslabljuju i uklanjaju zakonske zaštite na koje se mogu pozvati radnice i radnici, dopuštajući i financijski potičući neljudske uvjete rada. Do relativno uspješnih radničkih borbi uglavnom dolazi u javnom sektoru, gdje je i sindikalna infrastruktura jača, kao u slučaju prosvjetnog štrajka u Hrvatskoj ili štrajka u Pošti Srbije. Međutim, otvaraju se i perspektive novog sindikalizma, kao odgovora na prekarnost u privatnom sektoru: nakon duge pravne bitke, 30 000 radnica i radnika zaposlenih u albanskim call centrima za talijansko tržište dobilo je svoj sindikat. Pročitajte pregled sindikalnih aktivnosti na europskoj periferiji.
Redi Muçi28. prosinca 2018.Studentski prosvjedi u Albaniji: „Svjedočimo izravnoj posljedici neoliberalne reforme obrazovanja“Proces komercijalizacije visokog obrazovanja u Albaniji, jednoj od najsiromašnijih europskih država u kojoj godišnje školarine trenutno iznose i do 2000 eura, nedavno je kulminirao odlukom neoliberalne, tek nominalno socijalističke vlade premijera Edija Rame o uvođenju sustava novčane naplate za svaki nepoloženi ispit. Nagomilano nezadovoljstvo studenata i njihovih roditelja, egzistencijalno ionako preopterećenih uslijed niskih prihoda i visokih troškova života, 4. prosinca ove godine napokon se prelilo na ulice prijestolnice, a uskoro i svih većih albanskih gradova. Pročitajte prijevod kratkog intervjua s jednim od organizatora prosvjeda i nastavnikom na Fakultetu geologije i rudarstva u Tirani.
Još jedan nerealizirani „kraj povijesti“: Albanija iz pera Lee Ypi
Knjiga Lee Ypi pod nazivom Free: Coming of Age at the End of History tematizira socijalistički i tranzicijski period Albanije tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, koji profesorica političke teorije predočava kroz autobiografsku vizuru. Uz ambivalencije pristupa sociološke autobiografije (veća pristupačnost u literarnom smislu, ali i zamke nedovoljne kritičnosti emocionalnih opisa spram znanstvenih objašnjenja), kao središnja misao knjige pojavljuje se promišljanje razlika između ideje slobode u albanskom socijalizmu i liberalnih sloboda u kapitalizmu, te mogućnosti da ih većina uistinu prakticira u oba slučaja. Tranzicija, baš kao ni nakon drugih slomova socijalizma, nije donijela „kraj povijesti“, već produbljenje nejednakosti i nesigurnosti.
Jugoslavija nije Galsko selo
U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
Južni vjetar novog sindikalizma: region kao radnička priča
U europskoj podjeli uloga, postsocijalističke zemlje Balkanskog poluotoka funkcioniraju kao rezervoar radne snage koja migrira u zemlje centra ili je firme iz centra jeftino upošljavaju putem podugovaranja i u sklopu direktnih stranih investicija. U pokušaju da stvore povoljnu investitorsku klimu, države oslabljuju i uklanjaju zakonske zaštite na koje se mogu pozvati radnice i radnici, dopuštajući i financijski potičući neljudske uvjete rada. Do relativno uspješnih radničkih borbi uglavnom dolazi u javnom sektoru, gdje je i sindikalna infrastruktura jača, kao u slučaju prosvjetnog štrajka u Hrvatskoj ili štrajka u Pošti Srbije. Međutim, otvaraju se i perspektive novog sindikalizma, kao odgovora na prekarnost u privatnom sektoru: nakon duge pravne bitke, 30 000 radnica i radnika zaposlenih u albanskim call centrima za talijansko tržište dobilo je svoj sindikat. Pročitajte pregled sindikalnih aktivnosti na europskoj periferiji.
Studentski prosvjedi u Albaniji: „Svjedočimo izravnoj posljedici neoliberalne reforme obrazovanja“
Proces komercijalizacije visokog obrazovanja u Albaniji, jednoj od najsiromašnijih europskih država u kojoj godišnje školarine trenutno iznose i do 2000 eura, nedavno je kulminirao odlukom neoliberalne, tek nominalno socijalističke vlade premijera Edija Rame o uvođenju sustava novčane naplate za svaki nepoloženi ispit. Nagomilano nezadovoljstvo studenata i njihovih roditelja, egzistencijalno ionako preopterećenih uslijed niskih prihoda i visokih troškova života, 4. prosinca ove godine napokon se prelilo na ulice prijestolnice, a uskoro i svih većih albanskih gradova. Pročitajte prijevod kratkog intervjua s jednim od organizatora prosvjeda i nastavnikom na Fakultetu geologije i rudarstva u Tirani.