Drugarska Komisija Nagrade I. R.13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
Frantz Fanon25. listopada 2025.Smrt Lumumbe: Jesmo li mogli drugačije?Ove se godine navršava stotinu godina od rođenja Frantza Fanona i Patricea Lumumbe, kao i Félixa-Rolanda Moumiéa, bitnih figura militantnog antikolonijalizma. U tekstu koji je Fanon napisao u veljači 1961., neposredno nakon ubojstva Lumumbe, razvija se oštra kritika ne samo imperijalističkih neprijatelja i Ujedinjenih naroda, nego i afričkih marionetskih vlada, kao i samokritika afričkih militanata. Pokazujući kako je svaki pokušaj kompromisa završavao u nekom obliku neokolonijalizma, Fanon smrt suborca promišlja kao političku lekciju, utkanu u kontinuitet borbe za stvarnu dekolonizaciju. U tom je smislu ovaj neveliki memorijalni tekst prije svega politička intervencija, čija kritika odjekuje i u današnjem neokolonijalnom svijetu.
Maja Solar30. kolovoza 2025.Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Maja Solar27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politikeU podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
Smrt Lumumbe: Jesmo li mogli drugačije?
Ove se godine navršava stotinu godina od rođenja Frantza Fanona i Patricea Lumumbe, kao i Félixa-Rolanda Moumiéa, bitnih figura militantnog antikolonijalizma. U tekstu koji je Fanon napisao u veljači 1961., neposredno nakon ubojstva Lumumbe, razvija se oštra kritika ne samo imperijalističkih neprijatelja i Ujedinjenih naroda, nego i afričkih marionetskih vlada, kao i samokritika afričkih militanata. Pokazujući kako je svaki pokušaj kompromisa završavao u nekom obliku neokolonijalizma, Fanon smrt suborca promišlja kao političku lekciju, utkanu u kontinuitet borbe za stvarnu dekolonizaciju. U tom je smislu ovaj neveliki memorijalni tekst prije svega politička intervencija, čija kritika odjekuje i u današnjem neokolonijalnom svijetu.
Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟
Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.