Drugarska Komisija Nagrade I. R.13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine.
U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
Marko Kostanić3. prosinca 2025.Velika globalna transformacija i kraj neoliberalne hegemonijeUlazak Kine u središte svjetske ekonomije ne označava tek pomak u globalnoj raspodjeli moći, nego lom same arhitekture neoliberalnog poretka. U tom se procjepu prelamaju slobodna trgovina, geopolitički sukob i unutarnje klasne dinamike Zapada. Milanoviće u svojoj najnovijoj knjizi "The Great Global Transformation: National Market Liberalism in a Multipolar World“(Penguin, 2025), mapira taj prijelom kroz ekonomiju, geopolitiku i klasne sukobe, nudeći pojmovni okvir za razumijevanje svijeta u kojem se liberalni konsenzus povlači, a novi poredak tek nazire.
Marko Kostanić4. studenoga 2025.Anakrono dobaŽivimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
Saša Savanović15. listopada 2025.Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernostiKao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
Hrvoje Tutek1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
Maja Solar27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politikeU podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Vladimir Milenković20. lipnja 2025.Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacijaImperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
Žarko Cicović5. lipnja 2025.Uvod u kritiku političke ekonomije Bliskog istoka i sjevera AfrikeZbornik tekstova ''A Critical Political Economy of the Middle East and North Africa'' (Stanford University Press, Kalifornija, 2021.) sastavljen je od analiza istraživača_ica iz različitih disciplina koje se bave ovim regionom kroz leće kritike političke ekonomije. Ovaj pristup se, prije svega, temelji na klasnoj analizi i razumijevanju složene (a ne linearne) društvenosti, te na metodološkoj pluralnosti. Uvriježeni liberalni metodološki pristupi − koji se nekritički zasnivaju na ''metodološkom nacionalizmu'', kvantitativnim metodama, neupitnim mjerilima rasta poput BDP-a i na ''rentijerskoj teoriji države'' − ovdje se pokazuju nedostatnima. Kategorijske i historijske analize propituju nastanak kapitalizma i različite načine akumulacije kapitala kroz kolonijalne strukture u MENA (Middle East and North Africa) regiji, ulogu nafte, ulogu regionalnih vojski, savez SAD-a i Izraela, posljedice kolonijalne okupacije palestinskih teritorija, te posebno propituju klasne, državne i tržišne odnose u Egiptu, Siriji, Tunisu, Iraku, Maroku, Alžiru.
Kate Soper | Maja Solar1. lipnja 2025.Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnoveRazvijajući koncepciju alternativnih hedonističkih politika, Kate Soper je u svojem predavanju nastojala ponuditi drugačiji model progresa od onog koji se zasniva na kapitalističkoj eksploataciji, tehnologiji i industrijalizaciji, te ideji rasta uglavnom mjerenog preko BDP-a. Tvrdeći da (bogate) nacije s najmanje održivim ekološkim otiskom ne mogu biti model prosperiteta, razvoja i dobrog života, propitala je aspekte življenja i rada koji bi bili manje rukovođeni brzinom, oskudicom vremena, prinudnim oblicima rada, neodrživim modelima potrošnje i postojeće kulture kompetitivnog hedonizma. Utoliko, kritika konzumerizma bi trebalo da ima važno mjesto u progresivnim politikama, a dodavanje kulturne dimenzije političkoj pomoglo bi izgradnji raznolikije i supstancijalnije opozicije postojećoj ekonomskoj ortodoksiji. Politizacija potrošnje je, prema predavačici, nedostajuća karika i u lijevim politikama, jer izostavlja brige i strepnje onih koji već na različite načine iskazuju nezadovoljstva postojećim konzumerističkim okvirom. Pored ukazivanja na ekološke katastrofe, politički imaginarijum alternativnog hedonizma otvara pozitivni okvir za nove forme potreba i želja, te za održive i pravednije načine proizvodnje, potrošnje i življenja.
