Između nasljeđa i povijesti: o filmu Nope Jordana Peelea

"Posao obitelji Haywood bio je dio Hollywooda još prije negoli je Hollywood postojao. Njihov praprapradjed bio je neidentificirani džokej na Muybridgeovoj poznatoj snimci konja u galopu. To je tajna ostavština, zamagljena službenom poviješću koja pamti Muybridgea, ali zaboravlja džokeja. Haywoodovi službeno ne mogu polagati pravo na bilo kakvu realnu ostavštinu – OJ i Em i dalje moraju raditi za svaki angažman."

Kadar iz foršpana za film Nope, r: Jordan Peele, 2022, 130’ (izvor)
Filmski kritičari, čak i oni amaterski, obožavaju dosjetke i umetanje filmskih naslova u vlastite recenzije kroz nekakvu igru riječi. Potrebna je stoga poprilična doza samopouzdanja da se film nazove Nope (Nikako), jer to naprosto otvara prostor za previše naslova negativnih kritika, primjerice, „Nikako nemojte pogledati Nikako“ itsl. U slučaju Peelea to je povjerenje zasluženo. Radi se o trećem filmu redatelja koji razvija vlastitu viziju u eri u kojoj su stvari poput vizije ili stila, pa čak i redatelji kao autori, sve više zastarjeli. Naslov Nope podsjeća na naslov Peeleova prvog filma, Get Out (Bježi) koji je bio hommage Eddie Murphyjevom skeču o tome kako film o ukletoj kući nikada ne bi funkcionirao s Crnom obitelji, jer bi oni pobjegli na prvo upozorenje.

 

Baš kao što je Get Out bio film o Chrisu, čovjeku koji je ignorirao sva upozorenja i nije „pobjegao“ sve dok nije bilo gotovo prekasno, Nope je film o tome kako reći „da“, kako ići prema užasu, umjesto bježati od njega. Čini mi se da svaki pokušaj razumijevanja ovog filma mora započeti pitanjem zašto likovi naprosto ne kažu „ne“ i odšetaju dalje. Čini se da je to središnje pitanje filma.

 

Nope se bavi OJ-em iliti Otisom Juniorom (Daniel Kaluuya) i Emerald „Em“ Haywood (Keke Palmer), koji na početku filma nasljeđuju Haywood Hollywood Horses (ranč za treniranje i opskrbu konja za filmove, televiziju i reklame) nakon što njihova oca misteriozno pogodi i usmrti kovanica od pet centi koja padne s neba. Metalni predmeti koji padaju s neba prva su naznaka da u njihovoj maloj dolini stvari nisu na mjestu, ali to nije početak problema obitelji Haywood. Njihov obiteljski posao, kao što pokazuje foršpan u nastavku, bio je dio Hollywooda još prije negoli je Hollywood postojao. Njihov praprapradjed bio je neidentificirani džokej na Muybridgeovoj poznatoj snimci konja u galopu. To je tajna ostavština, zamagljena službenom poviješću koja pamti Muybridgea, ali zaboravlja džokeja. Haywoodovi službeno ne mogu polagati pravo na bilo kakvu realnu ostavštinu – OJ i Em i dalje moraju raditi za svaki angažman. On se brine o konjima, a ona o ljudima, on je zanatlija, a ona prodavačica. Međutim, kada konj zamalo ozlijedi glumca na snimanju jedne reklame, sve njihove vještine brzo bivaju zamijenjene CGI rekvizitnim konjem. Što znači nasljeđe i veza s prošlošću u industriji odnosno zemlji koja neprestano prepričava svoju priču, iznova se preobražava. Što znače vještine u ekonomiji koja neprestano dekvalificira radnice i radnike, zamjenjujući znanje tehnologijom?

 

Ovo isto pitanje mori susjeda Haywoodovih, Rickyja „Jupe“ Parka (Steven Yeun), bivšu dječju zvijezdu koji sada vodi šou o Divljem zapadu, kapitalizirajući svoju ulogu „Dječjeg šerifa“. Jupe je također bio zvijezda kratkotrajne, ali popularne serije pod nazivom Gordyjev dom (Gordy’s Home) koja je završila nakon jedne sezone kada je zvijezda serije, čimpanza, podivljala na setu te usmrtila odnosno osakatila nekoliko članova postave. Jupe upošljava jednu verziju prošlosti, vestern tematski park, jedan mit, ali iza njegova ureda skriven je muzej tragične povijesti televizijske serije koji je po svoj prilici unosnija atrakcija. Jedan nizozemski par svojedobno je platio tisuće dolara ne bi li samo prespavali u muzeju.

