Arhiva Marx - Slobodni Filozofski

Estetski fetišizam i monopolska renta Oslanjajući se na uvide Dave Beecha iz knjige „Umjetnost i vrijednost: Ekonomska izuzetnost umetnosti u klasičnoj, neoklasičnoj i marksističkoj ekonomiji“, predavač je analizirao veze ekonomije i umjetnosti iz optike radne teorije vrijednosti. Tvrdeći da je Beech bio u pravu u pogledu toga da je zapadni marksizam požurio da zaključi o komodifikaciji umetnosti, Pantić misli da je i Beech požurio s (problematičnom) tezom o autonomiji umjetnosti. Ideologija estetske autentičnosti, dakle, i kod Beecha ostaje epistemološka prepreka ka teoriji umjetničke proizvodnje: umjetnost se ovdje vidi kao stvaranje, a ne kao rad. Umjesto pretpostavke o odolijevanju umjetnosti zakonima vrijednosti i o tome kako umjetnički proizvodi spadaju u nereproduktibilna dobra, koja ne podležu radnoj teoriji vrijednosti, predavanje pokazuje kako se (indirektno) sudjelovanje umjetnosti u procesima akumulacije kapitala te u procesima eksploatacije radnika može objasniti pomoću Marksove teorije monopolske rente. Estetski fetišizam ostaje ideologija koja proizvodi privid dekomodifikacije umjetničke proizvodnje, dok marksistički okvir teorije fetišizma daje bolji okvir za objašnjenje umjetničkog rada u kapitalizmu. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.

Kafkina dimenzija kritike Autori u tekstu podcrtavaju kritičke dimenzije Kafkina stvaralaštva, usmjeravajući pažnju na razgradnju građanske subjektivnosti, ustrojstvo institucija moderne države, preispitivanje modernih razgraničenja između privatnog i javnog prostora, radnog i slobodnog vremena te drugih društveno političkih fenomena. Na tragu složenijih razumijevanja kritike kao pozitivnog i negativnog postupka, procedure razgraničenja, preispitivanja i podrivanja postojećih granica mišljenja, čulnosti i društvenih odnosa, nastoje ukazati na važnost Kafke kao kritičara. Obrazlažu to kroz tri bloka pitanja: što je Kafka razorio, što afirmirao te koje je fenomene svojim književnim postupcima zakomplicirao.

Žarko Cicović 29. svibnja 2023.

Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.

Seminar | Stipe Ćurković 12. travnja 2022.

Kapitalizam, klase i klasna politika S obzirom na to da ne postoji koherentno određenje klase u Marxovom opusu, različite su i marksističke interpretacije koncepta klase i klasnih borbi. Ono što Neue Marx-Lektüre ističe kao strukturni koncept klase, razvija se kroz kritiku političke ekonomije u djelima iz Marxova „zrelog perioda“, odnosno u analizi kapitalističkog načina proizvodnje koju prije svega provodi u Kapitalu. Eksplanatorni dometi i granice ovog koncepta klase ostaju na razini apstrakcije kojom se pokazuje idealni presjek kapitalističkog načina proizvodnje, koji obuhvaća logiku rada, eksploatacije i klasnih odnosa u smislu strukturno nužnih značajki sistema. Međutim, historizacija, politizacija i subjektivizacija klasnih odnosa pokazuju da u stvarnosti nema apstraktnog proletarijata (niti apstraktnog kapitala), već su ovi odnosi uvijek orodnjeni, rasijalizirani itsl., kao i da se neposredni interesi nositelja_ica radne snage ‒ oblikovani strukturnim prinudama – ne preklapaju nužno s utopijskim horizontom interesa. Shodno tome, ni strukturna klasna analiza, niti historijsko-sociološka klasna analiza nemaju primat, već su jedna bez druge slijepe i prazne. Pogledajte snimku predavanja Stipe Ćurkovića, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Cinzia Arruzza | Martin Beroš 28. lipnja 2020.

Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacija Oslanjajući se na kritiku „logike paralelnih pokreta“ Lise Vogel, Cinzia Arruzza nadopunjuje teoriju socijalne reprodukcije klasnom analizom. Međutim, pojam klase kod Marxa je ambivalentan, a u marksističkoj tradiciji najčešće gravitira između objektivističkih i političkih interpretacija. Nastojeći da uobliči dinamičniji koncept klase, Arruzza se posebice nadovezuje na distinkciju Meiksins Wood, koja razumije klasu kao rezultat neurednog i složenog historijskog procesa klasne formacije, odnosno samokonstitucije, koji iziskuje i iskustvo borbe, a baziran je i na klasnoj situaciji, odnosno pozicioniranosti pojedinki i pojedinaca unutar društvenih hijerarhija sukladno objektivnim kriterijima. Ovakvo tumačenje omogućava da se uvidi kako i novi val feminističkih borbi – u čijem je središtu štrajk kao pokretačka snaga procesa feminističke antikapitalističke subjektivacije – ima klasni karakter. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.