Maja Solar | Rade Pantić15. svibnja 2025.Estetski fetišizam i monopolska rentaOslanjajući se na uvide Dave Beecha iz knjige „Umjetnost i vrijednost: Ekonomska izuzetnost umetnosti u klasičnoj, neoklasičnoj i marksističkoj ekonomiji“, predavač je analizirao veze ekonomije i umjetnosti iz optike radne teorije vrijednosti. Tvrdeći da je Beech bio u pravu u pogledu toga da je zapadni marksizam požurio da zaključi o komodifikaciji umetnosti, Pantić misli da je i Beech požurio s (problematičnom) tezom o autonomiji umjetnosti. Ideologija estetske autentičnosti, dakle, i kod Beecha ostaje epistemološka prepreka ka teoriji umjetničke proizvodnje: umjetnost se ovdje vidi kao stvaranje, a ne kao rad. Umjesto pretpostavke o odolijevanju umjetnosti zakonima vrijednosti i o tome kako umjetnički proizvodi spadaju u nereproduktibilna dobra, koja ne podležu radnoj teoriji vrijednosti, predavanje pokazuje kako se (indirektno) sudjelovanje umjetnosti u procesima akumulacije kapitala te u procesima eksploatacije radnika može objasniti pomoću Marksove teorije monopolske rente. Estetski fetišizam ostaje ideologija koja proizvodi privid dekomodifikacije umjetničke proizvodnje, dok marksistički okvir teorije fetišizma daje bolji okvir za objašnjenje umjetničkog rada u kapitalizmu. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
Primož Krašovec | Vir Lev9. svibnja 2025.Umjetna inteligencija i kapitalizamUmjetna inteligencija, tvrdi Primož Krašovec, nije samo tehnološki iskorak, već izraz dublje koevolucije čovjeka i stroja – procesa koji započinje eksternalizacijom manualnih funkcija, a kulminira prijenosom samog mišljenja u tehničke sustave. U kapitalističkom okviru, gdje je produktivnost temeljni imperativ, umjetna inteligencija postaje sredstvo probijanja granica ljudskog rada, ali i alat transformacije društvenih odnosa u smjeru sve veće ovisnosti o mašinskoj autonomiji i nevidljivim kodovima upravljanja.
Nina Čolović21. prosinca 2024.„U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstvaModerno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine.
U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
Velika globalna transformacija i kraj neoliberalne hegemonije
Ulazak Kine u središte svjetske ekonomije ne označava tek pomak u globalnoj raspodjeli moći, nego lom same arhitekture neoliberalnog poretka. U tom se procjepu prelamaju slobodna trgovina, geopolitički sukob i unutarnje klasne dinamike Zapada. Milanoviće u svojoj najnovijoj knjizi "The Great Global Transformation: National Market Liberalism in a Multipolar World“(Penguin, 2025), mapira taj prijelom kroz ekonomiju, geopolitiku i klasne sukobe, nudeći pojmovni okvir za razumijevanje svijeta u kojem se liberalni konsenzus povlači, a novi poredak tek nazire.
Anakrono doba
Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernosti
Kao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija
Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
Uvod u kritiku političke ekonomije Bliskog istoka i sjevera Afrike
Zbornik tekstova ''A Critical Political Economy of the Middle East and North Africa'' (Stanford University Press, Kalifornija, 2021.) sastavljen je od analiza istraživača_ica iz različitih disciplina koje se bave ovim regionom kroz leće kritike političke ekonomije. Ovaj pristup se, prije svega, temelji na klasnoj analizi i razumijevanju složene (a ne linearne) društvenosti, te na metodološkoj pluralnosti. Uvriježeni liberalni metodološki pristupi − koji se nekritički zasnivaju na ''metodološkom nacionalizmu'', kvantitativnim metodama, neupitnim mjerilima rasta poput BDP-a i na ''rentijerskoj teoriji države'' − ovdje se pokazuju nedostatnima. Kategorijske i historijske analize propituju nastanak kapitalizma i različite načine akumulacije kapitala kroz kolonijalne strukture u MENA (Middle East and North Africa) regiji, ulogu nafte, ulogu regionalnih vojski, savez SAD-a i Izraela, posljedice kolonijalne okupacije palestinskih teritorija, te posebno propituju klasne, državne i tržišne odnose u Egiptu, Siriji, Tunisu, Iraku, Maroku, Alžiru.
Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnove
Razvijajući koncepciju alternativnih hedonističkih politika, Kate Soper je u svojem predavanju nastojala ponuditi drugačiji model progresa od onog koji se zasniva na kapitalističkoj eksploataciji, tehnologiji i industrijalizaciji, te ideji rasta uglavnom mjerenog preko BDP-a. Tvrdeći da (bogate) nacije s najmanje održivim ekološkim otiskom ne mogu biti model prosperiteta, razvoja i dobrog života, propitala je aspekte življenja i rada koji bi bili manje rukovođeni brzinom, oskudicom vremena, prinudnim oblicima rada, neodrživim modelima potrošnje i postojeće kulture kompetitivnog hedonizma. Utoliko, kritika konzumerizma bi trebalo da ima važno mjesto u progresivnim politikama, a dodavanje kulturne dimenzije političkoj pomoglo bi izgradnji raznolikije i supstancijalnije opozicije postojećoj ekonomskoj ortodoksiji. Politizacija potrošnje je, prema predavačici, nedostajuća karika i u lijevim politikama, jer izostavlja brige i strepnje onih koji već na različite načine iskazuju nezadovoljstva postojećim konzumerističkim okvirom. Pored ukazivanja na ekološke katastrofe, politički imaginarijum alternativnog hedonizma otvara pozitivni okvir za nove forme potreba i želja, te za održive i pravednije načine proizvodnje, potrošnje i življenja.
„U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva
Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.