Maja Solar23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danasU liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Maja Solar30. kolovoza 2025.Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Maja Solar27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politikeU podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Kate Soper | Maja Solar1. lipnja 2025.Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnoveKoncepcijom alternativnog hedonizma, Kate Soper nudi model progresa koji raskida s imperativom rasta i kapitalističkom eksploatacijom. Kritika konzumerizma ovdje postaje ključna karika lijevih politika, prokazujući kulturu kompetitivnog hedonizma i prinudnog rada. Politizacijom potrošnje i uvođenjem kulturne dimenzije u političku borbu, Soper otvara imaginarijum za nove forme potreba i želja, zasnovane na održivosti i pravednijim načinima proizvodnje, potrošnje i življenja.
Maja Solar | Rade Pantić15. svibnja 2025.Estetski fetišizam i monopolska rentaOslanjajući se na analizu Davea Beecha, predavanje propituje ekonomsku izuzetnost umjetnosti kroz radnu teoriju vrijednosti. Kritizirajući ideologiju estetske autentičnosti koja umjetnost vidi kao „stvaranje“, a ne kao rad, Rade Pantić prokazuje privid njezine dekomodifikacije. Umjesto teze o autonomiji, koristi Marxova teorija monopolske rente kako bi objasnio (indirektno) sudjelovanje umjetnosti u akumulaciji kapitala. Marksistički okvir teorije fetišizma tako nudi adekvatniji alat za razumijevanje umjetničke proizvodnje i eksploatacije u kapitalizmu.
Maja Solar | Mislav Žitko29. ožujka 2025.Foucault i kontroverza oko liberalizmaU seriji predavanja o liberalizmu Michel Foucault je uveo pojmove upravljanja sobom i drugima, te pokušao dati novu interpretaciju (neo)liberalizma. Liberalizam je prije toga bio promatran kao politička ideologija ili kao set filozofskih premisa, dok ga Foucault razumije kao tehnologiju upravljanja ili guvernmentalitet. Uz koncept liberalnog guvernmentaliteta u predavanju se propituje i koncept biopolitike, odnosno koncept stanovništva. Povijest liberalizma je stoga tehnologija upravljanja, a u takvoj konceptualizaciji ključno je pitanje moći, koja prema Foucaultu djeluje difuzno, kroz institucije poput obrazovanja, medicine, sigurnosti i ekonomije, oblikujući subjekte neprimjetnim, ali učinkovitim sredstvima. Međutim, ono što se ispostavlja kao 'kontroverza' oko liberalizma je Foucaultov nekritički pristup, štoviše to što u (neo)liberalizmu vidi i neki tip emancipatornog potencijala. Foucaultova predavanja o liberalizmu i biopolitici bila su vezana uz pokušaje da se oblikuje nova pozicija francuske ljevice, pokazujući i njegov otklon od marksizma, kao i antagonizam prema Komunističkoj partiji Francuske. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
Lazar Petković | Maja Solar18. studenoga 2024.Kafkina dimenzija kritikeAutori u tekstu podcrtavaju kritičke dimenzije Kafkina stvaralaštva, usmjeravajući pažnju na razgradnju građanske subjektivnosti, ustrojstvo institucija moderne države, preispitivanje modernih razgraničenja između privatnog i javnog prostora, radnog i slobodnog vremena te drugih društveno političkih fenomena. Na tragu složenijih razumijevanja kritike kao pozitivnog i negativnog postupka, procedure razgraničenja, preispitivanja i podrivanja postojećih granica mišljenja, čulnosti i društvenih odnosa, nastoje ukazati na važnost Kafke kao kritičara. Obrazlažu to kroz tri bloka pitanja: što je Kafka razorio, što afirmirao te koje je fenomene svojim književnim postupcima zakomplicirao.
Maja Solar27. rujna 2024.Solidarnost kao uzajamna pomoćAko se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
Maja Solar5. kolovoza 2024.Nota o solidarnosti i hrani u filmu The Old OakStari hrast (The Old Oak, red. Ken Loach 2023.) je film o solidarnim praksama kolektivne prehrane iz kojih izrastaju kraci egalitarnih politika. Prikazujući susret dviju uništenih zajednica - lokalnu deindustrijaliziranu zajednicu i sirijsku migrantsku zajednicu koja bježi od rata i siromaštva - Loach podsjeća na oblike uzajamne pomoći kroz organiziranje zajedničke, besplatne, svima dostupne prehrane. Kolektivni i egalitarni oblik prehrane, koji ne ide na ruku kapitalističkom i samo preko tržišta i korporativnih lanaca dostupnom sistemu hrane, jest neki oblik politike koji umanjuje nejednakosti, ali je i obzor u kojem se stvaraju zajedništvo, bliskost i poveznice među kulturama. Temelj politike solidarnosti je ipak, prije svega, klasni, i to je ono što film jasno naznačava, dok se inzistiranjem na razlici solidarnog i karitativnog modela pomoći omogućuje opiranje neumoljivoj kapitalističkoj degradaciji života i društvene reprodukcije.