 

Televizija, ili sjećanja na televiziju, igraju središnju ulogu u svim Peeleovim filmovima – od reklame za fondaciju koja stipendira mlade Crnce (United Negro College Fund) koja se pojavljuje u Get Out do ljudskog lanca povezanog rukama širom SAD-a (Hands Across America) koji je u pozadini filma Us (Mi). To je zato što Peele razumije da su naša kolektivna i individualna sjećanja u jednakoj mjeri sazdana od onoga što se događa na ekranima, kao i onoga u takozvanom stvarnom svijetu. Peeleova tri filma Get Out, Us i Nope, prate i progresiju ovih video sjećanja. U prvome, Get Out, u reklami u pozadini čujemo slogan United Negro College Funda „Užasno je upropastiti um“ („A mind is a terrible thing to waste“) netom prije no što će Chrisu upropastiti um; u Us je prizor ruku širom Amerike prvo sjećanje koje ima Adelaide/Red, kao i struktura revolucije privezanih; a u Nope se Jupeovo traumatično sjećanje na Gordyja pokazuje centralnim za cijeli film. Peele spaja sjećanja publike i likova na stare reklame, medijske događaje i jeftine humoristične serije jer te stvari sačinjavaju naš svijet jednako kao i oblaci i pustinja u dolini.

 

OJ, Em i Jupe povezani su načinom na koji se nose s nasljeđem i prošlošću. U slučaju OJ-a i Em ovo je nasljeđe zabilježeno, ali nikada nije pripisano – nitko ne zna ime džokeja u slavnim slikama koje su stvorile kinematografiju, on je na neki način izbrisan iz povijesti. Oni moraju iznova stvoriti svoju reputaciju, prodajući klijentima svoj posao i vještine bez nasljeđa na koje se mogu pozivati. S druge strane, Jupe se čini vezan za traumatičnu prošlost od koje ne može ni pobjeći ni od nje u potpunosti živjeti. Njegova niša slave ili zloglasnosti ne osigurava dovoljno za život, ali ostaje ljudima u pamćenju.

 

Jordan Peele objavio je uvodnu špicu fiktivne serije unutar filma Nope na svojem twitter profilu

 

Kada se u dolini pojavi ono što izgleda kao vanzemaljski svemirski brod, OJ, Em i Jupe to vide kao priliku da promijene situaciju u kojoj se nalaze. Em i OJ odlučuju fotografirati vanzemaljski svemirski brod, kako bi dobili dokaz o vanzemaljskom životu koji je toliko nepobitan da se ne može osporiti i koji će se dovoljno isplatiti da spasi njihov ranč i doživotno ih situira. Dok pokušavaju snimiti neuhvatljivi leteći objekt, ispada da je Jupe već počeo profitirati na posjetiteljima, uključivši ih u svoj šou o Divljem zapadu. On već neko vrijeme kupuje konje od OJ-a i nudi ih vanzemaljskom brodu. Jupe svoja žrtvovanja izvodi pred publikom koja plaća, razmjenjujući misterioznu žudnju ekstraterestrijalnog bića prema konjima za spektakularizaciju tog bića. Naizgled se čini kako bi to vanzemaljci trebali smatrati poštenom trgovinom – konji u zamjenu za letimičan pogled na brod, ali kako razumjeti što biće s drugog svijeta razumije ili želi? Nope pristupa ovom pitanju postavljajući drugo pitanje: kako možemo znati što ne-ljudska životinja razumije ili želi? Na pitanje kako razumijemo način na koji bismo komunicirali s estraterestrijalnim umovima odgovara se pitanjem kako komuniciramo s umovima koji su nam već Drugi, sa životinjama.

 

