Lazar Petković4. prosinca 2023.Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalizeEmocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
Nina Čolović | Seminar8. travnja 2022.Odnos teorije i prakseU uvodnom predavanju Antikapitalističkog seminara koji Slobodni Filozofski organizira u sklopu Škole suvremene humanistike Subversive festivala, Nina Čolović problematizira složeni odnos teorije i prakse. Dok se skepsa akademskog znanja prema aktivističkom znanju zasniva na njegovoj privremenosti zbog nepostojanja materijalnih uvjeta za evaluiranje i refleksiju, zazor od akademskog znanja proizlazi iz nepovjerenja u tzv. autoritet koji (nam) na neprijemčive načine govori kako stvari stoje (kao da su ljudi na terenu toga blaženo nesvjesni). Aktivističko znanje već jest početak teorije, a iz kritičko-angažirane perspektive koja nijedan autoritet ne uzima zdravo za gotovo ono koristi i elemente akademskog znanja koji nas uče kako da mislimo sustavnije. Razgradnjom krute distinkcije između teorije i prakse gradi se teorija koja sve fragmente znanja iz prakse povezuje sa sistemom, u cilju njegove promjene. Ususret ovogodišnjem drugom izdanju donosimo snimke s prošlogodišnjeg seminara (plejlista).
Bue Rübner Hansen28. prosinca 2019.Iznevjerena očekivanja u svijetu koji žudi za promjenomIntenzivna laburistička predizborna kampanja agitiranja na terenu nije bila dovoljna da osigura pobjedu, iako je nakratko proizvela snažan osjećaj solidarnosti. Međutim, kontinuitet političkog organiziranja nije moguće svesti na povremene trenutke pojačane aktivnosti – svaki je dan prilika za prakticiranje solidarnosti i izgradnju progresivnog pokreta u društvu.
Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize
Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
Odnos teorije i prakse
U uvodnom predavanju Antikapitalističkog seminara koji Slobodni Filozofski organizira u sklopu Škole suvremene humanistike Subversive festivala, Nina Čolović problematizira složeni odnos teorije i prakse. Dok se skepsa akademskog znanja prema aktivističkom znanju zasniva na njegovoj privremenosti zbog nepostojanja materijalnih uvjeta za evaluiranje i refleksiju, zazor od akademskog znanja proizlazi iz nepovjerenja u tzv. autoritet koji (nam) na neprijemčive načine govori kako stvari stoje (kao da su ljudi na terenu toga blaženo nesvjesni). Aktivističko znanje već jest početak teorije, a iz kritičko-angažirane perspektive koja nijedan autoritet ne uzima zdravo za gotovo ono koristi i elemente akademskog znanja koji nas uče kako da mislimo sustavnije. Razgradnjom krute distinkcije između teorije i prakse gradi se teorija koja sve fragmente znanja iz prakse povezuje sa sistemom, u cilju njegove promjene. Ususret ovogodišnjem drugom izdanju donosimo snimke s prošlogodišnjeg seminara (plejlista).
Iznevjerena očekivanja u svijetu koji žudi za promjenom
Intenzivna laburistička predizborna kampanja agitiranja na terenu nije bila dovoljna da osigura pobjedu, iako je nakratko proizvela snažan osjećaj solidarnosti. Međutim, kontinuitet političkog organiziranja nije moguće svesti na povremene trenutke pojačane aktivnosti – svaki je dan prilika za prakticiranje solidarnosti i izgradnju progresivnog pokreta u društvu.