Andrea Vuljević | Maja Solar18. srpnja 2024.Zamršenost oblika nasilja u seriji Baby ReindeerBaby Reindeer (red. Weronika Tofilska, Josephine Bornebusch, 2024.) jedna je od malobrojnih ekranizacija koja prikazuje iskustvo orodnjenog nasilja koje doživljava muškarac, a pri tome uspijeva izbjeći zamke radikalno-liberalnih feminističkih interpretacija odnosa na temelju roda. Scenarij, nastao na predlošku istoimene autobiografske stand-up monodrame ne zapada u crno-bijelu podjelu na dobre i loše likove, već se probija kroz kompleksnu mrežu orodnjenih i seksualnih iskustava ostavljajući ih zakučastim, dvosmislenima i slojevitima. U svojoj analizi, autorice propituju nekoliko problematskih čvorova koje ova mini-serija otvara: reprezentacija roda i nasilja na temelju roda, biseksualnosti i seksualnosti uopće, fenomen pristanka, te (anti)karceralni okvir politika protiv nasilja.
Lazar Petković | Maja Solar22. prosinca 2023.Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferijiZagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
Maja Solar2. prosinca 2023.Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosaUnatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟
Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnove
Koncepcijom alternativnog hedonizma, Kate Soper nudi model progresa koji raskida s imperativom rasta i kapitalističkom eksploatacijom. Kritika konzumerizma ovdje postaje ključna karika lijevih politika, prokazujući kulturu kompetitivnog hedonizma i prinudnog rada. Politizacijom potrošnje i uvođenjem kulturne dimenzije u političku borbu, Soper otvara imaginarijum za nove forme potreba i želja, zasnovane na održivosti i pravednijim načinima proizvodnje, potrošnje i življenja.
Kafkina dimenzija kritike
Autori u tekstu podcrtavaju kritičke dimenzije Kafkina stvaralaštva, usmjeravajući pažnju na razgradnju građanske subjektivnosti, ustrojstvo institucija moderne države, preispitivanje modernih razgraničenja između privatnog i javnog prostora, radnog i slobodnog vremena te drugih društveno političkih fenomena. Na tragu složenijih razumijevanja kritike kao pozitivnog i negativnog postupka, procedure razgraničenja, preispitivanja i podrivanja postojećih granica mišljenja, čulnosti i društvenih odnosa, nastoje ukazati na važnost Kafke kao kritičara. Obrazlažu to kroz tri bloka pitanja: što je Kafka razorio, što afirmirao te koje je fenomene svojim književnim postupcima zakomplicirao.
Solidarnost kao uzajamna pomoć
Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
Nota o solidarnosti i hrani u filmu The Old Oak
Stari hrast (The Old Oak, red. Ken Loach 2023.) je film o solidarnim praksama kolektivne prehrane iz kojih izrastaju kraci egalitarnih politika. Prikazujući susret dviju uništenih zajednica - lokalnu deindustrijaliziranu zajednicu i sirijsku migrantsku zajednicu koja bježi od rata i siromaštva - Loach podsjeća na oblike uzajamne pomoći kroz organiziranje zajedničke, besplatne, svima dostupne prehrane. Kolektivni i egalitarni oblik prehrane, koji ne ide na ruku kapitalističkom i samo preko tržišta i korporativnih lanaca dostupnom sistemu hrane, jest neki oblik politike koji umanjuje nejednakosti, ali je i obzor u kojem se stvaraju zajedništvo, bliskost i poveznice među kulturama. Temelj politike solidarnosti je ipak, prije svega, klasni, i to je ono što film jasno naznačava, dok se inzistiranjem na razlici solidarnog i karitativnog modela pomoći omogućuje opiranje neumoljivoj kapitalističkoj degradaciji života i društvene reprodukcije.
Zamršenost oblika nasilja u seriji Baby Reindeer
Baby Reindeer (red. Weronika Tofilska, Josephine Bornebusch, 2024.) jedna je od malobrojnih ekranizacija koja prikazuje iskustvo orodnjenog nasilja koje doživljava muškarac, a pri tome uspijeva izbjeći zamke radikalno-liberalnih feminističkih interpretacija odnosa na temelju roda. Scenarij, nastao na predlošku istoimene autobiografske stand-up monodrame ne zapada u crno-bijelu podjelu na dobre i loše likove, već se probija kroz kompleksnu mrežu orodnjenih i seksualnih iskustava ostavljajući ih zakučastim, dvosmislenima i slojevitima. U svojoj analizi, autorice propituju nekoliko problematskih čvorova koje ova mini-serija otvara: reprezentacija roda i nasilja na temelju roda, biseksualnosti i seksualnosti uopće, fenomen pristanka, te (anti)karceralni okvir politika protiv nasilja.
Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji
Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa
Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.