Ovom se pitanju pristupa iz dva kuta. Kao prvo, prikazuje se traumatičan događaj iz Jupeove prošlosti, dan kada je naizgled istrenirana čimpanza preplašena pucanjem balona pobjesnila, ubijajući i osakaćujući glumačku postavu. Jupe se sakrio ispod stola i ne samo da je bio pošteđen divljanja, nego se čimpanza Gordy čak spremao pozdraviti ga dodirom šakom po kojem je bio poznat, prije negoli je upucan i usmrćen. Iz svog iskustva preživjelog, Jupe misli da razumije nešto o komunikaciji između ljudi i životinja, i stoga, posredno, kako komunicirati s ekstraterestrijalnim bićima – dati im nešto što žele u zamjenu za ono što ti želiš. U ovom slučaju konje se žrtvuje za predstavu. Kao drugo, tu je OJ koji ne pretpostavlja da razumije što konji žele, ali polazi od premise da je prva stvar koju trebate razumjeti o životinjama, a onda i vanzemaljcima, to da stvari ne vidite i ne razumijete na jednak način. Konj stvari vidi drugačije, što morate razumjeti ako vam je namjera ukrotiti ga i raditi s njim sigurno na setu. Ovom osnovnom principu OJ dodaje još jedno upozorenje koje je naučio od svog oca – neke životinje ne žele biti pripitomljene – OJ to posebno napominje za grabežljivce. Kako on tvrdi, ne možete ukrotiti grabežljivca, najviše što možete učiniti je surađivati s njim, ući u nesigurno partnerstvo.

 

UPOZORENJE ZA SPOILER: Ispostavlja se da vanzemaljska svemirska letjelica uopće nije svemirska letjelica, već vanzemaljsko čudovište, koje ne usisava ljude i konje kako bi na njima radilo pokuse ili ih zarobilo za vanzemaljski zoološki vrt, već kako bi ih pojelo. Radi se o grabežljivcu. Zato nije bio zadovoljan ponudom jednog konja kada je dobio priliku da pojede cijelu publiku. S njim se ne može pregovarati, ali ga se može umiriti. OJ shvati kako je jedini način da izbjegne vanzemaljca taj da ga ne gleda – da mu ne izgleda kao prijetnja. Usput, možda je upravo to, a ne pozdrav šakom, zapravo spasilo Jupea kada je Gordy pobjesnio. Skrivajući se ispod stola, izbjegao je kontakt očima s Gordyjem. Gordy ga nije poštedio zato što su bili prijatelji, već zato što ga nije gledao u oči.

 

OJ-jeva strategija da snimi vanzemaljsko stvorenje bez uspostavljanja kontakta očima je strategija koja povezuje dvije teme filma. Kao prvo, i najneposrednije, ono što bi se moglo smatrati problemom različitih umova. Da biste razumjeli drugačije stvorenje, morate razumjeti da ono drugačije vidi stvari. Balon je za nas samo balon, ali neko drugo stvorenje bi ga moglo vidjeti kao prijetnju (ili kao potencijalnu hranu). Kao drugo, razlika između nasljeđa i povijesti je razlika u percepciji. Nasljeđe koje nije viđeno ili nije pripisano nije nikakvo nasljeđe. Svi likovi u Nopeu izbačeni su iz spektakla; Jupe je bivša dječja zvijezda, OJ i Em imaju vezu s holivudskom poviješću koja nikada nije priznata, čak je i Angel, radnik tehničke podrške koji pomaže OJ-u i Em instalirati njihove kamere, na neki način odbačen – doznajemo da je njegova djevojka prekinula s njim kada je dobila ulogu na televizijskoj mreži CW. Hollywood, spektakl pojede ljude i ispljune ih, slično kao što svemirsko čudovište jede ljude i izbacuje neprobavljive komadiće metala poput novčića i ključeva. Hollywoodski spektakl ne treba loviti svoj plijen. Svi oni očajnički žele vratiti svoje nasljeđe, vratiti se spektaklu, snimiti ono što Em naziva Oprah snimkom, snimkom koja donosi novac. Međutim, spektakl je čudovište koje pojede ljude i ispljune ih. Gledati u spektakl znači biti uvučen u njega, biti pojeden. Jedini način da uhvatite spektakl, da dobijete snimku stvorenja, jest da ga zapravo ne gledate.

 

Prije mnogo godina pročitao sam da Jordan Peele planira snimiti tri filma o društvenim temama. Prvi je bio Get Out, za koji se općenito prepoznaje da govori o rasi, drugi je bio Us, za koji tvrdim da može biti o klasi. Nisam siguran može li se za Nope reći da govori o nečemu na isti način, korištenjem horora kao alegorije za neki društveni problem, iako to jest priča o tome kako ljudi odbačeni od Hollywooda, koji nisu dio njegove službene povijesti, pokušavajući izbjeći da ih spektakl doslovce žive pojede. Nije ni čudo što ga Peele smatra svojim najosobnijim filmom. Peele je nekako uspio napraviti spektakl – ovo je njegov film koji je najviše blockbuster – i postići da ga ne usisa u svoje ždrijelo.

Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2022. godini.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve