Kate Soper | Maja Solar1. lipnja 2025.Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnoveRazvijajući koncepciju alternativnih hedonističkih politika, Kate Soper je u svojem predavanju nastojala ponuditi drugačiji model progresa od onog koji se zasniva na kapitalističkoj eksploataciji, tehnologiji i industrijalizaciji, te ideji rasta uglavnom mjerenog preko BDP-a. Tvrdeći da (bogate) nacije s najmanje održivim ekološkim otiskom ne mogu biti model prosperiteta, razvoja i dobrog života, propitala je aspekte življenja i rada koji bi bili manje rukovođeni brzinom, oskudicom vremena, prinudnim oblicima rada, neodrživim modelima potrošnje i postojeće kulture kompetitivnog hedonizma. Utoliko, kritika konzumerizma bi trebalo da ima važno mjesto u progresivnim politikama, a dodavanje kulturne dimenzije političkoj pomoglo bi izgradnji raznolikije i supstancijalnije opozicije postojećoj ekonomskoj ortodoksiji. Politizacija potrošnje je, prema predavačici, nedostajuća karika i u lijevim politikama, jer izostavlja brige i strepnje onih koji već na različite načine iskazuju nezadovoljstva postojećim konzumerističkim okvirom. Pored ukazivanja na ekološke katastrofe, politički imaginarijum alternativnog hedonizma otvara pozitivni okvir za nove forme potreba i želja, te za održive i pravednije načine proizvodnje, potrošnje i življenja.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnove
Razvijajući koncepciju alternativnih hedonističkih politika, Kate Soper je u svojem predavanju nastojala ponuditi drugačiji model progresa od onog koji se zasniva na kapitalističkoj eksploataciji, tehnologiji i industrijalizaciji, te ideji rasta uglavnom mjerenog preko BDP-a. Tvrdeći da (bogate) nacije s najmanje održivim ekološkim otiskom ne mogu biti model prosperiteta, razvoja i dobrog života, propitala je aspekte življenja i rada koji bi bili manje rukovođeni brzinom, oskudicom vremena, prinudnim oblicima rada, neodrživim modelima potrošnje i postojeće kulture kompetitivnog hedonizma. Utoliko, kritika konzumerizma bi trebalo da ima važno mjesto u progresivnim politikama, a dodavanje kulturne dimenzije političkoj pomoglo bi izgradnji raznolikije i supstancijalnije opozicije postojećoj ekonomskoj ortodoksiji. Politizacija potrošnje je, prema predavačici, nedostajuća karika i u lijevim politikama, jer izostavlja brige i strepnje onih koji već na različite načine iskazuju nezadovoljstva postojećim konzumerističkim okvirom. Pored ukazivanja na ekološke katastrofe, politički imaginarijum alternativnog hedonizma otvara pozitivni okvir za nove forme potreba i želja, te za održive i pravednije načine proizvodnje, potrošnje i življenja.