Marko Kostanić19. listopada 2025.Marx između psovke i analizeMarx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Karla Crnčević30. rujna 2025.Pravo na neraspoznatljivostPravo na neraspoznatljivost otvara pitanje kako tijela, povijest i artefakti izmiču logici potpune vidljivosti i kontrole. Glissant i Soto Calderón pokazuju kako subjekti i kulturne prakse mogu djelovati unutar i protiv dominantnih režima percepcije, otvarajući prostor za kritičke, relacijske i emancipatorne prakse u umjetnosti, arhivistici i politici. Autorica tekst razmatra te principe u suvremenim političkim, umjetničkim i kustoskim kontekstima.
Stipe Nogalo11. studenoga 2022.Diskurzivne prerogative reakcionarne epistemologijeEmocija koja dominantno konstruira reakcionarni tip diskursa je strah, ali postoje i reakcionarni obrasci racionalnosti. Naslanjajući se na fukoovske i historijsko-materijalističke analize uvjeta proizvodnje znanja, u različitim reakcionarnim epistemologijama mogu se uočiti postojani elementi: individualizacija društvenih fenomena; brojni self-help svjetonazori; zabrane i postupci isključivanja neistomišljenika_ca; usidrenost u biološkim i drugim esencijalizmima; oštro suprotstavljanje razuma i ludila; tendenciozna pitanja koja uokviruju besmislene rasprave; kvazi-znanstvena fascinacija činjenicama i „zdravim razumom“; površna upotreba brojki, informacija, grafova i referenci van analitičkih konteksta. Tako je i debata omiljena forma raspravljanja reakcionarnih demagoga, a konstrukcija neprijatelja (u liku postmodernih, rodnih, društveno-znanstvenih i sličnih figura) „politički“ ključ ovih diskursa.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Marx između psovke i analize
Marx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Pravo na neraspoznatljivost
Pravo na neraspoznatljivost otvara pitanje kako tijela, povijest i artefakti izmiču logici potpune vidljivosti i kontrole. Glissant i Soto Calderón pokazuju kako subjekti i kulturne prakse mogu djelovati unutar i protiv dominantnih režima percepcije, otvarajući prostor za kritičke, relacijske i emancipatorne prakse u umjetnosti, arhivistici i politici. Autorica tekst razmatra te principe u suvremenim političkim, umjetničkim i kustoskim kontekstima.
Diskurzivne prerogative reakcionarne epistemologije
Emocija koja dominantno konstruira reakcionarni tip diskursa je strah, ali postoje i reakcionarni obrasci racionalnosti. Naslanjajući se na fukoovske i historijsko-materijalističke analize uvjeta proizvodnje znanja, u različitim reakcionarnim epistemologijama mogu se uočiti postojani elementi: individualizacija društvenih fenomena; brojni self-help svjetonazori; zabrane i postupci isključivanja neistomišljenika_ca; usidrenost u biološkim i drugim esencijalizmima; oštro suprotstavljanje razuma i ludila; tendenciozna pitanja koja uokviruju besmislene rasprave; kvazi-znanstvena fascinacija činjenicama i „zdravim razumom“; površna upotreba brojki, informacija, grafova i referenci van analitičkih konteksta. Tako je i debata omiljena forma raspravljanja reakcionarnih demagoga, a konstrukcija neprijatelja (u liku postmodernih, rodnih, društveno-znanstvenih i sličnih figura) „politički“ ključ ovih diskursa.